ЧЕСТО, баш често помислим шта би мој деда Милош рекао кад би знао да сада живим овде, у Исламу Грчком, са супругом и сином. Да ли би му срце било пуно? Да ли би се са поносом благо осмехнуо или би му искра са сузом радосницом засјала у оку? Или, можда, све одједном... Не знам, али знам да смо Младен, Матија и ја срећни у нашем Исламу Грчком, као што смо и у Београду и Новом Саду, да смо и овде у Далмацији своји на своме као што смо и у Србији.
I sam poticem iz tog kraja, otjeran 1995. I kako idem stariji sve me vise vuče rodni kraj, tuče nostalgija. A opet, ne želim svojoj porodici ni 1% onoga što sam ja dozivio, ne želim da mi djeca sama odrastaju, da razmišljam šta je ako odu do obližnjeg gradića u školu i slično. Većina ljudi je krenula naprijed ali i dalje ima mnogo ludaka, proslava Oluje i poruke koje se salju tada su dokaz da su strasti samo skrivene, nikako nestale.
Pozdrav i svako dobro ovim divnim mladim ljudima kao i legendi dr Jokicu!
Sve je to lepo, ali uskoro ce i njihov sin kad krene u skolu i kada mu pocnu ispirati mozak sa hrvastvom, jer im je to u skolskom programu, osetiti gde se nalazi, i jednostavno utopiti u okolinu. I Jokicev naslednik ce postati jedan od konvertita, kao sto su u ostalom i skoro svi hrvati (pokatoliceni srbi) iz ovog kraja postali pod pritiskom kroz istoriju. Nazalost, mi smo iako smo prosli mnoge golgote uceni da oprastamo, ali oni nisu, i to ce do veka ostati tako.
РУСКИ уметник Николај Мухин, главни руководилац осликавања Храма Светог Саве у Београду, наставиће мозаичко украшавање ове светиње. То је договорено током јучерашњег сусрета уметника са председником СрбијеАлександром Вучићем и патријархом Порфиријем.
У РУМУНСКОМ делу Дунава, недалеко од Голубачке тврђаве, налази се необична стена, која штрчи из воде. Њу добро знају сви морепловци, јер са својих неколико метара висине представља опасност за њихова пловила.
У АМБИЈЕНТУ братиславског замка, некадашњег дворца Марије Терезије у Словачкој - Словачком народном музеју, отворена је изложба "Трон", модног фотграфа Павела Суровог из Кисача.
ОНО што је Темза за Лондон, Сена за Париз, то је Амстел за Амстердам. И много више од тога, јер су његови први становници, рибари, пре тачно 900 година на ушћу ове реке подигли прве колибе на узвишењима која су користили за заштиту од поплава. Изградњом бране на данашњем градском тргу Дам почео је 1270. године развој главног града Холандије - земље лала, кломпи и црвених фењера.
ГРБ српских и руских племића Милорадовића вратио се у Манастир Житомислић у истоименом селу код Мостара, њихову задужбину из 16. века, захваљујући Руском дому у Београду, који је покренуо потрагу за артефактима који доказују дубоке историјске везе два народа.
Vladotimor
26.07.2023. 09:10
Срећно!
Nada
26.07.2023. 09:12
Zelim vam mnog SRECE i ZDRAVLJA! Ovakve vijesti me cine sretnom.
Dana
26.07.2023. 10:20
Lepa porodica. Srećno!
vredni i pametni
26.07.2023. 11:08
bravo deco...zivot ide dalje...sa srecom vam bilo sve
Marko
26.07.2023. 12:38
I sam poticem iz tog kraja, otjeran 1995. I kako idem stariji sve me vise vuče rodni kraj, tuče nostalgija. A opet, ne želim svojoj porodici ni 1% onoga što sam ja dozivio, ne želim da mi djeca sama odrastaju, da razmišljam šta je ako odu do obližnjeg gradića u školu i slično. Većina ljudi je krenula naprijed ali i dalje ima mnogo ludaka, proslava Oluje i poruke koje se salju tada su dokaz da su strasti samo skrivene, nikako nestale. Pozdrav i svako dobro ovim divnim mladim ljudima kao i legendi dr Jokicu!
Ne napisaste
26.07.2023. 13:40
Da je Republika Hrvatska obnovila kuću?
Pedja
26.07.2023. 15:47
Sve je to lepo, ali uskoro ce i njihov sin kad krene u skolu i kada mu pocnu ispirati mozak sa hrvastvom, jer im je to u skolskom programu, osetiti gde se nalazi, i jednostavno utopiti u okolinu. I Jokicev naslednik ce postati jedan od konvertita, kao sto su u ostalom i skoro svi hrvati (pokatoliceni srbi) iz ovog kraja postali pod pritiskom kroz istoriju. Nazalost, mi smo iako smo prosli mnoge golgote uceni da oprastamo, ali oni nisu, i to ce do veka ostati tako.