Ogromna sredstva ostvarena na narko-tržištu koriste se za kupovinu vlasti, ali i naoružanja. Procenjuje se da godišnje na jug Balkana stiže milijarda dolara prljavog novca.
Prenos droge i oružja obavlja se i na zvaničnim graničnim prelazima kao što su Đeneral Janković, Jazince, Ćafa Prušit, Morin i Tropoja, zahvaljujući saradnji kriminalnih grupa sa carinskim službenicima, te pripadnicima KZK i KPS. Oružje koje dolazi iz Albanije, najčešće se prodaje na crnom tržištu u Juniku i Đakovici.
STARI PUTEVI DROGE
DO početka oružanih sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije, najveći deo evropskog tržišta i manjim delom, tržišta SAD snabdevan je narkoticima krujumčarenim tzv. balkanskom rutom. Iz zemalja porekla - Pakistan, Iran, Avganistan - i Turske, gde je sirovina za narkotike prerađivana, ova ruta je vodila preko Grčke, Bugarske, republika bivše Jugoslavije, Rumunije, Mađarske, Češke, Slovačke, do Austrije, Nemačke, Italije, Švajcarske i drugih zapadnoevropskih zemalja.
Izbijanjem sukoba na ovom području, albanska mafija je probila nove puteve droge ka zapadnoj Evropi, zaobilazeći ratom zahvaćene zone. Na taj način, stvorene su dve nove, alternativne rute, od kojih južna ide preko Turske, Bugarske, Makedonije Kosmeta, Albanije, do Italije i drugih zapadnoevropskih zemalja. Druga, severna ruta ide od Turske, preko Bugarske, Rumunije i Mađarske, do Češke, Slovačke i zapadnoevropskih zemalja.
Sa završetkom oružanih sukoba u Jugoslaviji, ponovo je uspostavljena stara balkanska ruta, ali novi pravci prenošenja narkotika nisu nestali, tako da je sada mreža krijumčarenja znatno proširena.
Sve američke službe nadležne za borbu protiv droge procenjuju da su, uz turske, kriminalne grupe kosmetskih Albanaca najznačajniji krijumčari droge u Evropi. Ove grupe su stručnjaci opisali kao izuzetno nasilne i umešane u međunarodnu trgovinu oružjem, uz sve jače dokaze o njihovom učešću u kriminalnim aktivnostima i na teritoriji SAD.
O snazi albanske mafije u SAD svedoči i podatak da su, još sredinom osamdesetih godina, pripadnici kriminalnih grupa bili dobro organizovani i upućivali ozbiljne pretnje predstavnicima pravosudnih organa, koji su protiv njih pokretali krivični postupak. U to vreme, američka policija je konstatovala da su pripadnici albanske mafije umešani u sve vrste kriminalnih aktivnosti (iznude, pljačke, trgovina oružjem, oružani obračuni, rukovođenje kockarnicama u pojedinim delovima NJujorka i drugo).
KOLUMBIJSKI SINDROM NA KOSMETU
KRIMINALNA delatnost kojom su se Albanci u SAD prevashodno bavili bila je trgovina narkoticima, a američki stručnjaci za borbu protiv ove vrste kriminala još tad su upozoravali da bi, za samo nekoliko godina, ove kriminalne grupe mogle da preuzmu od 25 do 40 posto američkog heroinskog tržišta.
Od sredine devedesetih godina, albanski kriminalci iz SAD počeli su da pomažu aktivnosti OVK prikupljanjem novca kojim je plaćeno oružje za potrebe ove terorističke organizacije. Prikupljanje sredstava je, u početku, vršeno tajno, a kasnije je i u SAD otvorena filijala fonda **Domovina zove**, koji je, preko bankarskih računa u SAD, Kanadi i više zapadnoevropskih zemalja, upućivao pripadnicima OVK. Novac je prenošen i direktno, preko emigranata - kurira.
Pored prikupljanja novca, albanski emigranti u SAD organizovali su i isporuke humanitarne pomoći i oružja, kao i upućivanje dobrovoljaca, koji su se priključivali jedinicama OVK.
Američki obaveštajni izvori upozoravali su na mogućnost da se u regionu Balkana ispolji **kolumbijski sindrom**, odnosno da albanska mafija postane dovoljno moćna i preuzme kontrolu nad jednom ili više oblasti u kojima preovlađuje albansko stanovništvo. U to vreme je konstatovano da je, na političkom planu, takav efekat već postignut, usmeravanjem profita stečenog narko-terorizmom u lokalne vlade i političke partije. Tada vladajuća Demokratska partija Albanije, osumnjičena je da toleriše i direktno profitira od trgovine narkoticima, te da finansira secesionističke političke partije i druge grupacije na KiM i u Makedoniji.
Za umešanost u korišćenje **opranog** novca stečenog kroz bavljenje narko-terorizmom, bile su osumnjičene i makedonska Partija demokratskog prosperitera kao i ultranacionalistička Nacionalna demokratska partija, ali i albanske partije na Kosmetu. U sva tri slučaja, novac stečen na kriminalan način često je prikrivan kroz emigrantske donacije, uz procenu da je profit od narko-terorizma, upućen na jug Balkana u 1993. godini, iznosio oko milijardu dolara. Isti izvori su tvrdili da se, osim za kupovinu mafijaške **zaštite** ovaj novac koristio i za sticanje popularnosti u narodu, kroz navodni patriotizam, ali i za druge kriminalne aktivnosti, pre svega za kupovinu oružja.
KRUNSKI SVEDOK - MRTAV
TAHIR Zemaj (52) iz sela Gornji Streoc kod Dečana prošao je put od kapetana JNA, švercera droge, do jednog od osnivača Nacionalne armije Republike Kosovo (FARK).
Još davne 1985. bio je osuđen na zatvorsku kaznu od šest i po godina zatvora, ali je pobegao u Nemačku. Obučavao pripadnike FARK-a, dobio čin pukovnika, a tokom 1999. godine učestvovao u borbama sa snagama bezbednosti na jugoslovensko-albanskoj granici.
Bio je jedan od krunskih svedoka u sudskom procesu protiv Dauta Haradinaja, brata Ramuša Haradinaja. Zbog toga su
Ramuš i njegova grupa u nekoliko navrata pokušali da ga ubije i to je uradila 4. januara ove godine.
POČINIO 26 UBISTAVA
BISLIM Zurapi (41) iz sela Studenčani kod Suve Reka. Bio je oficir JNA i učestvovao je na muslinaskoj strani u ratnim dejstvima na području centralne Bosne.
Počinio je više od 26 ubistava, 77 otmica, organizovao šest zatvora na teritoriji Orahovca i Prizrena...
Odgovoran je i za preko dvadeset terorističkih akcija među kojima i napade na sela Opteruša, Retimlje, Zočište, Bratotin. Blizak je saradnik Agima Čekua.
Imao je visoku funkciju u KZK i Ministarstvu odbrane Vlade Hašima Tačija.
UBICA U ZATVORU
GENC Zogaj (25) iz Novog Sela, kod Mališeva, bio je pripadnik tajne polcije OVK. Otac mu je kao pripadnik OVK, poginuo u sukobima sa snagama bezbednosti.
Tokom 2002. godine optužen je za ubistvo Mejdije Sadriju, bivšeg radnika SUP-a Gnjilane, kao i Danuša Januzija i Fete Arifi. Nalazi se u Okružnom zatvoru u Gljilanu.
PREDAVAČ - TERORIZMA
NUREDIN Ibiši (48) iz Podujeva je bio komandir specijalne jedinice pokrajinskog SUP-a, a onda je prešao u OVK, kao komadant jednice, koja je izvela veliki broj terorističkih akcija na srpsku policiju.
U avgustu 1999. formirao je terorističku grupu **Kaštjela** koja je imala zadatak da protera srpsko stanovništvo iz Podujeva.
Učestvovao je u formiranju Kosovske policijske službe, iz koje je nedavno istupio. Angažovan je kao predavač na policijskoj akademiji u Vučitrnu, ali je uključen i u obuci pripadnika ANA, koja se sprovodi na području Batlavskog jezera.
KOMANDANT - PIROMAN
KAO član ilegalne organizcije NPK Imri Iljazi ((40) iz sela Kamena Glava, kod Uroševca, je formirao terorističku grupu koja je izvela tri napada na pripadnike MUP-a. Bio je zamenik komadanta OVK u selu Jezerce.
Posle povlačenja MUP-a i VJ sa Kosmeta organizovao je etničko čišćenje Srba iz Uroševca, Štimlja i Kačanika. Pri tome je opljačkana njihova imovina, a 80 odsto objekata zapaljeno.
Nalazi se na dužnosti lokalnog komandanta KZK.
BOS LOGORA
SA grupom pripadnika OVK Gani Imeri (36) iz sela Gornja Dubnica kod Vučitrna je učestvovao u terorističkom napadu na rudnik i pripadnike policije u Starom trgu 1998. godine.
Bio je upravnik logora za zatočene Srbe i Albance koji se nalazio u podrumu robne kuće u Vučitrnu.
Na tom području ubio je preko deset pripadnika MUP-a Srbije i VJ. Rukovodio je terorističkom grupom zaduženom za proterivanje Srba i uništavanje njihove imovine.
Juna 1999. organizovao je kidnapovanje Dušana Brakusa, Svetozara Stambolića i Ćirila Janaćkovića, za koje se pretpostavlja da su ubijeni. U Gojbulju je organizovao i kidnapovanje Nenada Mihajlovića, njegovih sinova Branimira, Vladimira i Aleksandra, kao i Vladana Mladenovića.
(NASTAVLJA SE)