Međustranaček konfrontacije punile su crne hronike ondašnje beogradske štampe. Češite se po glupoj glavi i pitajte se zašto ste izgubili izbore, likovali su pobednici, rugajući se poraženima. Stranačka štat se štitila i oružjem i tojagama.
BILE su svađe i tuče na sve strane - pred izbore, za vreme izbornog čina, ali i posle njega. Novinske stranice su pune takvih **crnih hronika** kojima su povod - političke partije i partijska mržnja.
U Gornjoj Krušici, u međustrnačkoj svađi, učitelj iz Duboke, Dragutin Perić, naprednjak, nije mogao da podnese poraz svoje stranke - nožem je nasrnuo na radikala Perka Andrejevića i na smrt ga isekao, beleži **Samouprava**.
U Beograd, u direkcije stranaka, sa svih strana Srbije, stižu mnogi telegrami. javljaju stranački aktivisti sa terena o prvim rezultatima izbora.
Najbrojnije depeše stižu radikaima. One na najbolji način dočaravju ono vreme i njegovu atmosferu; od 53 mandata ova partija je dobila 45, a svi ostali - liberali i naprednjaci - podelili su samo 8 mandata.
Evo sadržaja nekih telegrama; Dragačevci su spevali ovu pesmu koja se brzo raširila po Srbiji:
**Dragačevska popara,
Za ministre opara,
Opari im prste bele,
Blago da ne dele...**
SLAVLJE IZ DEPEŠA
IVANJICA: **Od 130 glasova, 129 dobio čestiti Petar Stevanović. Da je tar sam mogao da glasa za sebe, ne bi ni ovaj jedan glas na stranu pao!**
Zaječar: **Ovde je Pašić apsolutno dobio. U varoši veliko ushićenje i veselje, uz muziku, narodna kola i pucanje iz prangija!**
Temnić: **Ovde je na izborima bio žestok nemir i tuča. Zbor su panduri rasturili. Nered su napravili naprednjaci kada su videli da svuda gube poverenje naroda!**
Užice: **Pobedio naš česni pop Novak. Pismom sledi opširan izveštaj**.
Pirot: **U celoj varoši dobio naš dični Raša!**
Bajina Bašta: **Danas u Beograd ispratismo, uz veselje i muziku, praćen mnogim konjanicima, našu česnu starinu, novoizabranog radikalskog zastupnika Simu! Ispratismo ga sa srećom da se žestoko bori u Skupštini za narodni boljitak!**
Požarevac: **Ovde je najviše glasova dobio Sima Nestrović. Živela narodna svest!**
Svilajnac: **Ni poicijska sredstva ne pomogoše - aps i pendrek - protiv našeg Kostića. Narodna svest se nije ni trenutak uplašila i dala zavesti. Kostić ima ogromnu većinu, a naprednjački kandidat dobio samo četiri glasa! Bruka neviđena! Oduševljenje u varošici uz muziku i narodno veselje!**
Golubac: **Izabran naš dični Rista Popović! Protivkandidat je dobio ciglo dva glasa!**
Žabare: **Narod je većinom glasova izabrao našeg dičnog Milosava Stepanovića. Na sve strane u narodu neopisiva radost i veselje!**
Žagubica: **Policijski pritisak Milorada Garašanina ovde nije imao dejstva. Mali deo glasova je dobio kraljev skutonoša, g. Sima Miletić, a većinu radikalac Jovan Marić. Bilo je mnogo policijskog mešanja u izbore, ali ni to nije pomoglo kada se narod naljuti i zainati kome će dati svoj glas!**
SVETLOST I - MRAK
IZ Dragačeva još jedan telegram: **Dični naši Dragačevci koji imaju svest kao francuski zemljodelci ponovo pokloniše poverenje našem mudrom Tajsiću!**
Iz Užica ova depeša: **Pobedio Milan sa 500 glasova, a naprednjačka prišipetlja dobila pomoću policijskih marifetluka samo 60 glasova!**
Valjevo: **Opet pobedi naša svetlost nad naprednjačkim mrakom! Gotovo aklamacijom i klicanjem izabrani pop Marko i pop Ivan, pa Popović i Sima Milošević, a za Sandića se još ne zna!**
Uredništvo se izvinjava čitaocima: **Zatrpani smo depešama pa ne možemo sve objaviti. Ovamo su dugo putovale. Zbog čega je to tako - da li zbog pretrpane telegrafične štacije ili zbog ljubomore policijske i gubitničke - lako je odgonetnuti!**
Evo samo nekoliko naslova u opozicionoj štampi:
**Najzad pade naprednjačka šestoglava aždaha!**
**Izborne poskočice (preporučuju se naprednjacima kao lek protiv političke gorušice da čitaju ovaj tekst kao lek)!**
**Šta je mili moji naprednjački mišići? Šta ste se tako umusili kao otrovani ripčići? Šta hučete? Šta kukate? Šta zapomažete da cela Srbija odjekuje? Šta se busate u prsa, smrdeži jedni?! Gde vam je puklo?**
**Tako, nečastivom su potkresani rogovi!**
U jednom komentaru pobedničke partije piše i ovako:
**E, pa ko s... taj i liže... Nismo li vam mi govorili da ne šurujete s Bonuom za gradnju železnice i ne ašikujete sa Austro-Ugarskom, jer ko s đavolom tikve sadi o glavu mu se lupaju. Nismo li vam govorili da srpski narod nije glup, jer on sve vidi i zna. Narodom nisu mogli da komanduju Mićini panduri, razne birokrate i činovnici bogovići, vaše mudre Koeč i vaše guzonje kakvi su Bralovići i bratija... Češite se po glupavoj glavi i pitajte zašto ste izbore izgubili. Mislili ste da ćete doveka srpskim narodom zengijati, ali ste se prevarili; srpski narod nije marva...**
EKSPLOZIJA MRŽNJE
OVDE se detaljnije moramo osvrnuti na jednu od najvećih međupartijskih obračuna kakav se do tada (ali i kasnije) nigde i nikada u Srbiji nije desio. Bio je to vrhunac partijske mržnje i netrpeljivosti između naprednjaka, radikala i liberala. I vrhunac srpske bruke i svađe za **svoju stranku**, a preko nje - **svoju vlast**.
O ovim međusobicama često je pisala zapadna štampa, posebno ona peštanska (**Pešter-Lojd**) i bečka (**Standard**); pisala zlurado i sa podsmehom (**zbog strasnog partaizma Srbi će se među sobom istrebiti**); u ta vremena je i nastala ona izreka: **Daj Bože da se Srbi ne slože**.
Opis (autentična) ove tuče u obliku brošurice koju niko nije smeo potpisati (zvala se **Tri dana krvlju poprskana** i podnaslovom: **Trodnevna slika Beograda**), jer se plašio tada aktuelnog režima - radikala i liberala - koji su bili vinovnici tuče i haosa. Nije se znalo ni u kojoj je štampariji nastao ovaj **samoizdat**, jer su i štamparija **Smiljevo** i štamparija Zadruge štamparskih radnika imale isti tip slova. Pretpostavlja se da je autor opisa, sa grupom novinara, bio Kosta Arsenijević, u to vreme najistaknutije pero prestoničkgo žurnalizma.
Osvanuo je 13. maj 1889. godine - prvi dan haosa kome se niko u Beogradu (imao oko trideset hiljada stanovnika, a u tuči učestvovalo nekoliko hiljada, kako procenjuju svedoci) nije nadao.
**Po Terazijama su se mogle videti, ovde, onde okupljene gomilice stanovnika. Bilo je seljaka u seljačkim odeždama, bilo je ljudi u turskom odelu, u čohanim čakširama, sa crvenim fesovima i pozamašnim batinama u ruci; bilo ih je sa ždemadanima srmom vezenim. Prvi put su ljudi na ulice izašli sa štapovima i revolverima o kukovima, što je do tada bilo zabranjeno nositi.Na Terazijama se mogao sresti i po koji pop, u mantiji, sa dugom razbarušenom bradom i masnom čitom na glavi. U varoši je bilo neobičajeno mnogo obrijanih ćifti koji su došli iz palanki, sa aždikom o ramenu i levorverom o pojasu. Stajali su po gomilama i nešto se poverljivo sašaptavali...
(NASTAVLJA SE)