Posle odlučnog negiranja optužbi za saučesništvo u genocidu, zločinima protiv čovečnosti i ratnim zločinima nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima, kad se 11. januara 2001. prvi put pojavila pred Tribunalom, Biljana Plavšić se naprasno predomislila
Nakon očigledne nagodbe sa Tužilaštvom, u kojoj je Karla del Ponte povukla sedam tačaka optužbe, među njima i onu najtežu za genocid, optužena je prihvatila odgovornost za zločin protiv čovečnosti tokom rata u BiH.
- Izjavljujem da sam kriva - priznala je preko video veze, iz Beograda, sudiji Ričardu Meju, koji ju je upitao kako se izjašnjava po trećoj tački optužnice za **progon na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi**.
Posle ovoga, sudiji Meju nije preostalo ništa drugo, nego da za 16, 17. i 18. decembar prošle godine zakaže javnu raspravu oko odluke kakvu kaznu izreći okrivljenoj, saopštivši joj da dotle ostaje na slobodi.
POHVALE I PRIZNANJA
PRVI dan rasprave značio je veliki trijumf za Haško tužilaštvo. Sa glatkim priznanjem optužene u džepu, ekipa Karle del Ponte nije pred sudom naišla u odbrani ni na trunku otpora strahotama koje je opisivalo troje svedoka optužbe. To je omogućilo glavnom tužiocu Tribunala da sebi dopusti čak i velikodušnost.
Pohvalivši priznanje okrivljene kao prvi primer jednog visokog rukovodioca u timu koji je počinio užasne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Karla del Ponte je naglasila da u njemu, ipak, ne postoji ništa što bi izmenilo težinu zločina. Ali, dodala je kako u njemu ne vidi ni motiv da se ostvari lična korist.
- NJen stav se potpuno razlikuje od ostalih koji treba da odgovaraju, jer oni ili negiraju zločin ili pokušavaju da ostanu van dometa ovog suda - rekla je Švajcarkinja. - Priznanje ne može izazvati trenutni oproštaj i pri odmeravanju kazne treba najpre odmeriti težinu zločina.
U opštoj atmosferi pohvali priznanja, pomenuto je i da je ono doprinelo utvrđivanju istine, ali i pomirenju, jer samo istina može da dovede do pomirenja. Plavšićkin potez ocenjen je kao izuzetno hrabar, posebno je istaknuta njena ključna i nezamenjiva uloga u primeni Dejtonskog sporazuma, nakon što se razišla sa srpskim rukovodstvom na Palama, a sudija Mej je zamerio zamenicima Del Ponteove što joj u prilog nisu izneli i saradnju sa Tužilaštvom i sudom.
Najvažniji događaj na suđenju nije bio vidljiv u prvom trenutku, jer je Karla del Ponte gotovo uzgred predložila krivičnom veću da otpečati dotle poverljivi dokument, koji je bio pridodat priznanju krivice. U njemu je Plavšićka teško optužila bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića da je bio jedan od inicijatora i izvršilaca politike etničkog čišćenja u BiH.
U tajnom dokumentu bivša predsednica RS je navela da je **više osoba** učestvovalo u koncipiranju i izvršenju cilja nasilnog etničkog razdvajanja** u Bosni, pominjući poimenice Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Perišića, za koga je rekla da mu je bio **desna ruka** i generala Ratka Mladića.
Dokument je nosio naziv **Osnovi za pledoaje o krivici** i Plavšićka je u njemu tvrdila kako je rukovodstvo RS, u čijem je sastavu i sama bila, dobro znalo da ostvarenje cilja etničkog čišćenja podrazumeva kampanju za etničku diskriminaciju i progone** nesrpskog stanovništva u BiH, posebno Hrvata i Muslimana.
PRILIKA ZA POLITIKU
DRUGI dan suđenja bio je prilika da haški sud doživi verovatno najveće pohvale otkako je osnovan. To nije bilo nikakvo čudo, jer je šansu iskoristila da ih izrekne državni sekretar SAD Madlen Olbrajt, istinska **majka Tribunala**, kako su je mnogi često nazivali, koja se na raspravi pojavila kao zajednički svedok optužbe i odbrane.
- Poštujem veoma ovaj sud, jer žrtve trijumfuju preko ovog suda - rekla je Plavšićkina prijateljica, iskoristivši za ovu reklamu Tribunalu pitanje njenog branioca Roberta
Pavića - zašto se tog dana našla u Hagu. - Ovo je proces koji će pomoći da se krivcima izrekne pravedna kazna i postigne pomirenje među narodima. To je jedini način da se ljudi ubuduće uzdrže od zločina. Mi moramo iskazati poštovanje i ljudima koji su priznali krivicu i spremni su na kaznu.
Ključna uloga Tribunala, po rečima Olbrajtove, jeste da popravi stanje na Balkanu i ona je objasnila da je došla pred sud zbog žrtava, kako bi znale da će pravda ipak trijumfovati. Bivša šefica američke diplomatije iskoristila je raspravu i da ponovi gotovo sve svoje antisrpske teze koje je svojevremeno izlagala u Savetu bezbednosti UN.
- Bilo je i puno nevinih među Srbima koje sam sretala - pokušala je da bude neutralna - ali oni nisu mogli mnogo da se odupru onom što se događalo.
Nekadašnji državni sekretar SAD bila je (pre)puna hvala o optuženoj, iako joj je zamerala što se dosta kasno odrekla svojih prvobitnih ubeđenja i tek u zatvoru predomislila da prizna dotle poricanu krivicu.
- Shvatila sam da je bila konfliktna ličnost, koja je prethodno bila umešana u užasne stvari, a onda uvidela da se treba založiti za sprovođenje Dejtonskog sporazuma - objasnila je Olbrajtova.
U sličnoj atmosferi i po istoj matrici, proteklo je i svedočenje bivšeg koopredsedavajućeg EU za bivšu Jugoslaviju Karla Bilta. Šveđanin je, takođe, uputio brojne pohvale ulozi Biljane Plavšić u postizanju mira bez upotrebe sile u Bosni, čemu se kasnije, kao svedok, pridružio i bivši šef misije OEBS u Bosni Amerikanac Robert Frovik.
ISTI SVEDOCI
NA srpskom **mini Nirnbergu**, koji Karla del Ponte očigledno pokušava da priredi u Hagu, sva sadašnja i eventualna buduća suđenja najvišim srpskim rukovodiocima iz Bosne, Krajine i Srbije zamišljena su po istom scenariju.
Ni rasprava o kazni Biljani Plavšić nije od toga bila neki izuzetak, pa zato nije isključeno da se i na suđenju Slobodanu Miloševiću pojave isti svedoci.
Miloševićev stručni saradnik advokat Dragoslav Ognjanović već je najavio da će optuženi tražiti da se u Hag pozovu da svedoče Madlen Olbrajt, Karl Bilt i Robert Frovik, ali ovoga puta kao svedoci odbrane.
Nastaviće se