SRBIJA, TO JE SEĆANJE NA LEPOTU: Užičanina Nikolu Memedovića životna "turneja" odvela na Novi Zeland

N. Janković

29. 01. 2022. u 10:35

OVDE u Užicu sviće na granici minusa, u Oklandu je povečerje i za dvadeset stepeni je toplije. Sa one strane žice, poznat glas dopire do zavičaja: dobar je život na Pacifiku, ali mi nedostaju prijatelji iz Srbije, često sanjam žurku na kojoj su svi, a sećanja na moj grad sećanja su na lepotu.

СРБИЈА, ТО ЈЕ СЕЋАЊЕ НА ЛЕПОТУ: Ужичанина Николу Мемедовића животна турнеја одвела на Нови Зеланд

FOTO: Privatna arhiva

Odmotava se polako, svetska i životna "turneja" Nikole Memedovića (47), profesora džez muzike. Počela je u gradu na Đetinji, trajala u Americi, a skrasio se, potom, Era blistavog talenta, na Novom Zelandu.

Pisalo je nedavno u novinama da je užičku tesnu kotlinu, paradoksalno - danas zbog nedostatka infrastrukture prenaseljenu, u poslednjim decenijama napustilo oko 20.000 mahom mladih. Pokušaj da se grad zamisli sa njima, ovde kod kuće zaista rađa sliku vedrine koja spaja vreme i prostor, baš kao da je velika žurka.

SPAJA ZVUKE BALKANA I AFRIKE

Lepota nalazi svoj oblik. Završavam novi, akustični album, sa divnim muzičarima Ronom Samsom i Kameronom Mekarturom, spojeni su zvukovi džeza, Balkana i Afrike, kompozicije pričaju priču o ljubavi, prijateljstvu, kontemplacija su mira i harmonije. Dok stvaramo, prati nas osećaj da je svet velika familija kojoj treba prijateljstva i poštovanja. Tome će kompozicije i doprineti, nadam se - čuje se sa one strane kontinenta.

- Pandemija je promenila svet, sviramo na internetu, studentima klavir objašnjavam "onlajn". Ali imam još jednu želju. Voleo bih da održim seriju koncerata u Srbiji sa sjajnim bendom. Nedostaju mi toplina i humor naših ljudi. 

- Moje putovanje kroz život je muzičko, pokrenulo ga je užičko slušanje Stivija Vondera. Očarali su me zvuk i harmonije "fender rodes" pijana, ali i bas gitare. Moj put već tada bio je zacrtan: od Ulice Nikole Pašića nekoliko koraka do Muzičke škole, zatim selidba u Beograd i "Mokranjac" - priseća se Memedović.

- Učeći klasiku, išao sam ka džezu. Ritam i lepota improvizacije za mene su postali pojam slobode, ona se kroz kreativnost može osvojiti. Slušao sam najviše Čik Koriju, Herbija Henkoka, obožavao uz to Stinga, a Miša Blam mi je snimio album Brenforda Marsalisa Royal Garden Blues. Uz školovanje, počeo sam da komponujem i sa našom divnom pevačicom Katarinom Kaćunković snimio sam neke lepe numere.

Postoji ona filmska scena, kada musavi dečak pita: "Jesi li čuo da je Kusta nastavio snimanje u Americi?" Sećanje ne vara, baš tako je grupa užičkih mladića negde ispred Gimnazije, posmatrajući devojke te 1994. godine, komentarisala generacijska dešavanja: "Jesi li čuo da je Nikola primljen na Berkli?"

FOTO: Privatna arhiva

- U Bostonu sam nastavio da usavršavam muziciranje na džez klaviru. Tamošnje okruženje sjajnih muzičara iz celog sveta i sviranje sa njima, odlasci u klubove na vrhunske nastupe, sve to ostavilo je dubok trag. Tu sam komponovao muziku za američku verziju pozorišnog komada "Radovan Treći" - ističe virtuoz na klaviru i bas gitari.

Dve godine kasnije, koferi su ponovo spakovani, Nikola je diplomirao na Okland univerzitetu, na odseku za džez klavir.

- Imao sam čast da sviram sa najboljim džez muzičarima današnjice. Poseban utisak na mene ostavili su Ron Sams, Kevin Fild, Toni Hopkins, Rodžer Manins, Tim Hopkins, Kameron Mekartur, Mihal Martiniuk, Nejtan Hejns. Snimio sam svoj album, sarađivao na promociji "Mark bas" pojačala kroz seriju "master - klasova" sa prijateljem Linli Martijem, najboljim basistom legendarnog Džoa Zavinula. Održao sam stotine svirki na ovdašnjoj vrućoj sceni - ređaju se isečci iz novozelandske svakodnevice.

FOTO: Privatna arhiva

Pesnik kaže da "mesta koja volimo ne možemo napustiti".

- Radujem se izdaleka svim lepim vestima od prijatelja iz Srbije, ostali smo zauvek povezani. Osećanje koje prevaljuje ogroman prostor je ljubav. Moj grad, zatim Zlatibor i Beograd žive u meni. Život na Pacifiku doneo mi je elegantnu ležernost, okružen sam prijatnim i kulturnim ljudima, deo sam sveta koji zna da ceni talenat i inteligenciju. Mera u ukusu i fini maniri su normalnost, to uliva osećaj radosti i nadu u novi lep dan - ističe muzički globtroter.

- Nedostaju mi prijatelji iz Srbije. Zamišljam nas često okupljene, tu su svi i slatke devojke i fini ljudi. Rekoh već, to je moje sećanje na lepotu.

Pandemija je promenila svet, sviramo na internetu, studentima klavir objašnjavam "onlajn". Ali imam još jednu želju. Voleo bih da održim seriju koncerata u Srbiji sa sjajnim bendom. Nedostaju mi toplina i humor naših ljudi. 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna