Dobrotvor srpskog naroda

25. 07. 2003. u 00:00

Moraće radikalno da se menjaju mišljenja i pisanja prema kojima je knez Pavle sasvim neznatan dobrotvor - darodavac muzeja koji je nosio njegovo ime.

Piše Nikola Janković
U SASTAVU Muzeja kneza Pavla ušla je, dabome, prva kolekcija inostrane moderne umetnosti kod Srba, kolekcija koju su stvorili knez Pavle i Milan Kašanin u Muzeju savremene umetnosti koji se nalazio u Konaku kneginje LJubice, u kome je pre toga bio smešten Zavod za gluvonemu decu. Najveći broj slika, oko šezdesetak, knez Pavle je 1925. godine i narednih, izmolio od svojih poznanika. Recimo, gospodin i gospođa Berenson, veliki prijatelji kneza Pavla, poklonili su Kamija Pisaroa i Čarlsa Kondera, a kasnije Bernar Berenson je darovao i jednog divnog Matisa iz fovističkog perioda - **Crvene bukve** slikane 1901. godine.
Pišući 1936. godine u **Beogradskim novinama** br. 2 o Muzeju kneza Pavla, Todor Manojlović se, sasvim s razlogom, osvrnuo na ulogu Milana Kašanina. **Iskreno naše priznanje pripada g. Milanu Kašaninu koji je sa velikom ljubavlju, superiornim razumevanjem i odabranim umetničkim ukusom uredio taj sjajni novi dom naše kulture. Primer g. Kašanina pokazuje, uostalom, najlepše i najjasnije šta može da sprovede jedna mlađa kulturna snaga postavljena na svoje mesto.**
U svome radu o Milanu Kašaninu, objavljenom u Zborniku narodnog muzeja DŽVI/2 iz 1997. godine Irina Subotić piše: **Moguće je verovati da je i sam princ Pavle želeo da Muzej dođe do jasnijeg usmerenja i viših kriterijuma, jer je, uostalom, i sam sakupljao u svojoj privatnoj zbirci izuzetno vredna dela, i Muzeju, kao lični dar, poklonio dvadesetak reprezentativnih slika, pre svega plenerističku kompoziciju *U parku* Kamija Koroa, slike Derena, Sisleja, Ilje Rjepina, Leonara Ogista Lermita i nekoliko dela starih majstora.**
U istom eseju iz pera Irine Subotić, jednog od najvećih poznavalaca moderne umetnosti u Srbiji, nalazi se i dosta precizan opis privatne kolekcije kneza Pavla: **U Belom i Starom dvoru na Dedinju, nalaze se još uvek dela koja su pripadala privatnoj kolekciji princa Pavla: Veroneza Palme Satrijeg, Đovanija Karijanija, Brojgela Starijeg, dva izuzetno dragocena platna Nikole Pusena i njegovog zeta Guaspra Digea, zatim Domenika Bekafumija, Simeona Vusa, Albrehta Altdorfera, Ežena Delakroa, Fromanhtena, Kanaleta, Boningtona...**

DOBROTVOR SRPSKOG NARODA
ODLIČNIM i dokumentovanim napisom o Milanu Kašaninu i Muzeju kneza Pavla, Irina Subotić nas je navela na jedno otkriće. Piše: **Muzej je tokom tridesetih godina uspeo da kupi u Parizu, između ostalog, slike Monea, čuvenu **Ruansku (ružičastu) katedralu** iz 1892/1894. godine, a zatim i vredna dela Renoara, Dega, Drena, Vlamenka, Van Dongena, Utrila, Bonara, Gistava Moroa, Tuluz-Lotreka, Anrija Matisa, Žorža Roa...** Irina Subotić navodi podatke iz arhiva Narodnog muzeja: koliko je koja slika plaćena i imena posrednika. **Kašanin je tokom 1932. godine ponovo tražio od Ministarstva prosvete da obezbedi sredstva koja nisu bila odobrena u 1931. godini, i to 130.000 dinara za nabavku dela francuskih majstora u Parizu. Očevidno**, zaključuje Irina Subotić, **suma je uglavnom bila nabavljena, tako da je usledio niz kupovina**.
Istražujući u Arhivu Jugoslavije građu **Inventar - Dvor Kraljevine Jugoslavije**, pronašli smo jednu priznanicu koju je potpisao punim imenom i prezimenom Milan Kašanin 23. maja 1933. godine, u Beogradu. Toga dana, za potrebe kupovine slika u Parizu, primio je iz kase nj. k. v. kneza Pavla sto hiljada dinara! Iz jednog pisma s kraja januara 1934. godine koje je Milan Kašanin uputio Knezu Pavlu (citirano u napomeni 25. eseja Irine Subotić) doznajemo i da je knez dao obećanje da će preko svojih ličnih veza u Parizu pomoći da se obezbede sredstva i posrednici kako bi se najpovoljnije za Muzej kupila dela Renoara, Sezana, Derena i Segonzaka.
Po svemu sudeći, moraće radikalno da budu promenjena mišljenja i pisanja prema kojima knez Pavle je sasvim neznatan dobrotvor-darodavac Muzeja koji je nosio njegovo ime. Na osnovu dokaza, on mora biti prihvaćen kao jedan od najvećih zadužbinara u modernoj srpskoj istoriji i priznat kao veliki dobrotvor srpskog naroda.

REČ ZNANIH ESTETA
U NAJVAŽNIJA kulturna dostignuća između dva svetska rata svakako spada **Umetnički pregled**, mesečnik, izdanje Muzeja kneza Pavla. Prvi broj je izašao oktobra 1937. godine, a bio je štampan svakog meseca osim avgusta i septembra sve do aprila 1941. godine. Glavni urednik i redovni saradnik Umetničkog pregleda je bio Milan Kašanin.
Mesečnik je pratio sve aktivnosti Muzeja: izložbe, kupovine, poklone, posete, ali i zbivanja u likovnom životu zemlje kao i arheološka postignuća. Zatim, objavljivani su prikazi značajnih izložbi u inostranstvu, pregled knjiga, srodnih časopisa u inostranstvu i, razume se, za relativno kratko vreme, u njemu je objavljen veliki broj napisa posvećenih umetnosti iz pera naših umnih znalaca: Pavla Vasića, Branka Lazarevića, Todora Manojlovića, Aleksandra Deroka, Đorđa Mano-Zisija, Predraga Milosavljevića, Stanislava Vinavera, Branka Popovića, Mila Milunovića, Svetozara Radojčića... Od stranaca, tu su tekstovi Elija Fora, Borisa Loskog...
**Umetnički pregled** je bio prvi časopis te vrste kod nas i odmah je bio na najvišem evropskom nivou, štampan je u Državnoj štampariji na luksuznoj hartiji, velikog formata (25h32 cm) i u elegantnom i vrlo predglednom prelomu u dva stupca. Prvi broj je doneo faksimil autografa pisanog ćirilicom **Pozdravne reči NJegovog kraljevskog visočanstva kneza namesnika Pavla**: **Pozdravljam prvi broj Umetničkog pregleda sa osobitom radošću. Takav visoko kulturan časopis nedostajao je do sada našoj javnosti i ta se praznina osećala. Naš narod je uvek imao dubok smisao za umetnost kao što dokazuju mnogobrojni spomenici koji, iz najranije istorije, krase našu domovinu. Srećan sam što se taj duh i danas ispoljava na snažan i vidan način. Pavle.**
Raznovrsnost interesovanja kneza Pavla za umetnost oslikavaju mnogi napisi u **Umetničkom pregledu**. Na primer, u brojevima 5. i 11. od februara i oktobra 1938. godine, Pavle Vasić je predstavio slikarstvo Nikole Pusena, osvetlivši delo i posebno davši velikog francuskog majstora DŽVII veka kroz njegovu prepisku. U broju od februara 1938. godine objavljene su dve odlične reprodukcije slika Nikole Pusena iz lične kolekcije kneza Pala. To su **Venera i Adonis** i **Predeo sa tri monaha**. Pavle Vasić kaže: **U zbirci nj. k. v. kneza namesnika Pavla nalaze se tri Pusenove slike: dva pejzaža i jedna mitološka scena.**

MAGIČAN TICIJANOV PORTRET
ISTRAŽIVANJA inventara dvora u Arhivu Jugoslavije, posebno svega što se tiče kneza Pavla i njegove porodice, vrlo brojne fotografije slika i predmeta dela velikih svetskih umetnika pokazuju da je knez Pavle izučavao i voleo slikarstvo Ticijana, Tintoreta, Belinija, Mantenje, Rubensa, El Greka, Goje, Luke Kranaha, basana, Šardena, Kloda Lorena... i, Nikole Pusena.
Mi znamo da u ljubavima za lepo **razlike vremena ćute**, sve je samo sad, pa je lako zamisliti da je knezu Pavlu slikar onih i danas tako omiljenih **Pastira Arkadije** misteriozi i često hermetični Nikola Pusen bio savremenik kada je pisao: **Ali se plašim zlobe našeg doba. Poštenje, savest i vera prognani su iz ljudskog društva, vladaju samo porok, podvala i interes. Sve je izgubljeno, ja očajavam za dobrim. Sve je ispunjeno nesrećom.** Voleći slikarstvo i sve lepe umetnosti, knez Pavle kao da se stalno pridržavao Pusenovog saveta: **Stvari u kojima ima savršenstva ne treba da se gledaju sa žurbom nego u dokolici, sa rasuđivanjem i razumom. Da bi čovek o njima doneo pravilan sud, treba da upotrebi ista sredstva koja su potrebna da se ta dela dobro urade.**
Iz pisma Bernardu Berensonu saznajemo da je knez Pavle predviđao veliku izložbu crkvene umetnosti na proleće 1936. godine. Oktobra 1935, proveo je u Londonu i Parizu radi lečenja ruke (**čudna retka bolest okoštavanja mišića**, kako je sam zapisao). Kupio je Ticijanov portret, posle trodnevnog druženja sa slikom i posmatranja zabeležio je:
**Shvatio sam da je to slika s kojom bih želeo da provedem čitav život**, a Kenet Klark mu je pomogao da kupi jednog vanrednog Kloda Lorena i svakako veliki ponos kneza Pavla - El Grekovog **Laokaona**. Početkom 1937. godine pokušavao je da otkupi jednu sliku Pjera di Kozime. LJubav kneza Pavla prema **stvarima u kojima ima savršenstva** ilustruje ponajbolje Nil Balfur, kada kaže da je knez svoju vrlo omiljenu malu sliku mantenje **Glava svetog Jeremije** držao umotanu u svilenoj košulji!

KATALOG M. KAŠANINA
MUZEJ kneza Pavla priredio je više izvanredno uspelih izložbi: **Moderno francusko slikarstvo** - 1936. godine; **Savremena danska umetnost**, **Poljska umetnosti**, **Turske slike i publikacije** - 1937. godine; **Italijanski portret kroz vekove** - 1938; **Sto godina francuskog slikarstva - od Davida do Sezana** - 1939. godine.
Velelepna izložba **Italijanski portret kroz vekove** imala je ogroman uspeh. Beograd je tada imao 241.000 stanovnika, a izložbu je posetilo preko osamdeset hiljada ljudi.
Milan Kašanin je 1938. godine objavio katalog **Muzej kneza Pavla** i 1939. godine na francuskom **Jugoslovenska umetnost - od postanka do naših dana**. Na prvom mestu u toj obimnoj monografiji objavljena je reprodukcija biste kneza Pavla koju je uradio Ivan Meštrović.
(Nastavlja se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije