NE STIDIM SE ŠTO SAM PEVALA U KAFANI: Zorica Brunclik, za "Novosti", otkriva sve detalje iz mizičke karijere

V. PANTELIĆ

27. 06. 2022. u 10:10

JEDNA od najvećih jugoslovenskih i srpskih zvezda narodne, izvorne i novokomponovane muzike, Zorica Brunclik, održaće sutra, na Vidovdan, na stadionu "Tašmajdan" u Beogradu rođendanski koncert.

НЕ СТИДИМ СЕ ШТО САМ ПЕВАЛА У КАФАНИ: Зорица Брунцлик, за Новости, открива све детаље из мизичке каријере

Foto ATA Images

Nije u pitanju jubilej 50 godina karijere, koji se svakako bliži, već pevačicin 67. rođendan. Da li ima tremu pred sutrašnji koncert, kada joj je bilo najteže u životu, pevanju u kafani, prvoj singl ploči i prvom hitu "Ne daj da nas rastave", pokojnom kumu i kolegi Šabanu Šauliću, Zorica je otkrila u intervjuu za naš list, dok joj je u tome asistirao suprug, harmonikaš Miroljub Aranđelović Kemiš, koji će biti sa njom na bini na koncertu.

- Kada se osvrnem iza sebe i pola veka karijere, čini mi se kao da sam juče počela - kaže za "Novosti" Brunclikova.

- Tako je to brzo prošlo. Ja nisam nigde odlazila. Interesovanje za mene nije prestajalo.

Prisutna sam iako ne pravim skandale za kakvima vape tabloidi. Što se mene tiče, ispunila sam svoju misiju. Meni je, možda više nego publici, bitnije da rođendan proslavim na koncertu. Ushićena sam jer nema mnogo ljudi takvu priliku. Zamislite mene na bini, 67 punim i 10.000 ljudi mi peva "Divan dan".

Imate li tremu pred beogradski koncert?

- Trema je najgori neprijatelj za interpretaciju. Nije to trema, ona se savladava, ali je jedno uzbuđenje posebne vrste, jedna odgovornost koja daje adrenalin do momenta kad treba da izađem na scenu. Pogled onog kome bezgranično verujem, a to je Miroljub, kaže mi sve - opusti se i uživaj, ovo je tvojih pet minuta. Onda krenem ka sceni i čujem huk publike, energiju koja vas izmešta iz mesta. To je ono što vas podiže. I kuća, i temperatura, i bilo koji problem koji imate, sve pada u vodu i ulazite u jednu bajku, jer znate da vas svako ko je došao voli i poštuje i želi da to podeli sa vama. To je uspomena za ceo moj život.

U muzičke vode uveo vas je Bora Spužić Kvaka, čak vam je kupio garderobu u robnoj kući. Dobili ste priliku da pevate u kafanama, a uz Silvanu Armenulić i Lepu Brenu ste status kafanske pevačice transformisali u muzičku zvezdu?

- S ponosom ističem da sam pevala i u kafani. Vi postavljate nivo gde god da se pojavite. Možete da uprskate i u "Karnegi holu". Napraviću jedno poređenje, Zvonko Bogdan mi neće zameriti na tome. On je godinama pevao u hotelu "Union", to je bilo kultno mesto gde se odlazilo da slušate Zvonka Bogdana. On ga je napravio kultnim. Mnogi su posle toga pevali u tom hotelu, ali to više nije bilo to. On je napravio oko sebe legendu da je "Union" jednako Zvonko Bogdan. E, tako i ja i moje koleginice i kolege, koji smo pevali po kafanama. Uzgred, i nije bilo gde da se peva. U to, trenutku to je bio Dom sindikata. U kafanama su traženi talenti, a ljudi koji su bili zaduženi za to su našli mene, kada je reč o diskografskom izdanju. Kada je Bora Spužić Kvaka u pitanju, on je već bio velika zvezda kada je shvatio da meni treba pružiti ruku i biti mi vetar u leđa, jer ja sam zaslužila da ne ostajem više u kafani, nego da se popnem stepenik više i nastupam na koncertima. I tako je krenulo. Imala sam sreću da u važnim momentima budem na pravom mestu u pravom trenutku, sretala sam prave ljude, kompozitore, tekstopisce, aranžere, orkestre, i to je bila dobitna kombinacija.

Foto Gaja

Vaš prvi singl "Ne daj da nas rastave" za PGP RTB prodat je u tiražu od 470.000 primeraka?

