PREMINUO JEDAN OD NAJVEĆIH SRPSKIH PRIVREDNIKA: Kako je Rade Svilar od "Apatinske pivare" napravio regionalnog giganta

J. SIMIĆ

29. 01. 2022. u 10:06

LEGENDARNI direktor "Apatinske pivare", jedan od najuspešnijih srpskih privrednika Rade Svilar (79) preminuo je u Novom Sadu posle kraće i teške bolesti.

ПРЕМИНУО ЈЕДАН ОД НАЈВЕЋИХ СРПСКИХ ПРИВРЕДНИКА: Како је Раде Свилар од Апатинске пиваре направио регионалног гиганта

Foto Arhiva

Osim porodice Svilar tužna vest pročula se u celom regionu jer je reč o direktoru koji je imao i viziju i dušu. Poštovao je radnike, poznavao im porodice, pomagao svima kojima je pomoć bila potrebna. Stoga se njegovoj supruzi primarijusu dr Verici Svilar kao i sinovima Bojanu i Vladimiru, juče javljale stotine ljudi da izraze najdublje saučešće i da se još jednom zahvale na dobroti kojom je Rade Svilar oplemenio njihove živote.

Na čelno mesto u pivari došao je 1993. godine kada je proizvodnja iznosila 480.000 hektolitara. Znao je da to nije maksimum. Korak po korak, kroz deceniju uspešnog vođenja "Apatinske pivare" ova kompanija je prerasla u regionalnog lidera u proizvodnji piva i bezalkoholnih pića sa 3.030.000 hektolitara.

Foto I. Marinković

Svoje menadžerske sposobnosti pokazao je tokom reprivatizacije kada je za 90 odsto akcija kompanije koje su bile u vlasništvu radnika, Apatincima i građanima Srbije kroz otkup akcija, dokapitalizaciju fabrike i socijalne programe od belgijskog "Interbrua", stiglo 450 miliona evra. Zahvaljujući toj privatizaciji Apatin, gradić na obali Dunava, svega dvadesetak kilometara od Sombora, zabeležio je veliki preporod.

Svilar je još neko vreme ostao u tom preduzeću u svojstvu savetnika. Kada su mu ponudili da se vrati na čelo nekadašnjeg giganta razmišljao je neko vreme, a zatim odbio ponudu i povukao se u spokoj svoje kuće na Fruškoj gori.

Pogoni pivare, Foto I. Marinković

U intervjuu "Novostima", pre četiri godine objasnio je i razlog svog odlaska iz privrednog života. Smatrao je, naime, da se proizvodnja ne može voditi - mejlovima. Sa čela "Apatinske pivare" otišao je kada se našao u situaciji da mora da odgovara na 150 mejlova dnevno.

- Trebalo bi po čitav dan da se dopisujem, a ne znam šta se dešava u fabrici. Elektronska pošta služi da se izbegne odgovornost za nekakav problem. Dobar menadžer, osim što ume da upravlja, mora da zna da reši svaki problem u poslovanju. A, Pivara kojom sam rukovodio postala je broj jedan u Srbiji i imala čak 42 odsto tržišnog udela samo zahvaljujući kadrovima koje je sama proizvodila. Ljudi su bili zadovoljni i osećali lojalnost prema preduzeću. Današnjim rukovodiocima su, uglavnom, važni samo bonusi - kazao je tada Svilar.

Foto D. Milovanović

Rado se prisećao svojih početaka na čelu "Apatinske pivare". Tada, tri godine posle raspada Socijalističke Jugoslavije, zatekeo je brojne probleme. Najveći je bio u punjenju staklenih flaša. Opremu za prevazilaženje ovog problema naručio je od inopartnera, koji ju je dopremio do Skoplja, a zatim tajnim kanalima prebacio u Srbiju. I u takvim, izuzetno teškim ekonomskim okolnostima Svilar je insistirao na konstantnom ulaganju u razvoj.

- Od 1995. do 2003. godine, godišnje smo ulagali između 15 i 17 miliona evra sopstvenih para. Uvek smo imali superiorniju tehnologiju od konkurencije, koja nam je omogućavala da jeftinije proizvodimo i da imamo konstantan kvalitet. Korak po korak došli smo do mog rekorda: 3.030.000 hektolitara proizvodnje u 2004. godini i 150.000 hektolitara bezalkoholnih pića - kazao je Svilar u intervjuu našem listu ne skrivajući da mu je teško palo to što je "Apatinska pivara" izgubila lidersku ulogu u Srbiji. Najpre zbog nedostatka kadrova, ali i radi čestih promena vlasništva i svetskoj ekonomskoj krizi.

Otvoreno i krajnje iskreno, kako je postupao u svakoj situaciji, Svilar se osvrnuo i na period vladavine Slobodana Miloševića kada su se mnogi privrednici žalili da su njihova preduzeća propadala jer su morali da servisiraju državu. Čovek čije je ime sinonim za poslovni uspeh i "Apatinsku pivaru", smatrao je da su pojedini direktori to koristili kao opravdanje za svoju nesposobnost.

- Miloševića sam samo jednom video i rukovao se sa njim. Nisam imao velike probleme sa vlastima, a tada smo imali neuporedivo jače institucije. Istina je da sam se učlanio u SPS i da sam bio narodni poslanik. Kolege su me molile da se pridružim jer su nam dolazile neke nelogične inspekcije. Ipak, pošto sam antitalenat za politiku, ni partija nije posebno računala na mene, pa sam što se tiče funkcija bio član odbora za odnose sa inostranstvom i to usred sankcija - prisećao se tih vremena legendarni direktor za kojeg njegovi bivši radnici i danas sa setom govore da je bio veliki rukovodilac, ali još veći čovek.

Apatinci Fudbalskom centru dali Radetovo ime, Foto M. Vukadinović

Posle vesti o njegovom odlasku, najtužniji su Radetovi unuci koji su mu, očekujući da će se brzo vratiti sa lečenja, pripremali iznenađenje za njegov rođendan 15. februara, kada je trebalo da napuni 80 godina. Sudbina je, nažalost, odredila drugačije.

Rade Svilar biće sahranjen u ponedeljak, 31. januara, na Gradskom groblju u Novom Sadu.

LEPA REČ NAJVEĆA NAGRADA

ZA uspešne privredne rezultate Rade Svilar je dobio mnogobrojna priznanja, ali po sosptvenom priznanju najviše mu je značilo što ga gotovo svakodnevno na ulici pozdravljaju pivari, bivši i sadašnji radnici i što mu se zahvaljuju za zlatna vremena. Apatinci su mu se zahvalili na svoj način - fudbalskom centru u tom gradu nadenuli su njegovo ime. To ga je duboko dirnulo jer porodica Svilar s velikim razlogom voli fudbal: Radetov brat od strica je Ratko Svilar, nekadašnji golman novosadske Vojvodine, a njegov sin Mile čuvao je mrežu FK Benfike.

PREMINUO U KOVID-BOLNICI

UDOVICA preminulog Radeta Svilara, primarijus dr Verica Svilar rekla je "Novostima" da se njen suprug godinama uspešno nosio sa dijabetesom i srčanim problemima. Pre dve nedelje preživeo je jak šlog, lečio se u Kliničkom centru Vojvodine, a kada se ispostavilo da ima virus korona, premešten je u kovid-bolnicu na Mišeluku. Preminuo je u sredu, u tri sata izjutra.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (3)

PULS KARDIOLOŠKI CENTAR OD SADA I NA DEDINJU: Na novoj lokaciji brinemo o vašem srcu, ali i o zdravlju cele porodice