POGLED ISKOSA: Tamo gde prestaje istorija
DRAGAN Jovanović Danilov spada u naše obrazovane književnike i likovne kritičare.
On Aleksandru Grubor (Beograd, 1959), za prijatelje samo Sašu, smatra najvažnijom živom Srpkinjom. Ko je Saša Grubor, u koju Jovica Aćin kao i kustosi Muzeja savremene umetnosti imaju poverenje? Reč je o stvaraocu sa zvanjem istaknutog umetnika, književnom prevodiocu, članu Udruženja prevodilaca Srbije, po formalnom obrazovanju istoričarki umetnosti, likovnoj kritičarki i proznom piscu. Prevodi sa francuskog, ruskog, engleskog i italijanskog jezika. Od 1983. godine objavila je, pored velikog broja prevoda, i niz tekstova iz oblasti likovne i književne kritike, eseja i kratkih priča. Hroničar je zbivanja na kulturnoj sceni, urednik "Književnih novina" (1996-2001) i "Srpskog književnog lista", od njegovog osnivanja 2002. godine do danas. Objavila je knjige lirske proze "Olimpski soj" (IRO "Rad", 1998), "Sporim brodom za Kinu" ("Narodna knjiga", 2007), "Vajmar koga nema" ("Narodna knjiga", 2008), a za knjigu kratkih priča "Ne propovedam više pticama" dobila je nagradu časopisa "Priča" za 2013. godinu. U Banjaluci (izdavač "Kuća poezije") objavila je 2017. sjajnu knjigu svojih odabranih prevoda pod nazivom "Prsti i ne-prsti (Od Sartra do Kuspita)". Reč je o jednom od najboljih naših izdanja likovne teorije XX veka koje je ona priredila i sa uvodom o svakom tekstu. Šteta što je i ta knjiga doživela sudbinu većine onih iz Republike Srpske, ne distribuisanih u Srbiji.
Prošle godine izdavač Odysseus iz Beograda objavio joj je knjigu "Nowhere (Land). Tamo gde prestaje istorija". Reč je o knjizi kakva nikada nije izašla ne samo u srpskom izdavaštvu, originalne poližanrovske strukture, sasvim različitih literarnih izvora, koje objedinjuje autorkin lični stvaralački izraz. Ona postavlja u prvi plan ideju koju su i drugi branili, da je na jednoj strani likovna umetnost, a na drugoj sve što se piše o njoj zapravo samo vid književnosti. Tako u ovom romanu, porodičnoj hronici, putopisu i autobiografiji, putujemo po najlepšim prirodnim i duhovnim predelima izgubljene države, sada nedođije i utopije, od Ohrida do Ljubljane, od prvih životnih iskustava do ovih dana, ali bez bilo kakvog vulgarnog politisanja ili svrstavanja na neku od strana. Pratimo autorkin lični i javni život kroz više decenija prelomljen u doživljajima sa njenim supruzima, profesorima sa istorije umetnosti, ocem koji joj spasava život i majkom, prijateljima, crkvama, gradovima i ljudima iz kojih izranja srećniji svet od našeg. Svedok i saučesnik srpske likovne scene Aleksandra Grubor se u knjizi iskazuje i kao naš najbolji poznavalac rane hrvatske moderne, vešto uvodeći likovne kritike, duže studije poput one o Jozefu Plečniku i intervjue u tkivo sećanja knjige koja je izraz nostalgije i kritike savremenosti, ali i vid kulturnog prostora u kome prestaje i počinje neka bolja istorija.
Preporučujemo
POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina
Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.
17. 04. 2024. u 17:57
I ZVANIČNO: NIŠTA OD EU DOK KOSOVO NE PRIZNAMO Brisel sledeće nedelje ubacuje aneks iz Ohridskog sporazuma u Poglavlje 35
VIŠEGODIŠNjA dilema "Kosovo ili Evropska unija" koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje sažet u bestijalnoj i zvaničnoj uceni Brisela - nema ništa od članstva u EU dok ne priznamo lažnu državu i pomirimo se sa njenim članstvom u UN.
17. 04. 2024. u 12:00
ZAŠTO SU BRUTALNO UBIJENI? Igora odgajali psi na ulici - zaboravio maternji, kad su im ga "oduzeli" DOŠLI ISPRED SIROTIŠTA i danima čekali
TUŽNA priča dečaka koji je prošao pakao na zemlji zbog svojih roditelja i dede alkoholičara. Morao je da prosi i živi na hladnoj ulici, a danas je živ zahvaljujući Džesi, Gogi, Maši i Sevi.
16. 04. 2024. u 14:14
Komentari (0)