Dragom gostu - bomba!

05. 02. 2004. u 00:00

Ustaški diverzanti, jula 1973, uoči dolaska Broza u Zagreb, montirali veliku minu koja je trebalo da bude aktivirana prilikom razgovora predsednika sa pionirima.

Piše: Marijan Kranjc
KADA je jula 1973. Tito stigao na Brdo kod Kranja savezna SDB dobila je podatak da se ustaška emigracija u Austriji intenzivno priprema za atentat. Dodatne informacije otkrile su čak tri varijante njihove akcije: helikopterski desant na Brdo, pešadijski napad na rezidenciju, dolazak veće grupe **turista** u blizinu rezidencije automobilima i njeno opkoljavanje.

Pretnju smo smatrali veoma ozbiljnom. Zato je kranjska planinska brigada postavila svoju bateriju protiv-avionskih topova na položaje oko Brda kod Kranja. Posebne zadatke dobili su takođe bataljon vojne policije i komanda Devete armije. Sve straže su udvostručene, patrole pojačane i češće nego inače. Grupe navodnih planinara, ustvari, naši obaveštajci, otišli su u planine da budno kontrolišu sve emigrantske centre i tačke u Austriji i Nemačkoj.

Sve mere ostale su na snazi do trenutka kada je Tito otputovao u Beogradu.

Pred Titovu posetu Zagrebačkom velesajmu, jeseni 1976, ambasador SSSR u Jugoslaviji posredovao mu je poverljivu informaciju **da ustaški emigranti pripremaju atentat na njega u Zagrebu**. Detalji o vremenu, mestu i načinu nisu bili poznati.

Maršal je uprkos tome odlučio da dođe na velesajam, kao i mnogih prethodnih godina. Jedino je pristao na promene ranije utvrđenog protokola; koji je, naime, predviđao da zagrebačkom gradonačelniku 15. septembra u 10 časova uruči orden narodnog heroja Zagrebu, na trgu u Paromlinskoj ulici, blizu gradske skupštine.

Osim mnogobrojnih zvanica tamo je trebalo da ga pozdravi i 2000 pionira. Maršal je, međutim, tog dana otišao na velesajam. Malo posle 10 časova vođa njegovog obezbeđenja dobio je radio vezom poruku o snažnoj eksploziji blizu gradske skupštine; gde je prema promenjenom protokolu planirano sledećeg dana uručivanje odlikovanja. Glavni telohrantielj odmah je zamolio Tita i goste da se **premeste** u susedni, posebno obezbeđen, salon. Na čitavom području sajmišta hitno su isključeni i struja i telefonska mreža. Pod nadzorom su bile i sve radio frekvencije. Mada je odmah obavešten o pokušaju atentata, Tito je nastavio posetu. Odlikovanje je predao gradonačelniku na sasvim drugom mestu.

Uzbro je utvrđeno da su dvojica ustaških diverzanata po kišnoj noći pred Titov dolazak u Zagreb postavili u kanalizacijsku cev ispod trga **plastičnu** minu tešku 10 kilograma. Bila je otporna na vodu, fizičke udarce i razne druge spoljašnje uticaje. Satni mehanizam tempirali su tačno na 10, kada je očekivan Titov susret i razgovor sa pionirima. Delovanje slične mine zapadne obaveštajne službe, ustaške grupe i albansko-balistički emigranti ranije su već proverili u Belgiji. NJihova zajednička akcija u Zagrebu je propala.

Sledećeg dana zagrebačka štampa i hrvatska televizija javljali su o eksploziji plina u Paromlinskoj ulici. Umesto trga zjapila je ogromna rupa. Istinski nalik na posledice eksplozije plinovoda. Znatno je oštećena fasada obližnje Zagrebačke banke. LJudskih žrtava nije bilo; jer je sva zona ulice još ranije zastražena zbog najavljenog dolaska Tita.

To je bio i poslednji pokušaj atentata na Tita, upravo u **njegovom** Zagrebu; koji je kasnije uporno izbegavao. Uprkos velikoj želji nije čak kupio ni vinograd nad Kumrovcem, svojim rodnim mestom.

Razotkrili smo vam, poštovani čitaoci, planirane, pokušane i neuspešne atentate na Josipa Broza Tita. Pojedini su, manje ili više, poznati. Većina je, međutim, dosada držana u strogoj tajnosti. Mnogobrojne činjenice, među njima takođe nesporni podaci o centrima moći ili nemoći koji su uporno ali bezuspešno diktirali likvidiranje Tita, potvrđuju da je bio i ostao zagonetka novijeg doba. Kao ličnost, političar i državnik za neke je među najvećim svojim savremenicima; dok ga drugi skoro jednako osporavaju ili osuđuju!?

Istoriji je zaista preostalo još izuzetno malo da kaže o Titu - velikoj enigmi prošlog stoleća, neprekidnoj meti svih planera do njegove smrti neostvarenih interesa na području nekadašnje Jugoslavije i šire.

TAJNE ARHIVA
DOSADA mnogobrojne poznate urote protiv Tita i pokušaje atentata - još skrivaju arhivi tajnih službi - nesumnjivo osvedočavaju ko su bili podstrekači, inicijatori, naručioci, i izvršitelji pojedinih akcija; sa istom namerom: obezglaviti Jugoslaviju.

Nekadašnja zajednička država nije se raspala sama od sebe, što potrđuje istorijsko iskustvo, nego su je spoljašnje (vele)sile zbog svojih geopolitičkih i strateških razloga prethodno planski razdelile (Teheran, Potsdam, Kazablanka); a kasnije 1991-1994. i razbile.

Da je Tito umro prirodnom smrću, u postelji, velika je zasluga takođe jugoslovenskih službi bezbednosti. Svi koji smo sarađivali u njegovoj zaštiti, a bilo nas je mnogo, ponosni smo na to.

TRN U PETI
NAJUPORNIJI u planiranjima zavera i pokušajima atentata na Tita bile su zapadne obaveštajne službe, ustaška i četnička emigracija. Čak 34 akcije neretko su pripremali zajedno, ili su ih vodili **mozgovi** u zapadnoevropskim zemljama, a trebalo da izvrše domaći zagriženi protivnici Jugoslavije i komunizma.

Sovjetske tajne službe takođe su decenijama nastojale da likvidiraju Tita. Političkim vrhuškama u Moskvi, naročito Staljinovoj, bio je pravi trn u peti. Dosad je otkriveno 27 propalih urota i atentata kojima su **kumovali** Sovjeti.

Nacističke obaveštajne službe, Gestapo, Abver i kvislinzi **lovili** su Tita pre i za vreme Drugog svetskog rata kao neprijatelja broj jedan. Svih 12 pokušaja njegovog likvidiranja bili su pucanj u prazno.

Dva puta su predsednika Jugoslavije imale na nišanu i ostale obaveštajne službe.
(KRAJ)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije