Zločin bez svedoka

27. 04. 2004. u 00:00

U neredima polovinom marta spaljeno je 280 srpskih kuća i 30 crkava i manastira. Zločinci neće biti pronađeni, zaključuje "Frankfurter algemajne cajtung", jer na Kosovu, po pravilu, nema svedoka, a ako ih ima, oni su zaštićeni.

PORUKA sa plakata može se doživeti kao veoma cinična, mada verovatno nije tako zamišljena: "1999-2004, pet godina novog života", stoji na bilbordima u Prištini i drugim gradovima Kosova kojima se reklamira omladinska organizacija Demokratske lige Kosova (LDK), predsednika Ibrahima Rugove. U sredu pre pet godina, NATO je započeo sa svojim vazdušnim napadima na Miloševićevu Jugoslaviju, da bi ovog despota prinudio da okonča srpsku politiku proterivanja na Kosovu. Mada je ovaj najvažniji cilj zapadne operacije nesumnjivo ostvaren na početku druge decenije međunarodnih napora oko Kosova, nema puno razloga za slavlje. Iz haosa najnovijih nemira, koji su polovinom marta započeli u Mitrovici, u severnom delu ove pokrajine, da bi kao požar zahvatili susedne regione i prestali tek tokom vikenda, polako se pomalja neka vrsta povezane slike.

Za nju je pre svega novo to da tokom nedavnih izgreda albanski ekstremisti na nišan nisu uzeli samo srpsku manjinu i prelaznu upravu UN (Unmik), već i međunarodne zaštitne snage KFOR. U Đakovici, nedaleko od granice sa Albanijom, italijanski vojnici KFOR su, recimo, branili stanovnike jednog srpskog manastira i najpre su uspeli da odbiju mnoštvo od tri stotine napadača. Tokom noći se, međutim, vratilo oko hiljadu nasilnika, od kojih su neki pucali na vojnike i bacali ručne bombe. U Mitrovici je na snage KFOR pucao jedan albanski separatista. Kao i druge napadače, vojnici KFOR su ga ubili. KFOR, doduše, nije napadan kao isključivi cilj, već samo tamo gde je ekstremistima stao na put štiteći napadnute Srbe; ipak već to predstavlja jedan novi element.

PRISUSTVO stranih vojnika je, naime, važilo - za većinu Albanaca na Kosovu verovatno i dalje važi - kao garancija da se nijedna vlada u politički ponovo nestabilnom Beogradu, neće usuditi da svoje vojne snage pošalje u ovu Pokrajinu, koja formalno i dalje pripada Srbiji. Čini se, međutim, da se najradikalnije albansko krilo više ne oseća obaveznim da poštuje ovu nezvaničnu saglasnost albanske većine stanovništva. To pokazuje i statistika poginulih tokom nemira. Očigledno je, naime, da su manje od polovine od ukupno 28 žrtava ove provale nasilja, čijim glavnim žrtvama ceo svet s pravom smatra srpsku manjinu na Kosovu, zapravo bili Srbi. Prema saopštenju nezvaničnog kriznog štaba kosovskih Srba u Mitrovici, u nemirima je život izgubilo osam Srba. Ostalo su, dakle, pretežno bili Albanci, pošto je poginuo samo jedan stranac - iz Gane. Uprkos tome, dejstvo odvraćanja koje imaju snage KFOR i policija UN ne može ništa da izmeni u činjenici da je preko 3.500 Srba u ovom međunarodnom protektoratu moralo da beži pred nasiljem.

Prema privremenim podacima policije UN, spaljeno je više od 280 srpskih kuća i oko 30 crkava, dok ih je više oštećeno. Istraga policije UN, međutim, još uvek nije okončana. Verovatno da nikada neće biti okončani ni mnogobrojni policijski napori da se pronađu počinioci. Policija, na čijem čelu se nalazi Nemac Štefan Feler, verovatno će kao i obično naići na fenomen da na Kosovu, doduše, ima zločina, ali ne i svedoka. Ukoliko bi oni ipak bili pronađeni, moraće da budu zaštićeni.

"Iza mnogih političara ovde stoje kriminalni klanovi. Mi to znamo, ali za to nema dokaza koji bi se mogli upotrebiti - na sudu", kaže jedan saradnik UNMIK.

DO brojnih zaključaka će sada moći da se dođe ako se procene postupci i propusti političara iz redova kosovskih Albanaca. U Prištini se svuda čuju pohvale na račun premijera Bajrama Redžepija iz Demokratske partije bivšeg političkog lidera raspuštene OVK Hašima Tačija. Redžepi - čiji je nastup bio umeren - uspeo je da svojim pojavljivanjem zaustavi nasilnu akciju ispred jednog srpskog naselja i upozorio je na opasnost koju sa sobom nose novi ispadi. Drugi političari su, međutim, ostali sumnjivo tihi kada je nasilje na Kosovu krenulo svojim tokom. Za neke se činilo da su nestali, kaže, recimo, komandant Kfora Kamerhof. "Ponovo su se pojavili tek u dosta kasnom momentu ovih zbivanja, kada su videli da je KFOR stavio situaciju pod kontrolu, kritikuje ih nemački general - potpukovnik, čije su snage, pak, sa svoje strane bile izložene izvesnim kritikama zbog navodno prekasne intervencije.

Odavno ima zahteva da UNMIK udalji sa njihovih položaja političare koji se ne zalažu nedvosmisleno za multietničko Kosovo. Još pre velikog koraka nazad od prošle nedelje, bila su navedena imena kandidata za otpuštanje, među kojima je na primer bio i gradonačelnik Peći, koji se javno izjasnio protiv povratka Srba u ovaj region. On je član Rugovine LDK, zbog čega drugi već zahtevaju da se na predsednika Kosova izvrši pritisak da svoju partiju, koja važi za relativno umerenu, očisti od radikalnih snaga, navodi "Frankfurter algemajne cajtung".

U međuvremenu je, međutim, neosporno da su nasilne demonstracije koje su krenule iz Mitrovice brzo poprimile organizovani karakter. "Ovo što smo doživeli predstavljalo je generalnu probu. U jednom trenutku biće i više", upozorio je jedna zapadni diplomata u Prištini, koji ima puno iskustva na Balkanu. Prema šefu UNMIK, bivšem finskom premijeru Holkeriju, određenim snagama je pošlo za rukom da organizuju proces koji je najpre bio spontan. Ko su, međutim, te "određene snage" na Kosovu?

"Ne postoji nikakav usamljeni komandant koji je izgrede usmeravao telefonom sa svog kancelarijskog stola", kaže albanski publicista sa Kosova Veton Suroi. On naslućuje da uzrok leži u samom regionu. "Postoji jedno opšte raspoloženje, koje su lokalni lideri iskoristili", kaže Suroi.

U svom listu "Koha ditore" on je ovo nasilje najoštrije osudio, distanciravši se time od onih domaćih medija kojima se zbog nemira morali da postave pitanje - nisu li podstakli pokušaj etničkog čišćenja Kosova od Srba. Uloga nekih konkurentskih medija je, doduše, bila problematična, ali njima se ne može pripisati odgovornost za ove ekscese, kaže Suroi. Na kraju krajeva, problem sa neodgovornim novinarstvom na Kosovu ne postoji mesecima, već godinama. Demonstracije, međutim, ne izaziva neki članak u novinama. I Suroi, međutim, ipak priznaje da su najnovija zbivanja nešto nepovratno izmenila. "Nasilje se usmerilo protiv Srba i UNMIK. UNMIK niko mnogo ne žali. Mnogi se, međutim, osećaju nesigurno jer je napadnut i KFOR.

(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije