Ustaški diverzanti, jula 1973, uoči dolaska Broza u Zagreb, montirali veliku minu koja je trebalo da bude aktivirana prilikom razgovora predsednika sa pionirima.
KADA je jula 1973. Tito stigao na Brdo kod Kranja savezna SDB dobila je podatak da se ustaška emigracija u Austriji intenzivno priprema za atentat. Dodatne informacije otkrile su čak tri varijante njihove akcije: helikopterski desant na Brdo, pešadijski napad na rezidenciju, dolazak veće grupe **turista** u blizinu rezidencije automobilima i njeno opkoljavanje.
Pretnju smo smatrali veoma ozbiljnom. Zato je kranjska planinska brigada postavila svoju bateriju protiv-avionskih topova na položaje oko Brda kod Kranja. Posebne zadatke dobili su takođe bataljon vojne policije i komanda Devete armije. Sve straže su udvostručene, patrole pojačane i češće nego inače. Grupe navodnih planinara, ustvari, naši obaveštajci, otišli su u planine da budno kontrolišu sve emigrantske centre i tačke u Austriji i Nemačkoj.
Sve mere ostale su na snazi do trenutka kada je Tito otputovao u Beogradu.
Pred Titovu posetu Zagrebačkom velesajmu, jeseni 1976, ambasador SSSR u Jugoslaviji posredovao mu je poverljivu informaciju **da ustaški emigranti pripremaju atentat na njega u Zagrebu**. Detalji o vremenu, mestu i načinu nisu bili poznati.
Maršal je uprkos tome odlučio da dođe na velesajam, kao i mnogih prethodnih godina. Jedino je pristao na promene ranije utvrđenog protokola; koji je, naime, predviđao da zagrebačkom gradonačelniku 15. septembra u 10 časova uruči orden narodnog heroja Zagrebu, na trgu u Paromlinskoj ulici, blizu gradske skupštine.
Osim mnogobrojnih zvanica tamo je trebalo da ga pozdravi i 2000 pionira. Maršal je, međutim, tog dana otišao na velesajam. Malo posle 10 časova vođa njegovog obezbeđenja dobio je radio vezom poruku o snažnoj eksploziji blizu gradske skupštine; gde je prema promenjenom protokolu planirano sledećeg dana uručivanje odlikovanja. Glavni telohrantielj odmah je zamolio Tita i goste da se **premeste** u susedni, posebno obezbeđen, salon. Na čitavom području sajmišta hitno su isključeni i struja i telefonska mreža. Pod nadzorom su bile i sve radio frekvencije. Mada je odmah obavešten o pokušaju atentata, Tito je nastavio posetu. Odlikovanje je predao gradonačelniku na sasvim drugom mestu.
Uzbro je utvrđeno da su dvojica ustaških diverzanata po kišnoj noći pred Titov dolazak u Zagreb postavili u kanalizacijsku cev ispod trga **plastičnu** minu tešku 10 kilograma. Bila je otporna na vodu, fizičke udarce i razne druge spoljašnje uticaje. Satni mehanizam tempirali su tačno na 10, kada je očekivan Titov susret i razgovor sa pionirima. Delovanje slične mine zapadne obaveštajne službe, ustaške grupe i albansko-balistički emigranti ranije su već proverili u Belgiji. NJihova zajednička akcija u Zagrebu je propala.
Sledećeg dana zagrebačka štampa i hrvatska televizija javljali su o eksploziji plina u Paromlinskoj ulici. Umesto trga zjapila je ogromna rupa. Istinski nalik na posledice eksplozije plinovoda. Znatno je oštećena fasada obližnje Zagrebačke banke. LJudskih žrtava nije bilo; jer je sva zona ulice još ranije zastražena zbog najavljenog dolaska Tita.
To je bio i poslednji pokušaj atentata na Tita, upravo u **njegovom** Zagrebu; koji je kasnije uporno izbegavao. Uprkos velikoj želji nije čak kupio ni vinograd nad Kumrovcem, svojim rodnim mestom.
Razotkrili smo vam, poštovani čitaoci, planirane, pokušane i neuspešne atentate na Josipa Broza Tita. Pojedini su, manje ili više, poznati. Većina je, međutim, dosada držana u strogoj tajnosti. Mnogobrojne činjenice, među njima takođe nesporni podaci o centrima moći ili nemoći koji su uporno ali bezuspešno diktirali likvidiranje Tita, potvrđuju da je bio i ostao zagonetka novijeg doba. Kao ličnost, političar i državnik za neke je među najvećim svojim savremenicima; dok ga drugi skoro jednako osporavaju ili osuđuju!?
Istoriji je zaista preostalo još izuzetno malo da kaže o Titu - velikoj enigmi prošlog stoleća, neprekidnoj meti svih planera do njegove smrti neostvarenih interesa na području nekadašnje Jugoslavije i šire.
TAJNE ARHIVA
DOSADA mnogobrojne poznate urote protiv Tita i pokušaje atentata - još skrivaju arhivi tajnih službi - nesumnjivo osvedočavaju ko su bili podstrekači, inicijatori, naručioci, i izvršitelji pojedinih akcija; sa istom namerom: obezglaviti Jugoslaviju.
Nekadašnja zajednička država nije se raspala sama od sebe, što potrđuje istorijsko iskustvo, nego su je spoljašnje (vele)sile zbog svojih geopolitičkih i strateških razloga prethodno planski razdelile (Teheran, Potsdam, Kazablanka); a kasnije 1991-1994. i razbile.
Da je Tito umro prirodnom smrću, u postelji, velika je zasluga takođe jugoslovenskih službi bezbednosti. Svi koji smo sarađivali u njegovoj zaštiti, a bilo nas je mnogo, ponosni smo na to.
TRN U PETI
NAJUPORNIJI u planiranjima zavera i pokušajima atentata na Tita bile su zapadne obaveštajne službe, ustaška i četnička emigracija. Čak 34 akcije neretko su pripremali zajedno, ili su ih vodili **mozgovi** u zapadnoevropskim zemljama, a trebalo da izvrše domaći zagriženi protivnici Jugoslavije i komunizma.
Sovjetske tajne službe takođe su decenijama nastojale da likvidiraju Tita. Političkim vrhuškama u Moskvi, naročito Staljinovoj, bio je pravi trn u peti. Dosad je otkriveno 27 propalih urota i atentata kojima su **kumovali** Sovjeti.
Nacističke obaveštajne službe, Gestapo, Abver i kvislinzi **lovili** su Tita pre i za vreme Drugog svetskog rata kao neprijatelja broj jedan. Svih 12 pokušaja njegovog likvidiranja bili su pucanj u prazno.
Dva puta su predsednika Jugoslavije imale na nišanu i ostale obaveštajne službe.
(KRAJ)