Bivši predsednik Srbije odavno bi se već našao u Hagu da nije bio apsolutni poslušnik nove vlasti, koja se plašila nepovoljnih reagovanja na njegovo izručenje i ozbiljno kršenje državnog suvereniteta.
BESKRAJNE teorijske rasprave oko mogućnosti da predsednika Srbije Milana Milutinovića imunitet spase od izručenja Haškom tribunalu, razrešila je - praksa. Do poslednjeg trenutka, dok je bio na čelu Srbije, Milutinović je ostao nedodirljiv za Hag, što je očigledno poštovalo i Haško tužilaštvo. Karla del Ponte se, naime, odlučno založila za njegov ekspresni put u ševeningenski zatvor, tek u momentu kad mu je isticao mandat.
Na pitanje - kome (ne) bi odgovaralo da Milutinović, pre zvaničnog isteka mandata, spakuje kofere za Hag, predsednik Stranke Srpskog jedinstva Borislav Pelević, dao je sledeći odgovor: “Predsednik Srbije potreban je premijeru Đinđiću da bi, bez pogovora, potpisivao zakone.”
Snebivanje aktuelne vlasti da isporuči Milutinovića Hagu, dok mu traje mandat, Pelević je objašnjavao još jednim razlogom:
- Procenili su da je suviše da se, u veoma kratkom roku, izruče jedan bivši i jedan aktuelni predsednik. Siguran sam da će Milutinovića izručiti Hagu prvog dana, čim mu istekne mandat. Sada bi samo izazvali revolt naroda.
DOBROVOLJNA PREDAJA
Iako je odluka o predaji Milutinovića bila u rukama Vlade Srbije, među političarima se postavljalo pitanje: šta bi se dogodilo, uoliko predsednik odluči da se sam preda haškim istražiteljima.
- Ukoliko Milutinović odluči da se preda to bi za njega bio najbolji potez - smatrao je potpredsednik Vlade Srbije Jožef Kasa. - Sada ne bi bilo dobro da se predsednik države izruči Hagu, jer on, ipak, predstavlja oličenje suvereniteta. Ne slažem se da bi njegovo izručenje ugrozilo bezbednost. On je, ipak, zaslužio da odgovara pred Haškim tribunalom.
U jednoj anketi, u proleće prošle godine, zamenik predsednika Skupštine Srbije Gordana Čomić, izrazila je slično uverenje, navodeći, druge razloge.
- Ne verujem u mogućnost njegove dobrovoljne predaje Tribunalu - rekla je. - Mi smo sada ušli u fazu rutinske primene Zakona o saradnji sa Hagom i mislim da će ubuduće sve biti mnogo lakše. Milutinović, kako piše u Ustavu, predstavlja Srbiju i, po tom tumačenju, njegovo izručenje bilo bi ugrožavanje suvereniteta i bezbednosti.
Možda najoštriju ocenu posledica Milutinovićevog odlaska u Hag, dok mu traje mandat, izrekao je sociolog Laslo Sekelj:
- Pristanak DOS na izručenje optuženih pokazuje da Srbija nema ni gram svog suvereniteta. O Milutinoviću mislim sve najgore, ali ako isporučimo aktuelnog predsednika, pokazaćemo da smo banana republika.
U međuvremenu su kružile glasine da je Milutinović već bio u kontaktima sa neformalnim predstavnicima haškog suda povodom “posebno povoljnog tretmana”. Sam Milutinović je više puta ponavljao da se, u odnosu na hašku optužnicu, oseća savršeno mirno i da mu je savest čista, jer se nikada nije mešao u tako nešto kao što su ratni zločini.
ISKRIVLJENA SLIKA
OPTUŽENI predsednik dugo je verovao, a vreme je pokazalo da je bio u pravu, da se ne može naći srpski lider koji bi ga isporučio Hagu, jer to jednostavno zabranjuje Ustav Srbije. Ističući kako “nema straha” oko mogućnosti da bude izručen, on je objasnio da se na optužnici Haškog tribunala našao verovatno zbog “iskrivljene slike o položaju predsednika Srbije”.
U jednom intervjuu, Milutinović je naveo da se 1998. i 1999. godine “punim radnim vremenom i ukupnim kapacitetima” bavio sasvim drugim pitanjima - pregovorima sa američkim posrednicima oko nalaženja političkog rešenja za samoupravu na Kosmetu i sporazumom o obrazovanju u pokrajini.
Predsednik Srbije, naglasio je u drugom intervjuu, da po Ustavu, ali i faktički, tamo nije imao apsolutno nikakvu nadležnost, ni oko vojske, niti oko policije.
- Za rad policije, i prema Ustavu Republike Srbije i prema Zakonu o unutrašnjim poslovima, odgovorni su Vlada Republike Srbije i ministar unutrašnjih poslova - objasnio je.
Ocenjujući optužnicu koju je Tribunal podigao protiv njega “greškom”, prihvatio ju je uz obrazloženje “šta je tu je” i da se “iz ove kože ne može iskočiti”, bio je kategoričan da je ona “vrlo neargumentovana”, “formalistička” i “nezasnovana”.
- Ja nisam apsolutno bio u toku - objasnio je. - Bilo je prečih poslova, kao što su organizovanje zemlje za civilne tokove i drugo. U optužnici je naređan broj sela na Kosovu za koje ne znam ni gde se nalaze.
Predsednik je upozorio da bi i svako drugi, koji bi se u to vreme našao na njegovoj funkciji, bio takođe optužen. NJegov najjači argument u odnosu na hašku optužnicu, a koji će verovatno ponoviti kad se bude našao pred Tribunalom, mogao bi jednostavnim rečima da se svede na sledeću odbranu: “Nisam se mešao u svoj posao!”.
PROŠLO VREME PRITISAKA
Ministar pravde Srbije Vladan Batić dopustio je da se o Milutinovićevom izručenju razmišlja tek kad Haški tribunal podigne optužnicu protiv albanskih, hrvatskih i muslimanskih lidera, dok je ministar savezne policije Zoran Živković pozvao svet da ima razumevanja za političku, ekonomsku i ustavno-pravnu situaciju u zemlji.
Obojica su istakla kako ne očekuju pritisak međunarodne zajednice radi izručenja, jer je vreme pritisaka “iza nas”.
- Ne postoji primer u svetskoj istoriji da je neko društvo postalo demokratsko, tolerantno, ekonomski razvijeno, niti da je bilo koja država postala faktor stabilnosti u regionu zahvaljujući pritiscima i ucenama sa strane - izjavio je Živković.
- Prema tome, to se ne može dogoditi ni sa Srbijom i Jugoslavijom.