NOVI UDAR NA SPC U CRNOJ GORI: Milo traži „obnovu” lažne crkve, Beograd pita zašto Podgorica ćuti

Драган Радојчин
Dragan Radojčin

18. 05. 2026. u 18:22

BIVŠI predsednik Crne Gore Milo Đukanović ponovo je, u svom prepoznatljivom maniru huškačke i poražene politike, pokrenuo novi talas provokacija usmerenih direktno protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Republike Srbije.

НОВИ УДАР НА СПЦ У ЦРНОЈ ГОРИ: Мило тражи „обнову” лажне цркве, Београд пита зашто Подгорица ћути

Marko Beric / Panthermedia / Profimedia

Gostujući u emisiji na podgoričkoj Televiziji E, Đukanović je izneo niz brutalnih i neistinitih kritika na račun jedine kanonski priznate pravoslavne crkve u Crnoj Gori, nazivajući je „parapolitičkom organizacijom“ koja navodno služi kao instrumentalizovana produžena ruka zvaničnog Beograda. On je javno poručio da je Crnoj Gori neophodna „obnova“ takozvane „Crnogorske pravoslavne crkve“, čime je još jednom jasno stavio do znanja da i dalje ne odustaje od opasnog projekta prekrajanja istorije, otimanja svetinja i veštačkog, nasilnog identitetskog inženjeringa.

Napad na srpski identitet i jeftine optužbe protiv Beograda

Đukanović je u svom najnovijem sramnom istupanju optužio Srbiju da preko svojih strateških dokumenata koristi SPC za tobožnje ugrožavanje crnogorske državnosti i nacionalnog identiteta. Prema njegovim rečima, uloga koju Beograd dodeljuje Srpskoj pravoslavnoj crkvi je „opasna“, pri čemu je izneo potpuno suludu i konstruisanu tezu da SPC „arbitrira o pravu Crne Gore na postojanje“.

Foto: AP Photo/Risto Božović

Ove teške i zapaljive reči dolaze u danima kada se u Crnoj Gori obeležava tačno dvadeset godina od referenduma o otcepljenju (2006–2026), što je bivši šef DPS-a planski iskoristio kako bi ponovo destabilizovao unutrašnje političke prilike i oživeo stare, prevaziđene podele među građanima. On bezočno tvrdi da SPC pokušava da predstavi Crnu Goru isključivo kao „srpsku državu“ i time navodno negira nacionalne Crnogorce. Ovakvim jeftinim manipulacijama, bivši crnogorski predsednik po ko zna koji put pokušava da izgradi lični rejting na talasu antisrpske histerije i zastrašivanja naroda „velikosrpskom hegemonijom“.

Oživljavanje takozvane CPC i lažne „globalne adrese“

Bez obzira na to što je ogromna većina pravoslavnog verskog naroda u Crnoj Gori nepokolebljivo odana Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i ostalim eparhijama SPC, Đukanović je ponovo izneo suludu tvrdnju da će Crna Gora kad-tad „obnoviti svoju autokefalnu crkvu“. On se u svom izlaganju ponovo uhvatio izlizanih istorijskih falsifikata vezanih za 1918. godinu, pokušavajući laički i potpuno profano da tumači svete kanone kako bi opravdao postojanje ove kanonski nepriznate strukture, koja je, zapravo, registrovana na nivou nevladine organizacije, a na čijem čelu se nalaze raščinjena lica.

Da bi svojim rečima dao naizgled veći državnički značaj, bivši crnogorski lider se pohvalio kako je o ovom pitanju navodno razgovarao sa „vrlo relevantnim globalnim pravoslavnim adresama u svetu“. On bezobrazno tvrdi da na tim adresama „nema nikakve dileme da je Crna Gora imala svoju crkvu“ koja je „ugašena u određenim istorijskim okolnostima“. Ipak, surova realnost potpuno demantuje Đukanovića: opštepoznata je i nepobitna činjenica da nijedna jedina kanonska pravoslavna crkva u Vaseljeni, uključujući i Carigradsku patrijaršiju, nikada nije priznala Miraša Dedeića, Borisa Bojovića, niti bilo koga iz ove organizacije. Sve to Đukanovićeve navodne diplomatske uspehe skreće na kolosek čiste političke propagande za jednokratnu upotrebu.

Foto: Tanjug/AMIR HAMZAGIĆ (STF)

Zašto aktuelna vlast u Podgorici gromoglasno ćuti?

Povodom ovih novih zapaljivih izjava Mila Đukanovića oglasio se i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je oštro i direktno demaskirao pokušaje blaćenja Srpske pravoslavne crkve. Vučić je poručio da potpuno razume motive bivšeg šefa DPS-a i njegovu duboko ukorenjenu političku agendu izgrađenu na antisrpstvu, ali je jasno naglasio da ga daleko više od Đukanovićeve mržnje brine gromoglasna tišina i stav trenutnih vladajućih struktura u Podgorici.

Predsednik Srbije je podsetio javnost da je u Crnoj Gori godinama unazad vođena dobro osmišljena i perfidna politička operacija, čiji je primarni cilj bio da se Srpska pravoslavna crkva postepeno preimenuje u nekakav neidentifikovani entitet — najpre kroz forsiranje izraza poput „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori” — kako bi se iz njenog naziva potpuno izbrisalo srpsko ime. Namera je bila da se donošenjem spornih zakona ta priča konačno zapečati. Činjenica da aktuelna vlast u Podgorici prećutkuje ovakve brutalne juriše na jedinu kanonsku crkvu koja okuplja ubedljivo najveći broj vernika u zemlji, s pravom otvara ogroman prostor za sumnju da pojedini delovi novog režima i dalje iz potaje koketiraju sa Đukanovićevim pogubnim ideološkim nasleđem.

Pokušaj spasavanja političke karijere preko novih crkvenih podela

Potpuno je jasno da najnoviji Đukanovićev besomučni juriš na Srpsku pravoslavnu crkvu i Srbiju nema ama baš nikakve veze sa religijom, verom, niti istinskom brigom za duhovni život građana. Reč je o klasičnom i očajničkom pokušaju bivšeg šefa režima — koji je politički oboren upravo na krilima veličanstvenih i svenarodnih odbrambenih litija — da ponovo zamuti političku vodu u regionu. Podizanjem međunacionalnih tenzija on po ko zna koji put pokušava da skrene pažnju javnosti sa brojnih neotvorenih afera i pitanja o sopstvenoj krivično-pravnoj odgovornosti za tri decenije apsolutističke vladavine.

Falsifikat skrojen u kuhinji Sekule Drljevića i ustaške NDH

Nepobitna je i opštepoznata istorijska činjenica da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori nikada kroz istoriju nije bila autokefalna. Ona je vekovima unazad predstavljala neodvojivi, suštinski deo jedinstvenog srpskog pravoslavnog bića i Srpske pravoslavne crkve. Savremene tvrdnje Mila Đukanovića i njegovih ideoloških saboraca o navodnoj nekadašnjoj „autokefalnosti“ ne predstavljaju ništa drugo do najobičniji, prizemni istorijski falsifikat. To je ujedno i direktan nastavak separatističke i neoustaške politike iz vremena Drugog svetskog rata.

Idejne temelje današnje kanonski nepriznate strukture u Crnoj Gori zapravo su postavili ozloglašeni crnogorski separatista Sekula Drljević i njegov bliski saradnik Savić Marković Štedimlija. Oni su pod direktnim pokroviteljstvom ustaškog poglavnika Ante Pavelića u Zagrebu detaljno razrađivali projekat zatiranja srpskog nacionalnog i duhovnog identiteta. Upravo je u zloglasnoj NDH i skovan plan o stvaranju takozvane „Crnogorske pravoslavne crkve“ po uzoru na Hrvatsku pravoslavnu crkvu — kao crkve istočnog obreda čiji je jedini cilj bio denacionalizacija vernika i trajno kidanje svih veza sa Beogradom i Srpskom patrijaršijom.

Crkveno-kanonsko pravo i svepravoslavna saborna rešenja nikada nisu priznavali ovu političko-ideološku tvorevinu. Današnji bezuspešni pokušaji njenog nasilnog vaskrsavanja iz Podgorice samo pokazuju da su Drljevićeve i Pavelićeve monstruozne ideje o etničkom identitetskom inženjeringu našle svoje moderne izvođače u liku i delu čelnika bivšeg crnogorskog režima.

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori preživela je kroz vekove i daleko teže istorijske progone, anateme i okupacije, pa će tako i ove zakasnele, nemoćne trzaje bivšeg režima nesumnjivo poslati tamo gde im je i mesto – na smetlište političke istorije.

BONUS VIDEO: Blokaderi saopštili odluku: Ako mi pobedimo Srbija više neće sarađivati sa Rusijom i Kinom

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

JANIK SINER U ŠOKU ZBOG NOVAKA ĐOKOVIĆA! Evo šta je Srbin uradio Italijanu - odmah stigao odgovor koji je spustio Noleta