Dobrovoljaca za samoubilačke napade mnogo. Akcije **mučenika** opisuju se kao plemenite, a žrtve su nedužni ljudi na ulicama, u kafićima, autobusima.
**ZATO što sam Palestinac/ Zato što sam zaljubljen u subinu/ I moja je subina da se moja krv pretvori u pesmu/ Koja iscrtava puteve ka slobodi/ Moja sudbina je da postanem ljudska bomba/ Zato što sam Palestinac.**
Ovim stihovima Ajam el Skafi počeo je pesmu **Zato što sam Palestinac**, koju na svom sajtu objavljuje **El Istikal**, glasilo Islamskog džihada, koji s Hamasom i Brigadom mučenika Al Akse već deset godina regrutuje mlade Palestince za (samo)ubilačke akcije po Izraelu.
Prošle godine navršila se tačno decenija od prvog samoubilačkog napada kada je Sahar Tamam Nabulsi (22) napunio svoj **micubiši** butanskim bocama, stavio Kuran na sedište pored sebe, i zabio se u dva parkirana autobusa na Zapadnoj obali. Ubio je još jednog Palestinca i samo ranio osmoro Izraelaca.
No, od ovog napada bombaši samoubice prilično su se razvili u Svetoj zemlji. Za Palestince je postalo normalno, čak i plemenito, da srljaju u smrt radi osvete i časti za koju veruju da će im pripasti. Jedno ispitivanje u pojasu Gaze, zbornom mestu dece džihada, kaže da danas 78 odsto stanovništva podržava ovakve akcije.
U PALESTINSKIM novinama građani slave (samo)ubistva s dozom perverzije, a objave smrti pre liče na venčanja.
**Porodica Abdel DŽavad i Asad i njihova rodbina u pojasu Gaze i dijaspori oglašavaju mučenikom svog sina Ahmena Hafeza Sadata**, oglas je u novinama za dvadesetogodišnjeg ubicu, koji je razneo četvoro nedužnih Izraelaca.
**Fabrika samoubica radi punom parom**, kaže na stranicama **Tajma** magazina Danijel Pajps, direktor Foruma za Bliski istok.
Religiozni i nacionalni zanos danas je postao toliki da dobrovoljaca ima sasvim dovoljno, da militantne vođe više i ne stižu da svima nalepe pojase eksplozivom. Akcije šakida(kulta mučeništva) opisuju se kao plemenita, herojska dela usmerena protiv vojnika i jevrejskih naseljenika na okupiranim teritorijama, iako su većina žrtava nedužni ljudi na ulicama, po kafićima i u autobusima.
Što se same religiozne perspektive tiče, mučeništvo je za muslimane postalo **najveća nada ovog sveta**.
**Ne smatrajte mrtvima one koji su poginuli za Alahovu stvar. Oni žive kraj svog Gospoda**, kuranski je stih kojim po palestinskim novinama počinju biografije mučenika. Zadovoljstvo onih koji sejući smrt žele večni život pored Alaha, u rangu proroka, i radost familija na vest o smrti, pokazuju samo koliko je koncept mučeništva duboko ukorenjen u istoriju islama.
Glavni muftija policije Palestinske samouprave, koja treba da kontroliše vlast na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, jasno precizira nagradu koju šahid dobija u skladu s tradicijom.
- Od trenutka kada se prolije prva kap njegove krvi, on više ne oseća bol i lišava se torture groba - objašnjava muftija. - Svi gresi su mu oprošteni i oslobođen je užasa Sudnjeg dana. Odmah vidi svoje mesto u raju gde se venčava sa 70 **crnookih** i ima pravo da u raj pozove 70 članova svoje porodice (neki kažu 72 rođaka). Dobija krunu slave čije je drago kamenje veliko koliko čitav ovozemaljski svet.
PORTRET mučnika mnogo se promenio od Nubulsijevog debija. Nekada je za njih postojao jasan opis - muškarac, između 17. i 22. godine, neoženjen, neobrazovan, bez perspektive, fanatično religiozan… kojeg jedini život dostojan čoveka čeka na nebu.
Današnji terorista više ne odgovara ovom opisu. Sada je to Izadin Masri, dvadesettrogodišnji sin imućnog kafedžije, sredovečni Daud Abu Suej, otac osmoro dece, za kojeg niko ne bi rekao da ga politika, ne daj Bože vera, uopšte zanimaju, danas je to čak i ona, Ajat Raši, osamnaestogodišnja devojka, sa desetkama na fakultetu, koju je nekoliko ispita delilo od diplome. Sebe i još dvoje ljudi raznela je u Jerusalimu 29. marta 2000. godine, od kada i žene jednako učestvuju u ovakvim akcijama.
Majka dvoje dece Reem al Rijaši raznela se u Erezu, da bi i Hamas uključio pripadnice lepšeg pola u samoubilačke akcije. Nedavno ubijeni šeik Ahmed Jasin hladnokrvno je rekao: **To je novi korak u našem otporu protiv neprijatelja.**
No, Jasinu i sličnima više i nije potrebna neka prevelika indoktrinacija, niti prevelika infrastruktura, jer regruti čekaju u redu za pojas smrti.
Bombe se uglavnom prave od triaceton-triperoksida, čija je izrada veoma jednostavna. Za njegovu izradu uglavnom je zadužen Hamas i njihovih, prema izraelskim procenama, četvorica ili petorica glavnih majstora. Izrada pojasa kreće se između 1.500 i 4.000 dolara u zavisnosti od kvaliteta.
EKSPLOZIV se izrađuje u velikim činijama, mešanjem acetona i fosfata s vodom. Činije se zatim odlažu po krovovima ili terasama da se suše. Kada se masa stvrdne melje se običnim mlinom za kafu, sve dok se ne pretvori u prah. Zatim se sve pakuje u male kese ili sada još češće cevi, koje se raspršuju kao geleri. Pojas se puni i ekserima, zbog čega (samo)ubice u trenutku eksplozije šire ruke, kako bi komadićima metala dozvolili da nesmetano pogode što više ljudskog mesa.
Organizacije koje sponzorišu napadače, često posle objavljenog zadatka medijima šalju video-snimke mučenika. Oni snose i troškove sahrane, u šta spada i šator ispred kuće, gde se okupljaju rodbina i prijatelji da izjave saučešće. Hamas porodici poginulog plaća izmeću 300 i 600 dolara, plaća zdravstvene usluge i snosi troškove školovanja porodice bombaša.
- Nema ničeg uzvišenijeg nego se žrtvovati za Alaha i zemlju Palestinu - napisao je u oproštajnoj poruci familiji Said el Hotari, pre nego što je prošlog juna u diskoteci u Tel Avivu ugasio 23 mlada života.
Za Palestince je, ipak, najubedljiviji argument za ovakve napade što su se pokazali delotvornim. Jer, ako je cilj bio da se osnaže obespravljeni na okupiranoj teritoriji i uzdrma i zaplaši izraelsko društvo, onda se u tome sigurno uspelo.
NEBESKA VENČANJA
**S VELIKIM ponosom palestinski Islamski džihad venčava pripadnika svog vojnog krila… učenika i heroja s crnookim**, jedan je od morbidnih oglasa nakon terorističkog napad.
**Crnooke** i nebeska venčanja često se pominju u Kuranu, i sunama, učenja o tradiciji proroka Muhameda. Islam uči da je jedna od rajskih nagrada **venčanje za crnooke**. Crnilo njihovih zenica crnje je od crnog, belilo beonjača belje od belog. Opisujući njihovu lepotu i čistotu Kuran kaže da su kao biseri iz ostriga, zaštićene i nedodirnute, skrivene i sačuvane za svoje muževe.
Jedna škola islama stoji iza teze da arapska reč **hur’ajun** nema rod i seksualnu konotaciju i da bi **anđeli** bio odgovarajući prevod neki tvrde da su **crnooke** žene device. Zato se mnogi pitaju - imali seksa s **crnookima**?
Mnogi misle da ima, zbog čega postoji slučaj teroriste, koji je pre eksplozije **peškirom zaštitio genitalije**, očito u želji da ih sačuva za nebeska uživanja.
Jedno pitanje, ipak, ostaje bez odgovora: ukoliko muškarac mučenik u raju dobija 70 **crnookih**, šta dobija dvadesetogodišnja Vafa Idriz, prva žena terorista, koja se pre dve godine raznela u Jerusalimu?
(NASTAVLJA SE)