KRIZA ČOVEČANSTVA: Vojne obaveštajne službe uticale su na više od 1.800 holivudskih filmova i emisija od 2005. godine

Piter Filips

25. 01. 2022. u 17:39

DUGUJEMO zahvalnost Vilijamu Robinsonu, sociologu sa Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari, na njegovoj knjizi "Globalni kapitalizam i kriza čovečanstva" (2014) koja nam je pomogla u formulisanju ovog dela uvodnog poglavlja.

КРИЗА ЧОВЕЧАНСТВА: Војне обавештајне службе утицале су на више од 1.800 холивудских филмова и емисија од 2005. године

Foto: Free Images Pixabay

Robinson tvrdi da se svet suočava sa nezapamćenom krizom društvene nejednakosti, razaranja prirodnog okruženja, globalnog nasilja i ekonomske destabilizacije. Navodi da je svetski sistem centralizovao i preterano akumulirao kapital do tačke kada su investicione prilike ograničene i kada postoje samo tri mehanizma za ulaganje viška kapitala: rizične finansijske špekulacije, ratovi i pripreme za rat, i privatizacija javnih institucija. Korišćenje ta tri mehanizma obično dovodi do problema legitimnosti vlade, zbog čega se demokratske strukture kontinuirano urušavaju i širom sveta nastaju militarizovane policijske države.

Ako nacionalna policija i vojska ne mogu da uspešno zadrže unutrašnje pokrete otpora u državama koje su naklonjene interesima kapitala transnacionalne kapitalističke klase (TKK), onda se uvode odabrane međunarodne snage iz Sjedinjenih Država, NATO-a i Ujedinjenih nacija, ili privatna vojska, da uspostave kontrolu i pruže podršku. Te vojne intervencije se ideološki opravdavaju kao mirovne ili humanitarne misije. Ali kada se vlade odnosno režimi smatraju nenaklonjenim interesima kapitala TKK, onda se snage otpora podržavaju i podstiču u pravcu promene režima, kao u slučajevima Libije, Sirije, Iraka, Jemena, Somalije, Ukrajine, Venecuele i Jugoslavije. Te intervencije, i kao podrška režimima i kao akcije protiv njih, imaju užasne humanitarne posledice, uključujući civilne žrtve, širenje gladi i bolesti, i ogroman broj izbeglica i interno raseljenih lica.

Procenjuje se da ukupno svetsko bogatstvo iznosi oko 255 triliona dolara, od čega Sjedinjene Države i Evropa poseduju približno dve trećine; dve trećine ljudi u svetu istovremeno živi sa manje od 10 dolara dnevno, dok najsiromašnija polovina svetskog stanovništva živi sa manje od 2,5 dolara dnevno, a više od 1,3 milijarde ljudi živi sa samo 1,25 dolara dnevno.

Vilijam Robinson piše o trokrakom račvanju čovečanstva na jedan procenat, 20 procenata i 80 procenata, pri čemu bogatstvo nastavlja da se koncentriše u gornjoj petini čovečanstva. Članovi elite TKK ponosno ukazuju na to da svet trenutno ima najveću srednju klasu u istoriji. Ali taj životni standard se ne širi nadole u ogromnu većinu čovečanstva i verovatno se nikada neće proširiti u globalnom kapitalizmu, onakvom kakav je organizovan u današnjem svetu.

"Los Anđeles tajms" izveštava da "jedan od devetoro ljudi svake noći ide na spavanje gladan. Ta jedna devetina je 795 miliona ljudi na planeti koji pate od hronične gladi, prema Svetskom programu za hranu Ujedinjenih nacija. UN prognozira da će do 2050. još dodatne dve milijarde ljudi biti pogođeno nedostatkom hrane. Pored toga, jedan od tri čoveka pati od nekog oblika neuhranjenosti, što znači da nemaju dovoljno vitamina i minerala u ishrani, što može dovesti do zdravstvenih problema kao što je usporeni rast kod dece... Slaba ishrana svake godine ubije 3,1 milion dece mlađe od pet godina."

