Povratak u – Moskvu

12. 09. 2002. u 00:00

Na moje direktno pitanje potpredsednik Al Gor nije mogao da pruži garancije da udara neće biti, makar tokom mog boravka u Americi. Pozvao sam komandira aviona i rekao: Vraćamo se!

Piše: Jevgenij Primakov
BEOGRAD se saglasio da primi misiju OEBS (ovog puta bez uslovljavanja obnavljanjem svog učešća u radu iste organizacije), koja bi na licu mesta mogla da proceni stanje i pruži pomoć u pronalaženju izlaza iz krizne situacije.
Istovremeno, obnovljena je misija specijalnog emisara američkog predsednika Ričarda Holbruka, koju su podržali ministri članice Kontakt-grupe 8. oktobra na sastanku u Londonu. Kao rezultat, 16. oktobra u Beogradu su aktuelni predsednik OEBS Gjermek i ministar inostranih poslova Jugoslavije Živadin Jovanović potpisali sporazum o formiranju verifikacione misije OEBS na Kosovu. Uoči tog 15. oktobra potpisan je sporazum između Jugoslavije i NATO o vazdušnoj kontroli stanja na teritoriji Kosova. Predsednik Srbije Milan Milutinović dao je izjavu o principima političkog rešenja na Kosovu.
Na taj način još jednom je uklonjena pretnja od vojnog udara na Jugoslaviju, a kosovski mirovni proces počeo je da se vraća na politički kolosek.

KINA I RUSIJA UZDRŽANE
SAVET bezbednosti doneo je 24. oktobra 1998. godine rezoluciju 1203 o Kosovu, kojom je počelo ostvarivanje sporazuma Jugoslavije sa OEBS (o verifikacionoj misiji) i NATO (o vazdušnoj kontroli). U rezoluciji je konstatovano da se, u slučaju vanrednih okolnosti, za osiguranje bezbednosti međunarodnih članova tih misija mogu donositi samo mere koje je odobrio Beograd u okvirima pomenutih sporazuma. U rezoluciji su istovremeno zaoštreni zahtevi kosovskim Albancima, uključujući i zahtev za hitnu obustavu terorističkih aktivnosti. Pošto u tekstu u celini nije odbačena ideja primene sile protiv Beograda, Kina i Rusija bile su uzdržane.
Savet NATO 27. oktobra 1998. godine doneo je odluku da, na neodređeno vreme, ostavi na snazi svoju političku odluku od 16. oktobra 1998. godine o aktiviranju naredbe za napad (Activation Order). Moskva je saopštila da ukidanje te odluke predstavlja uslov za rusko učešće u misiji za vazdušnu kontrolu. Istovremeno smo istkali zainteresovanost za hitan početak rada verifikacione misije OEBS, u kojoj smo bili spremni da aktivno učestvujemo.
U skladu s beogradskim sporazumima i rezolucijama, jugoslovenske vlasti vratile su u punktove stalnog razmeštaja, i izvan teritorije Kosova, specijalne odrede i jedinice jugoslovenske armije, i ukinule kontrolne punktove na putevima. Broj policajaca sveden je na nivo sa početka marta 1998. godine. Znatno je stabilizovana humanitarna situacija na Kosovu. Praktično je bilo rešeno pitanje zbrinjavanja ljudi koji su se nalazili pod vedrim nebom.
Paralelno sa Miloševićevim ispunjavanjem zahteva međunarodne zajednice, sve očiglednije su bile provokativne i destabilizujuće aktivnosti jedinica tzv. Oslobodilačke vojske Kosova koja je pokušavala da popuni vakuum nakon povlačenja jugoslovenskih snaga bezbednosti. Karakteristično je i to da je na sastanku eksperata Kontakt-grupe u Londonu 11. novembra izražena zabrinutost zemalja članica zbog akcije kosovskih Albanaca koji su sprečavali početak pregovora.
Tako su, u vreme pisanja ovog poglavlja, izgledali događaji oko Kosova. Situacija je, naravno, bila još daleko od normalizacije. No, zajedničkim naporima u kojima Rusiji nije pripadalo poslednje mesto, uspelo je, ipak, da se upali svetlo na kraju tunela jednog od najopasnijih međunarodnih sukoba na kraju 20. veka.

U VAŠINGTON NEĆEMO SLETETI
TA svetlost ugašena je natovskim bombardovanjem Jugoslavije. To je bio pravi šok za Rusiju. Sve ruske političke snage su se, bez izuzetka, izjasnile protiv rata koji je započeo NATO. Leteo sam u Sjedinjene Države na sastanak zajedničke komisije na čijem je čelu s američke strane bio Al Gor, kao šef vlade. Telefonom sam ga pozvao iz aviona (to je bilo nekoliko dana pre američkog, nisam pogrešio, više američkog, nego natovskog bombardovanja Jugoslavije). Na moje direktno pitanje potpredsednik Gor nije mogao da pruži garancije da udara neće biti, makar tokom mog boravka u Americi.
Pozvao sam komandira aviona i rekao: **Vraćamo se.**
- Šta, zar nećemo u Vašington, do sletanja je ostalo tri i po sata?
- Ne, u Vašington nećemo sleteti. Ako nema dovoljno goriva do Moskve, obavićemo tehničko sletanje.
Avion se okrenuo iznad Atlantskog okeana i izvršio usputno sletanje u Šenonu.
Veoma mi se dopao komentar duhovitog Fomenka koji svoje šale **ubacuje** u reklame ruskog radija. Volim u kolima da slušam njegove emisije. Parafrazirajući Gogolja, Fomenko je rekao: **Ne može svaki premijer da doleti do sredine Atlantika.**
Drugi su se različito izjasnili o mojoj odluci. Ali u javnosti u celini, a to sam osetio, nesumnjivo je preovladala podrška.

K R A J

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije