Noćni rat Zekinih golaća. Turci samo na drinskim prelazima izgubili oko hiljadu vojnika. Žestoke borbe 1810. godine.
RADI zaštite Mačve, Luka Lazarević, Stojan Čupić i prota Nikola Smiljanić su izgradili niz malih, ali dobro postavljenih, šančeva oko Drine i puteva koji su iz Loznice vodili ka Mačvi. Borbe su se vodile oko ovih šančeva i lozničkog utvrđenja.
U austrijskim izveštajima iz toga doba sačuvan je niz detalja o vrlo uspešnim borbama ustanika u to vreme na odbrani drinskih prelaza i puteva prema Mačvi.
I ovde su prednjačili Zekini golaći koji su činili čuda od junaštva i gotovo svakodnevno izmišljali niz lukavstava i prepreka da doskoče Turcima. Oni su i u ovakvim uslovima, u tamnim noćima, na njima poznatim prelazima, prelazili preko Drine i oko Bosanske Rače i Janje vršili niz uspešnih napada na turske logore, transporte i skladišta.
Po nekim izvorima, samo na drinskim prelazima u to vreme Turci su izgubili preko hiljadu vojnika.
Blagodareći velikim naporima ustanika pod komandom Stojana Čupića, prote Nikole Smiljanića, Zeke Buljubaše, Sime Markovića, prote Mateje Nenadovića, Miloša Pocerca i drugih, obrazovan je čvrsti front na Drini, koji se kod Loznice povijao prema Ceru i dalje preko Rađevine do Soko-grada, koji je zadržao tursko nadiranje sve do kraja oktobra, kada je ovamo u pomoć stigao Karađorđe posle potiskivanja Turaka iz požarevačke nahije i Pomoravlja.
Dolazak Karađorđev u Podrinje sa oko 4.000 vojnika označio je potpuni preokret na drinskom frontu.
Kod Loznice je ustanička vojska pod Karađorđevom komandom 30. oktobra otpočela opšti napad na Turke. Žestoke borbe su potrajale nekoliko dana, a 2. novembra veštim manevrom ustanička vojska je došla za leđa Turcima kod Lešnice, zauzela je i opkolila glavne turske snage. U žestokom jurišu koji je ubrzo usledio, kako ustanika koje je predvodio Karađorđe, tako i opsađenih pod komandom Ante Bogićevića, Turci su potpuno razbijeni i dali se u beg preko Drine.
Turci su ovde pretrpeli ogromne gubitke, a u ruke ustanika pao je bogati plen. Ovom pobedom i bekstvom Turaka, Jadar i Podrinje u celini bili su potpuno oslobođeni od Turaka.
I naredne 1810. godine Drina, Jadar i Podrinje ostadoše i dalje veliko ratno žarište ustaničke Srbije.
Poraženi kod Loznice krajem 1809. godine, bosanski Turci, se sa ovim nisu nikako mirili i samo su čekali zgodnu priliku da se osvete ustanicima.
Oni su i dalje držali velike snage na Drini i iščekivali odsudni trenutak da ponovo upadnu u Srbiju.
Ova prilika im se ukazala kada je Huršid-paša sa velikom vojskom od oko 35.000 ljudi i mnogobrojnim topovima u leto 1810. godine krenuo niz Južnu Moravu ka Deligradu, kuda je Karađorđe morao da usmeri gro ustaničkih jedinica.
U ovakvoj situaciji Ali-paša, koji je komandovao turskom vojskom na Drini, naspram Loznice učini nekoliko pokušaja da se domogne desne obale Drine, ali su ti njegovi pokušaji ostali bez uspeha. Pretrpevši velike gubitke, on se jedno vreme umirio, da bi početkom oktobra te godine ponovo nagrnuo na Drinu sa velikom vojskom.
Ovoga puta Ali-paša je, koristeći ogromnu nadmoć i mnogobrojne topove, uspeo, prešao Drinu, potisnuo Srbe iz šančeva na Tičarskom polju, podišao Loznici i opkolio glavni šanac u Loznici u koji se bio zatvorio vojvoda Ante Bogićević sa Milošem Pocercem, Milosavom Bakalom i oko 1.200 ustanika.
Ovom prilikom Turci su oko Loznice imali oko 12.000 vojnika i mnogo topova. NJihovi logori su se nalazili pored Štire, od prilaza Loznici pa sve do Drine. Centar im je bio u polju Tičaru, gde su se Turci oslanjali na svoje ranije izgrađene šančeve.
Opkoljen sa svih strana i tučen topovima i kumbarama, Ante zatraži hitnu pomoć. Pritekoše mu Luka Lazarević sa šabačkom vojskom i Jakov Nenadović sa Valjevcima.
Pošto tada nije bio neposredno ugrožen donji tok Drine, Jakov naredi Stojanu Čupiću da sa svojom vojskom i on pođe Anti u pomoć.
Tako i Zeka sa svojim golaćima napusti Parašnicu i krete ka Loznici.
OPEVANI
PO rasporedu koji sačini Stojan Čupić, Zeka Buljubaša dobi zadatak da sa svojim golaćima zaposedne selo Beščeluk prema Gučevu, a do Karađorđevog dolaska pod Loznicu, o čemu govori i narodna pesma:
**Goli sine, Zeko Buljubaša!
Dobro čuvaj brda i Gučeva
Uteći će u planinu Turci...**
(NASTAVLJA SE)