Srbi se pri zauzimanju grada **ponašali vrlo čovečno, a ne kako bi se moglo očekivati od ogorčenog neprijatelja**. Srpska Skupština donela odluku i o zauzimanju Beograda.
U BROJU od 18. decembra 1805. godine **Wener Zeitung** piše:
**Pošto je zauzeta varoš i smederevska tvrđava, Srbi su sa turskim stanovnicima utvrdili međusobnu pogodnu, sa ovim uslovma: 1) Ustanici postaju gospodari varoši i tvrđave, cela posada mora biti zarobljena, a svi turski stanovnici, koji nemaju svojih kuća, moraju se posle tri dana useliti. 2) Svi topovi, municija i oružje, koji su se tu našli moraju se predati Srbima. 3) Sva hrana, žito i drugi, plodovi pripadaju Srbima. Tuski će stanovnici morati kupovati hranu od Srba, ukoliko im bude potrebna. 4) Konji, volovi, ovce i sva stoka ostaju turskim građanima, ali oni to moraju po jeftinoj ceni prodavati Srbima, ukoliko im to bude potrebno.
Srbi su se pri zauzimanju Smedereva ponašali vrlo čovečno, a ne obratno, kako bi se moglo očekivati od ogorčenog neprijatelja. Samo se sa onima ljudima rđavo postupalo, koji su pružali otpor. Ništa nije pljačkano, a Srbi su poštedeli svu imovinu turskih stanovnika.
Turci, koji su izgnani iz Smedereva podeljeni su u dva dela: 100 porodica transportovano je ka Palanci, ostalo ka Ršavi. Ovi poslednji su posle nekoliko dana transportovai sa svom njihovom imovinom i pod srpskom zaštitom na 10 lađa Dunavom i na određeno im mesto.
Sad se svakog dana očekuje odlučan napad na Beograd, jer se oko njega neprestano skuplja sve više i više srpske vojske, koja drži grad u čvrstoj opsadi. Vrhovni general Crni Đorđe još nije stigao onamo, ali se očekuje svakog časa.**
Isti list je u broju od 8. januara 1806. godine doneo opširan izveštaj o zasedanju srpske Skupštine o oslobođenom Smederevu, na kojoj su donete veoma značajne odluke za dalji razvoj ustanka u kojem se kaže:
**Prema izveštajima iz Srbije sakupili su se u Smederevu, polovinom meseca decebra, na poziv glavnog srpskog vođe Đorđa Crnog (Karađorđa) najugledniji i najčestitiji ljudi u narodu srpskom. Đorđe Crni predstavio im je u dugom i svečanom govoru stanje u zemlji i opasnost u kojoj se ona nalazi, usled brzog nadiranja jedne jake turske kolone, kao i o sredstvima koja bi se mogla upotrebiti na njeno odbijanje. Posle toga je otpočelo većanje, pošto su tačno ocenjene sve navedene stvari.
Neki od starešina, koji uživaju poverenje kod naroda, predlagali su ovo i ono, čime bi se mogla otkloniti opasnost za zemlju.. ali kako im predlozi nisu potpuno prihvaćeni, to je ceo skup, posle dugih debata, našao da sledeće odluke odgovaraju cilju i usvojio ih: 1) Ustanak srpski da se osnaži, broj boraca da se poveća na 100.000. 2) Da bi se sprečila turska najezda koja ugrožava zemlju da se upotrebe sva sredstva prema naređenju glavnog vođe. 3) Vojnike srpske da izdržavaju naročito za to određena mesta (sela) i da se, pod pretnjom smrtne kazne, nijedan srpski vojnik ne usudi otimati što od stanovnika i drugih vojnika. 4) Kod sviju srpskih ustanika da se zavede stroga disciplina i subordinacija, srpski vojnik ne sme se protiviti naredbama svoga pretpostavljenog, nego mu mora biti potpuno poslušan. Svaki starešina ima pravo kazniti smrću dezertera, i za to ne mora javljati glavnom zapovedniku. 5) Tvrđava Smederevo da se što pre dovede u dobro odbrambeno stanje, da dobije posadu od 6.000 ljudi i snabde se hranom za dva godine. 6) Opsada Beograda da se najavi svom snagom, pa ako se uskoro ne preda na lepo, da se otme na juriš.**
Dugotrajna i čvrsta opsada Beograda, koja je trajala od marta 1804. do novembra 1806. godine, urodila je plodom: turska vojna posada, iscrpljena nestašicom hrane, ogreva i soli, uz to rastrzana međusobnim sukobima, počela je da malaksava.
Karađorđe, strateg plana blokade Beograda, čim je uočio vidljive znake turske moći, naredio je da se 13. decembra 1806. godine Beograd napadne svim raspoloživim snagama. Vožd je dobro znao da će oslobađanje Beograda, osim vojnog, imati i krupan politički značaj.
PUBLICITET
ULASKOM srpskih trupa u Beograd, jedno od najvećih turskih utvrđenja u Evropi, međunarodna javnost će se uveriti u snagu srpskog ustanka. Voždova očekivanja su se i ostvarila: svi veliki i uticajni listovi sa vidnim publicitetom propratili su ovaj događaj.
(NASTAVLJA SE)