Od 40 diskutanata na Aktivu je 30 bilo uz CK i Nikezića a desetak uz Tita, Dražu i Peru, tada je Josip Broz lakonski zaključio da **većina ne mora da bude u pravu**.
OPTUŽBE druga Stambolića su stvarno krupne i one ne stoje, počev od kvalifikacije da politika CK znači dupčekovštinu, pa do tvrdnje da se CK ne bori protiv pojava buržoaske ideologije, da podržava slobodu štampe, a zagovara liberalizam, da se ponaša oportunistički, da se služi verbalizmom u radu, da definiše zadatke uopšteno i s elementima socijal- utopizma, te da stvara mit o sebi i svojim čelnicima.
Ova poslednja je posebno maliciozna. Taj mit ne osećam, niti vidim. Ako je iko od partijskih rukovodilaca bio i ostao samo to, onda u njih ubrajam predsednika CK Nikezića. On je zaista nespretan da oko sebe gradi oreol, jer ne zna da se gura, niti želi da se bori da bude vođa. Ali, za razliku od Nikezića, ima mnogo onih koji sebe smatraju vođom Srbije ili drugih koji to hoće da postanu ili misle da je to već trebalo da budu. Potrebni su nam sposobni ljudi, a ne oni koji hoće samo položaje, a nesposobni su, i kojima vlast lako udari u glavu. Nije dobro ako sposobne odbacujemo.
Opet govori Nikezić. Pored ostalog, podvlači da se mora utvrditi ono što je neophodno da bi SKS, na osnovu linije SKJ, uspešno usmeravao društvenu akciju. U to spada i uklanjanje svake nedoumice kod rukovodećih ljudi, kod članova SKS i cele političke javnosti o tome da li se u SKS odstupa od zajedničke linije SKJ.
NA LINIJI ILI NE?
MISLI da je važno utvrditi da li je linija koju je CK SKS u ove četiri godine nastojao da sprovodi u duhu stavova SKJ, u osnovi odgovarala zahtevima programa i liniji SKJ. Ako jeste, kao što smo shvatili iz razgovora sa drugom Titom u aprilu, mada sa kritičkim tonovima, onda se SKS mora dalje koncentrisati na otklanjanju nedostataka i grešaka u ostvarivanju linije SKJ. Ako se linija SKS ne izvodi pravilno iz linije SKJ, onda se razume da cela mora da bude revidirana, stavljena van snage i nanovo građena.
- Mi koji smo na stalnom radu u CK SKS - nastavio je Nikezić - smatrali smo ne samo da ne izlazimo iz okvira linije SKJ, već da je ta linija u našem radu bila razgrađivana. Kao što Srbija i srpski narod ne vide svoju budućnost izvan naše jugoslovenske zajednice, tako i SKS, kao najaktivniji deo socijalističkih snaga u srpskom društvu, ostvarenje svoje uloge smatra mogućim jedino ako deluje kao integralni deo SKJ.
Nikezić je govorio o nedovoljnoj efikasnosti organizacija i rukovodstava. Ukazao je da se i naša slabost za sprovođenje odluka umanjila time što se dopustilo izvesno odvajanje drugih organizacija, predstavničkih organa i institucija od SK. Samostalnost je često shvatana kao nezavisnost od linije SK.
Za četiri godine glavno političko pitanje bilo je borba sa velikosrpskim nacionalizmom. Na tome se prelamaju sva pitanja srpskog društva. Posle 21. sednice CK SKJ ceo taj front ponovo postavlja pitanje uloge Srbije u Jugoslaviji. Tu leži opasnost za odnose Srbije i Jugoslavije i mnoge zamke za srpske komuniste.
ŠTETAN TRULI MIR
NIKEZIĆ ističe da se već dugo i neprekidno tokom 1972, naročito u rukovodećim delovima SKS, radilo pod pritiskom glasina da se naša aktivnost razlikuje od linije SKJ, da se drug Tito ne slaže s onim što se sprovodi u SKS i da predstoje promene u širem smislu, političkom i drugom. Od Tita smo dobijali primedbe, od kojih su neke bile i teške. Moram reći da one nikada nisu dovodile u pitanje celinu rada SKS. No, širenje teze da je rad u SKS u celini pogrešan i da drug Tito u celosti osuđuje, nije prestajala ni za trenutak. Drugi vid te iste teze bio je, ma koliko se mi trudili, da ne možemo udovoljiti zahtevima, jer smo unapred obeleženi kao krivci.
- Niko od ljudi koji su na stalnom radu u CK SKS nije tražio da dođe na te funkcije. Na mesto predsednika CK, umesto na Kongresu 1973, treba odmah dovesti drugog. Mislim da će to uneti više odrešenosti u celu situaciju i doprineti osposobljavanju partije u izvršavanju zadataka koji predstoje - završio je svoje izlaganje Nikezić.
Javljajući se po drugi put za reč, Draža Marković se pita da li njegovo i Stambolićevo istupanje o rascepu u SKS može povući odgovornost i odmah to negira i nastavlja da su diskutovali samo o primedbama koje je Tito u svom uvodnom pledoajeu izložio. Ocenjuje da Nikezićevo izlaganje predstavlja osnovu da se stvari prevaziću i da se nastavi sa daljom aktivnošću.
I Petar Stambolić sledi Dražin primer. Kaže da ga diskusija nije razuverila da treba da napusti svoje izložene stavove. I Stambolić tvrdi da njegovo i Dražino izlaganje na zatvorenom sastanku, nisu mogli proizvesti krizu i rascep. Dodao je da je bolja **stvaralačka svađa, nego truli mir za koji se založio Dragi**.
TITO, DRAŽA, PERA
POVODOM ocene u diskusiji o postojanju borbe za vlast i liderstvo, što je bilo upućeno njemu i Draži, Stambolić je ovako komentarisao: **Nikad se nisam borio za ličnu vlast. Nisam iznenađen zbog takve Dragijeve tvrdnje, jer smo od ranije različito gledali na bitna pitanja.**
Od 40 diskutanata na Aktivu je bilo uz CK i Nikezića 30, a desetak uz Tita, Dražu i Peru. Tada je Tito napomenuo da **većina ne mora da bude u pravu**.
Sastanak je nastavljen 13. oktobra. Tito je došao u pratnji Dolanca i Gligorova koji su dva dana proveli u Karađorđevu.
Dolanc je otvorio sastanak, a Tito pročitao svoj govor da bi onda Dolanc objavio da je sastanak završen.
Posle toga Nikezić prilazi Titu. Kaže mu da, nakon njegovog govora, valja da obznani svoju najavljenu ostavku, našta je Tito primetio: **Pa ja vas nisam dezavuisao.** Na to je Nikezić replicirao: **Vi ste za jednu stranu.**
Zatim je Tito primio Nikezića i Perovićevu na kraći razgovor uz prisustvo Dolanca i Gligorova. Ponovo mu je Marko rekao da se opredelio za jednu stranu, a Tito opet da ih on nije dezavuisao. Kada je Nikezić konstatovao da se Tito složio sa Dražom Markovićem, predsednik mu rekao: **Pa to ne mora da uđe u govor koji će biti objavljen**. Latinka ukazuje da Tito nije ništa govorio o nacionalizmu i rankovićevštini, na šta je Dolanc predložio: **To može naknadno da se ubaci u tekst govora. **Nikezić smatra da treba da odnese ostavku, jer sa **torbom punom kamenja u rukama, uz izražene rezerve i optužbe, ne mogu dalje da snosim odgovornost.
Odsekli ste mi obe ruke, a ostavili glavu. Kako mogu tako da radim?
NASTAVLJA SE