- Tihomir Paunović i Novica Urošević su bili zaduženi za mlade talente za PGP RTB u braničevskom kraju. Ja sam tada svako veče pevala u hotelu "Avala" u Požarevcu. Oni su to čuli i došli da me slušaju. Novica mi je iskomponovao dve pesme, odveli su me u PGP RTB u studio, snimila te pesme i šest meseci je trebalo da sigl ugleda svetlo dana. Tada je glavni i odgovorni urednik PGP RTB bio Mića Đorđević, strah i trepet za pevače. U studiju su tog dana snimale još tri mlade pevačice. Rekle su kako se zovu, a kada je došao red na mene, Mića se zbunio i pitao me kakvo mi je to prezime. Očevo, odgovorila sam.

Pitao me onda kako mi se majka preziva, i čuvši prezime Popović, rekao je da me upišu kao Zoricu Popović. Uhvatila sam tog čuvenog Miću Đorđevića za ruku i rekla mu da ću mu ja napisati moje prezime, ako on ne ume: "Moje prezime je Brunclik i kada ga jednom zapamtite, do kraj života ga nećete zaboraviti!" Ne možete da zamislite kakav je tajac nastao. Posle toga smo sarađivali, Mića, inače muž vasilije Radojčić, svirao je bubnjeve. Taj singl je, od svih mojih desetina izdanja, jedina ploča čiji serijski broj znam napamet - 10254.

Paralelno sa novokomponovanom muzikom snimali ste i izvorne pesme, a na omotu jednog takvog albuma bili ste, umesto u narodnoj nošnji, u jednodelnom srebrnom kostimu?

- Nisam se nikada pridržavala klišea da nešto moram. Naravno, ne idem u kupaćem kostimu ujutru na pijacu ili kod zubara, ali sam uvek imala neko svoje viđenje sebe, a to je značilo da ne moram da poziram u narodnoj nošnji iako pevam narodnu muziku. Uvek sam bila svoja u smislu inovacija, kako bih skrenula pažnju na sebe, jer u prodavnicama u kojima su se prodavale ploče, u izlogu bi uvek bilo more lica na omotima. Kupac će ili tražiti baš vas, ili će reći, daj baš da vidim šta peva ona u srebrnom kostimu. I tako i on čuje za vas. Smatram da umem da vodim taj vizuelni i marketinški deo.

U karijeri ste snimili mnogo dueta, a tri - "Kako ti je, kako živiš", "Šta ja nemam to što ona ima" i "Ti možeš sve", sa velikim kolegom, prijateljem i kumom, pokojnim Šabanom Šaulićem?

- Najkritičniji deo na koncertu, koji mi uliva najviše nemira, biće kada budem pevala Šabanov i moj poslednji duet "Ti možeš sve". Setiću se naših karijera, a njegova je bila pet godina duža od moje, svih našiih koncerata, druženja, njegove ženidbe, rađanja njegove dece, svih naših slavlja... I to sad, odjedanput, više ne postoji. Postoji samo sećanje na njega, njegove pesme i bol koji možete da pokušate da kontrolišete. Ja ću prvi put sada pevati taj naš duet na jednom velikom događaju i molim Boga da mi da snage da sve prođe dobro. Šaban mi mnogo nedostaje.

POČELA SA ORKESTROM BRAĆE KARIĆ

NA početku karijere nastupila ste u orkestru braće Karić?

- Oni su tako veliki biznismeni da su taj deo života verovatno izbrisali iz memorije, jer me nikada, za ovih 50 godina, nisu spomenuli. Da, ja sam počela sa njima, radila sam godinu dana, menjala sam ženu jednog brata koja je otišla na porodiljsko bolovanje i imam vrlo lepo iskustvo. To je se što ću da kažem.

NE TRAŽIM POGAČU PREKO HLEBA

POJAVILI ste se osamdesetih u filmovima "Kakav deda, takav unuk" i "Špijun na štiklama", da li ste kasnije dobijali ponude za filmske uloge?

- Ja sam neko ko čvrsto stoji na nogama. Pevala sam u filmu kao što bi bilo koja pevačica otpevala po scenariju. Tada sam bila baš popularna i producenti su znali da će gledanost zbog toga porasti. Glumačke ambicije nisam imala, niti mi je iko nudio uloge. Plivam dobro u svojoj branši već 50 godina i preko hleba ne tražim pogače.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

EJ, LJUDI, ALI BUGARSKA... Ovom pričom je Nikola Jokić šokirao Amere