SRPSKI NAUČNIK KRČI PUT KA NOBELU: Dr Jakša Vučičević sa Instituta za fiziku radi na istraživanjima superprovodnosti

Ljiljana Begenišić

06. 01. 2023. u 08:00

MLADI istraživač iz Instituta za fiziku u Beogradu, dr Jakša Vučičević, bavi se naučnim istraživanjima iz oblasti fizike, a ukoliko bi bili rešeni problemi koji su u njegovom fokusu - to bi unelo tektonske promene u modernu fiziku, a, kako neki smatraju, i rezultiralo dobijanjem Nobelove nagrade!

СРПСКИ НАУЧНИК КРЧИ ПУТ КА НОБЕЛУ: Др Јакша Вучичевић са Института за физику ради на истраживањима суперпроводности

Foto privatna arhiva

Jedan od glavnih istraživačkih ciljeva ovog mladog naučnika je potraga za superprovodnošću materijala na sobnoj temperaturi.

Kada se to kaže na šturom jeziku nauke, običnim smrtnicima uglavnom nije jasno čime se on bavi, ali ako bi se postigli rezultati u ovoj oblasti i superprovodnost ušla u široku upotrebu, imala bi primenu u energetici, transportu, elektronici, medicinskoj dijagnostici... od čega bi svaki čovek imao koristi.

- Ostvarenje superprovodnosti na sobnoj temperaturi olakšalo bi postojeće primene i omogućilo mnoge nove primene koje je u ovom trenutku teško predvideti - kaže ovaj mladi naučnik za "Novosti".

- Dugoročni cilj je da u periodu od 50 godina superprovodnost uđe u široku upotrebu.

On objašnjava da je superprovodnost kao pojava poznata više od 100 godina, da su takozvani visokotemperaturni superprovodnici otkriveni 1986. godine.

- Tokom petnaestak godina koje su usledile, otkriven je niz materijala koji imaju toliko visoku kritičnu temperaturu, da ih je dovoljno hladiti tečnim azotom, što je relativno jeftina i jednostavna procedura - kaže ovaj naučnik.

- Međutim, za širu primenu, neophodno je potpuno eliminisati potrebu za hlađenjem.

Foto privatna arhiva

Napretka na ovom polju nije bilo više od dve decenije, iako se veliki broj ljudi bavi ovom temom. Razlog je upravo što ne postoji dovoljno razumevanja da se formuliše jasan recept za povećanje kritične temperature nekog materijala. Ako naše istraživanje urodi plodom, imaćemo jasniju sliku toga koje strukturne osobine materijala određuju visinu kritične temperature.

On je uveren da će za 10 do 20 godina biti moguće dizajnirati superprovodnike sa željenim osobinama, s tim što su slučajna otkrića uvek moguća i ona mogu značajno ubrzati proces.

Objašnjavajući dalje na "jeziku fizike" način na koji vrši istraživanja, on kaže da se njegov rad u oblasti teorijske fizike prvenstveno odvija u vidu numeričkih simulacija. A šta su numeričke simulacije, objašnjava ovako:

- To su veliki proračuni, rešavanje matematičkih jednačina. Ono se uglavnom izvršava na superračunarima, često desetinama dana na stotinama računarskih procesora. Cilj proračuna je da se rasvetle fizičke osobine teorijskih modela koji opisuju superprovodne materijale. Rezultati proračuna se upoređuju sa merenjima u eksperimentu da se ustanovi da li je teorijski model odgovarajući za dati materijal. Ako imamo model koji dobro opisuje neki materijal, i u stanju smo da ga simuliramo na računaru, onda možemo i da predvidimo rezultate eksperimenata. Na primer, simulacija bi mogla da nam kaže kako će se promeniti osobine datog materijala ako se na određeni način izmeni njegova hemijska ili kristalna struktura. Prvenstveno, želimo da nađemo takvu izmenu strukture da se poveća kritična temperatura za superprovodnost datog materijala.

Kritična temperatura je temperatura ispod koje dati materijal postaje superprovodan, i to je specifičnost datog materijala - svaki materijal ima drugačiju kritičnu temperaturu.

Za svoj rad dr Vučičević je dobio i grant Evropskog istraživačkog centra u iznosu od 1,5 miliona evra, a to vidi kao veliku čast i priznanje za svoj dosadašnji rad.

- U praktičnom smislu, ovo će omogućiti da unapredimo računarske resurse na Institutu za fiziku u Beogradu i da zaposlimo petoro mladih istraživača koji će zajedno sa mnom raditi kao tim - kaže on.

Iako mlad, ovaj naučnik već ima zavidnu karijeru - doktorirao je na Institutu za fiziku u Beogradu, nakon čega je proveo dve godine u Parizu, radeći u okviru ERC projekta, čiji je rukovodilac bio Olivije Parkole, pri Institutu za teorijsku fiziku Komesarijata za atomsku energiju i alternativne izvore energije (IPhT, CEA Saclay), što je jedna od najvećih ustanova tog tipa u Evropi.

Dobijao je ponude iz inostranstva da ostane tamo i radi, ali odlučio je da život i karijeru nastavi u Srbiji.

- Ne nalazim da postoje naročito važne prednosti rada u inostranim institucijama - kaže ovaj naučnik.

- Na Institutu za fiziku u Beogradu imam sve uslove za rad koji su mi potrebni. S druge strane, nije lako biti stranac u nekoj zemlji, pa to ne želim ni svojoj deci.

Nauka je maraton, a ne sprint

DR Jakša Vučičević smatra da u našoj zemlji postoje uslovi za uspeh u nauci i da primera ima puno.

- Mislim da se svi slažu da su za bavljenje naukom potrebni veliki trud, upornost i istrajnost - kaže on. - Kako me je još davno učio mentor sa doktorskih studija dr Darko Tanasković, nauka je maraton, a ne sprint. Kad su u pitanju značajnija otkrića, tu svakako veliku ulogu igra i sreća, ali samo sreća nikako nije dovoljna.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (3)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a