Dvadeset pet hiljada ljudi dnevno, više od 9 miliona godišnje, umre od gladi i neuhranjenosti. Taj pokolj se svakodnevno događa u svetu. Glad uglavnom postoji zbog toga što ljudi nemaju dovoljno novca da kupe hranu za svoju porodicu. Tim porodicama nedostaju sredstva za kupovinu hrane koja je neophodna da bi njihova deca ostala živa i zdrava. Hronična glad je uglavnom problem raspodele, pošto se jedna trećina celokupne proizvedene hrane u svetu baci ili uništi.

Dakle, dok milioni ljudi pate, članovi finansijske elite TKK koncentrišu se na profite od triliona dolara koji zapravo uključuju špekulisanje sa podizanjem cena hrane i zemljišta...

Iako su mnogi članovi elite TKK svesni globalnog siromaštva, stvarna rešenja gladi i smrti se potiskuju u pomahnitaloj trci za profitima od kapitala. Državni sistemi čuvanja hrane koja se baca mogli bi značajno smanjiti glad u svetu. Verovatno bi još jednostavnije rešenje gladi bilo uvođenje poreza od 25 posto na bogatstvo dve hiljade svetskih milijardera koji bi, ukoliko bi se jednako raspodelio, verovatno trajno eliminisao glad u svetu.

Jedan od glavnih osnivača odnosa s javnošću u Sjedinjenim Državama Edvard Bernajz definisao je odnose s javnošću (PR) kao informacije kojima se građani snabdevaju kako bi se oblikovali njihovi stavovi i postupci prema različitim institucijama. U svojoj knjizi "Odnosi s javnošću" (1952), Bernajz tvrdi da PR nastoji da stvori povoljna mišljenja o idejama, proizvodima i ljudima koja mogu uključivati i dobru volju kod ljudi i povećanu prodaju robe. U poglavlju pod naslovom "Inženjering pristanka", Bernajz piše da je "nemoguće preceniti značaj inženjeringa pristanka, koji utiče na skoro svaki aspekt naših svakodnevnih života. Kada se koristi za društvene svrhe, to je jedan od najvrednijih doprinosa efikasnom funkcionisanju društva. Ali te tehnike mogu se koristiti i za druge svrhe: demagozi ih mogu koristiti za antidemokratske ciljeve jednako uspešno kao i oni koji ih koriste za društveno poželjne ciljeve". Jasno je da je Bernajz, sa neposrednim iskustvom iz Drugog svetskog rata, video mogućnosti te mračne strane odnosa s javnošću...

Film ratne propagande "Zelene beretke", sa Džonom Vejnom u glavnoj ulozi, objavljen 1968. godine na vrhuncu rata u Vijetnamu, pokazuje neumoljivost holivudske proizvodnje propagandnih filmova čiji je cilj podrška vojnim politikama SAD. Ministarstvo odbrane bilo je zabrinuto da će Zelene beretke izgledati kao otvorena propaganda, i stoga su zamolili producente da uklone tekst na kraju filma u kojem zahvaljuju Ministarstvu odbrane i Vojsci SAD na njihovoj velikodušnoj pomoći. Saradnja Pentagona i vlade sa Holivudom nastavlja se do danas. Film "Argo" iz 2012. godine predstavlja jedan primer stalne planske propagande vlade SAD koja se širi preko Holivuda. Novo istraživanje pokazuje da su vojne obaveštajne službe uticale na više od 1.800 filmova i televizijskih emisija od 2005. godine, praveći od Holivuda propagandnu mašinu američke države nacionalne bezbednosti.

Rat protiv terorizma zahteva stalna ideološka opravdanja usmerena na mase ljudi koje su instinktivno naklonjene miru. Kompanije za odnose s javnošću i propagandu (PRP) obezbeđuju neprekidnu racionalizaciju rata pružajući usluge vladinim propagandnim aktivnostima, vojnoindustrijskim preduzetnicima i proratnim holivudskim filmovima, reklamirajući ratne igračke, crtane filmove...

(Iz knjige "Divovi. Globalna elita vlasti", prevod Miroslav Budimir, izdavač "Klio")

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna