Sloveni kao manjina

22. 10. 2003. u 00:00

Sudeći po antigenu HLA-B8, Sloveni u strukturi našeg stanovništva čine samo 13,43 odsto. Većinu stanovništva SCG čine starosedeoci Balkana: dinarci i razni mediteranci. Svoj izvorni jezik dinarci sačuvali samo kod Gruzina.

GENI zaduženi za krvne grupe belih krvnih zrnaca pokazuju mnogo veću varijabilnost od gena ABO sistema, pa nam mogu pomoći da preciznije definišemo određene populacije. Na primer, antigen HLA-B8 prati izvorne Slovene, Germane, Kelte, Indoirance, i ostale narode koji su pripadnici nordijskog rasnog tipa. Zastupljenost antigena HLA-B8 u potpunosti pokriva zastupljenost indoevropske grupe jezika, od Irske do Indije, što je potvrda za zajedničko genetsko poreklo svih izvornih nosilaca indoevropske grupe jezika. Antigen HLA-B8 odlikuje Slovene u našoj zemlji, i njega ima svega 13,43 odsto stanovništva.
Većinu ostalog stanovništva Srbije i Crne Gore čine starosedeoci Balkana: dinarci i razni mediteranci. Kod nas su, takođe, prilično zastupljeni Ugrofinci, bilo preko Mađara, bilo preko starosedelaca nekada zaleđene Evrope, a koji su se sa Alpa spustili u Panoniju. Mongoli su se sa Slovenima najviše izmešali preko Avara, a zatim preko Turaka.
Na osnovu zastupljenosti markera HLA-B gena u našoj zemlji, analizirajući genetsko poreklo bar jednog roditelja, 29,02 odsto stanovništva ima dinarski antigen HLA-B5, zatim, drugi po redu zastupljenosti su potomci starih Pelazga - istočni mediteranci čiji antigen HLA-B35 ima 24,09 procenata.
Zapadnomediteranski antigen HLA-B18 ima 17,76 odsto stanovništva, a atlantsko mediteranski antigen HLA-B12 ima 16,03 postotaka stanovništva. Zatim su na redu izvorni Sloveni, čiji antigen HLA-B8 ima 13,43 stanovništva. Semićana ima 11,78 procenata, Ugrofinaca 10,65, “turskih” ili “avarskih” Mongola 8,75, istočnih Mongola 4,94 odsto, itd.

LEKURI KAO ORO
DINARSKI genetički markeri pokazuju strukturalnu bliskost sa ostalim rasnim tipovima koje odlikuje nulta krvna grupa: raznim mediterancima i kromanjonskim tipom, a takođe otkrivaju njegovu veliku genetičku udaljenost od nordijskog rasnog tipa, kao i od Mongola i od Semićana, iako je sa Semićanima dinarski tip prilično izmešan, verovatno još u svojoj prapostojbini. Kod nas je dinarski tip najzastupljeniji u Crnoj Gori, Hercegovini i zapadnoj Srbiji, kao i u kolonizovanom stanovništvu Vojvodine. U Evropi su dinarci, osim na Balkanu, veoma zastupljeni i na Karpatima severne Rumunije i jednog dela Ukrajine. U svetu su dinarci najzastupljeniji na Kavkazu kod Gruzina, na jugu Saudijske Arabije, na području Iraka, i u Avganistanu i Pakistanu među Paštunima tj. talibanima.
Celu populaciju, koja je nasledila antigen HLA-B5, odlikuje izražena gordost, buntovnost prema autoritetima i ratobornost. Na primer, paštuni kažu za sebe: “Mi rado podnosimo nerede, sukobe, svađe, ali ne možemo da trpimo nikakvu vlast nad nama.” Svoj izvorni jezik dinarci su sačuvali jedino kod Gruzina koji pripadaju takozvanoj kartvelijanskoj jezičkoj grupi na Kavkazu. Iako su naši dinarci na Balkanu sačuvali samo nekoliko reči iz svog izvornog jezika (pura - hrana, itd), akcentuacija naših crnogorskih dinaraca se jedva razlikuje od na primer, akcentuacije gruzijskog plemena Lazi. Gruzijska muzika i danas pokazuje istovetnost sa crnogorskom, hercegovačkom i dalmatinskom muzikom. Antropolog Špiro Kulišić je pisao o sličnosti gruzijske igre lekuri sa crnogorskim orom.
Izgled gruzijskih dinaraca je istovetan našim dinarcima. Kada Herodot u 5. veku pre n. e. opisuje izgled Gruzina, koji su se pre primanja hrišćanstva zvali Kolhiđani, tada za njih kaže: “Nema nikakve sumnje da Kolhidi pripadaju egipatskoj rasi. Pre nego što sam čuo bilo kakvo pominjanje te činjenice od drugih, to sam i sam primetio. ...Moji sopstveni zaključci zasnivali su se kao prvo na činjenici da su imali crnu kožu i kovrdžavu kosu...”
Ukoliko želimo da utvrdimo kako su izgledali Egipćani iz antičkog vremena, dovoljno je da potražimo slike iz nalazišta Fajum, koje je staro oko dve hiljade godina, i gde se na mrtvačkim pokrovima nalaze crteži pokojnika koji otkrivaju tipične dinarce i mediterance. I dinarci i mediteranci (istočni i zapadni med.) su narodi egipatskog porekla koji se između sebe razlikuju samo po tome što su mediteranci adaptirani za mediteransku, a dinarci za oštru planinsku klimu.

LJUTI MEDITERANCI
ISTOČNI mediteranci ili Pelazgi, koje odlikuje antigen HLA-B35 su najzastupljeniji u severnoj Dalmaciji i kroz čitavu dolinu podunavlja i posavine, kroz Panoniju, obuhvatajući istočnu Austriju i Bavarsku. Veoma su zastupljeni i na jugozapadu Grčke. Današnje Palestince takođe odlikuje izražena distribucija antigena HLA-B35. Oni zapravo predstavljaju potomke nekadašnje minojske tj. pelaške kulture, koja je pre nekoliko hiljada godina doživela egzodus sa Krita na obale današnje Palestine. Isto genetsko poreklo ima jedan deo izvornih Egipćana, kao i starosedelaca Indije - Dravida, koji predstavljaju semitizovane istočne mediterance.
Zapadni mediteranci su genetički i antropološki slični istočnim mediterancima. Najzastupljeniji su u Španiji, na Siciliji, u južnoj Italiji, a takođe i na Crnogorskom primorju (sa područjem Podgorice), jugu Srbije, i posebno na Kosovu. Uglavnom su zastupljeni na području romanske grupe jezika i mediteranskog primorja. Zbog izražene sujete zapadni mediteranci vole da poziraju. Na njihovim korzoima možemo prepoznati njihova “nameštena” lica, neprirodne poze koje prave i koje otkrivaju njihovu želju da budu zapaženi i dopadljivi. Takođe, zbog izražene sujete robovi su javnog mnjenja. U strahu da ne izgube odobravanje svojih bližnjih, žrtvovaće svako načelo pravde. Onaj ko u njihovoj zajednici postupa po pravdi, a ne po bliskosti i srodstvu, biva proglašen izdajnikom.
Antropolog Artur de Gobino, veoma se loše izrazio o njihovom karakteru: “Bezočan, podao, neznalica, lupež, razvratnik, spreman je da proda sestru, ženu, svoju zemlju i svoga gospodara, a u vlasti je od besprimernog straha od siromaštva, patnje, ubistva i smrti.” Za razliku od dinaraca, zapadni mediteranci su plašljivi i zato pogodni za formiranje mafijaške hijerarhije. Gde god je zastupljen njihov antigen HLA-B18 imamo posebno zastupljenu mafiju i krvnu osvetu. Svi zapadni mediteranci govore sličnom akcentuacijom, bilo da žive na Siciliji, bilo da žive u južnoj Srbiji, Kosovu ili na Crnogorskom primorju. NJihov govor ima melodiju i ritam sličan motivima sicilijanske nacionalne pesme “Tarantele”.

SEKIRA I ŠJEKIRA
ATLANTSKI mediteranci su nosioci nekadašnje megalitske kulture zapadne Evrope (Stonehenge, i sl.). U našoj zemlji su najzastupljeniji na području Crne Gore i Hercegovine, a, takođe, i u vlaškom stanovništvu. Veoma su zastupljeni u centralnoj Dalmaciji (Split i okolina) kao i na dalmatinskim ostrvima. U Evropi su najzastupljeniji na području Irske, Škotske, Velsa, zatim na tlu zapadne Francuske, kod Baskijaca, a takođe i na području južne Poljske. Antropolozi smatraju da su Vikinzi bili uglavnom tog rasnog tipa, naravno, kasnije izmešani i sa Germanima tj. nordijskim rasnim tipom. Atlantski mediteranci spadaju među najviše ljude na svetu, pa antropološka sličnost visokih Nikšićana sa potomcima visokih prekeltskih starosedelaca Irske, Škotske i Norveške ima zajedničko genetsko objašnjenje.
NJihov specifičan antigen HLA-B12 nalazimo u ogromnoj meri zastupljen na Uskršnjem Ostrvu kao i u centralnoj Africi, među visokim Tutsima.
Atlantske mediterance odlikuje izražena nesebičnost, srdačnost i otvorenost, ali i jaka želja za moći i ratoboran duh, koje su od njih u Evropi mešanjem poprimila i mnoga germanska plemena. Želju za moć i ratoboran duh prepoznajemo i kod nekadašnjih Vikinga, i kod današnjih Iraca i Škotlanđana, kao i kod južnih Poljaka, pa i kod naših Nikšićana i mnogih Hercegovaca. Bliska genetska braća atlantskih mediteranaca su Sinidi (HLA-B13) - izvorni Kinezi (narod Hana, zastupljen na severu Kine) i veći deo Korejaca. Naziv Sinidi u nauci vodi poreklo iz biblijske tradicije. Naime, imenom Hananovog sina Sina, nazvana je u Svetom pismu jedna daleka zemlja, koju jevrejsko predanje poistovećuje sa Kinom. Interesantno je da i Korejci imaju sačuvano predanje da vode poreklo od svog prapretka Hanina. Naziv Han na kineskom znači “nasilnik”. Iako su danas Sinidi veoma izmešani sa Mongolima, oni nemaju nikakvu antropološku ni genetsku bliskost sa njima. I atlantske mediterance u Evropi (HLA-B12) i Sinide u Aziji (HLA-B13) odlikuje izražena visina i zajednički antigen HLA-DR7, što dokazuje njihovo zajedničko poreklo. I po fizičkom izgledu, i po lingvističkim atributima, kao i po karakternim sklonostima, oni se između sebe gotovo uopšte ne razlikuju.
Notnu lestvicu atlantskih mediteranaca u Evropi, i Sinida u Aziji odlikuje anhemitonska pentatonika tj. crne dirke na klaviru, pa je to razlog zašto su keltska i kineska muzika tako međusobno slične. Međusobna bliskost naših Nikšićana, sa Poljacima, Ircima, severnim Kinezima i Korejcima se može primetiti i u njihovim zajedničkim lingvističkim atributima. Odlikuje ih podizanje melodije rečenice i upotreba frikativa (šušteće izgovaranje glasova, zbog izbačenih prednjih zuba - na primer, šj u “šjekira” kod Crnogoraca). I naše vlaško stanovništvo je u određenoj meri izmešano sa atlantskim mediterancima, pa zato pokazuje sličnost sa njima u muzici i nekim drugim antropološkim atributima.

RADNI I - SEBIČNI
UGROFINCI pripadaju uralskoj jezičkoj grupi. Oni su naseljavali nekada zaleđena područja Evrope: Alpe i Skandinaviju, gde su se do danas zadržali, posebno među Laponcima, Fincima, Bavarcima i Savojcima. Ona grana Ugrofinaca koja živi na Alpima se zove alpski rasni tip, i ona se sa Alpa spustila u Panoniju, pa su danas Alpidi veoma zastupljeni u starosedelačkom stanovništvu Banata i Hrvatskog Zagorja. Pre više hiljada godina su se izmešali sa Pelazgima, a pre oko hiljadu godina njima dolaze u susret njihova braća Mađari (Ugri) sa istoka (Urala). Druga grana Ugrofinaca koja živi na tlu Skandinavije, istočnog Baltika i Rusije, veoma se malo razlikuje od Alpskog rasnog tipa, i nosi naziv istočno-baltički rasni tip. Oba rasna tipa odlikuje zajednički ugrofinski antigen HLA-B7. NJegova visoka zastupljenost među Škotlanđanima i Jermenima otkriva da su i oni veoma izmešani sa ugrofinskom populacijom.
Ugrofince odlikuje karakter potpuno suprotan karakteru dinaraca. Ugrofinci su bez sujete i želje za moći, veoma savesni i vredni, pokorni autoritetima, ali i veoma sebični i svakako najveći nosioci autoritarne svesti u Evropi.
(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije