Beogradsko Novo groblje najveći muzej pod vedrim nebom. Da li je slavni srpski vojvoda Živojin Mišić bio mason? Piramida - večna kuća Branislava Nušića.
UPUĆENI kažu da je Novo groblje u Ruzveltovoj ulici u Beogradu, zbog izuzetne vrednosti spomenika koji se tamo nalaze, najveći muzej na otvorenom na Balkanu.
Tamo se preselila elita Srbije prošlih vekova, ali na groblju je postavljeno i mnogo nadgrobnih spomenika čiji je zadatak da dostojno, ali i u skladu sa idejama sa kojima je pokojnik proživeo svoj vek, njegovi ostaci i počivaju.
Nije nimalo retko da su upokojeni masoni i na svom počivalištu putnicima namernicima, kao i “braći” koja su ostajala iza njih, ostavljali simbole po kojima bi se i po odlasku sa ovog sveta deklarisali kao slobodni zidari.
Simbolika nekih od nadgrobnih spomenika, čini se, očigledna je...
Šetnju najlepšim beogradskim grobljem počeli smo obilaskom nadgrobnog spomenika posvećenog Živojinu Mišiću, velikom srpskom vojskovođi iz Prvog svetskog rata. Uz njegovo poprsje stoji skulptura žene koja slavu stratega pozdravlja upravo granom akacije, uobičajenim masonskim simbolom.
PODSEĆAMO, u masonskoj ikonografiji akacija ima posebno mesto, i nosi simboliku drveta života. To stoga, što je ova vrsta mediteranskog bagrema večito zelena, a vezuje se za graditelja Solomonovog hrama Hirama Abifa. Naime, pošto su ga ubili i pokopali, da bi obeležili njegov grob ubice su stavile suvu granu akacije, koja je čudesno olistala i ozelenela. Tako ova biljka ima izuzetno jak simbol vrednosti kod slobodnih zidara.
Živojin Mišić bio je, kako tvrde masoni, jedan od istaknutih i cenjenih slobodnih zidara svog vremena. Zato se ova ikonografija na njegovom grobu smatra potpuno logičnom i prirodnom.
Još nekoliko spomenika pobuđuje pažnju, pogotovo u svetlu naše priče. Mi ćemo ovde pomenuti samo neke od njih, jer bi i samo šetnja Novim grobljem bila vredna celokupnog feljtona.
Jedna porodična grobnica privlači posebnu pažnju, i nju karakterišu bezmalo svi simboli uobičajeni kod masona. Naime, na vrhu nadgrobne ploče našla se mrtvačka glava sa ukrštenim butnim kostima, simbol koji je poznat kod slobodnih zidara.
Takođe, na ovoj grobnici, koja pripada porodici Đukanović, važno mesto zauzimaju ponovo grančice akacije, dakle, ista biljka koja krasi i Mišićev grob. Nadalje, tu su pentagrami (laički - petokrake), koji su masonima izuzetno bitni. Oni su simbol masonerije, a ovu zvezdu masoni zovu još i “plamena zvezda”. Ova petokraka je sazdana od tri trougla, a njen postanak na taj način simboliše prelazak iz učeničkog u majstorski stepen.
Prilika je da pomenemo i da su masoni religiozni ljudi, i kako tvrde, da se različite vere ne potiru, već da je sve u skladu sa NJegoševim stihom (a i njega smatraju masonom) “brat je mio koje vjere bio”. To dokazuje upravo ovaj spomenik, na kojem se vidi i lik pravoslavnog sveca, što određuje pokojnika i kao pripadnika pravoslavne vere. Dakle, on je uskladio svoje hrišćanstvo i svoje masonstvo.
Pominjući velika imena srpske kulture i književnosti, teško je zaobići barda kao što je bio Branislav Nušić. Ben Akiba, što mu je bio omiljeni pseudonim, rođen je kao Alkibijad Nuša, poreklom Cincar, i bio je veliki zaljubljenik u Beograd.
NuŠiĆ je bio mason, što, kako kažu upućeni, nije preterano krio, ali dela uvek govore više nego formalni zapisi. Kako kažu poznavaoci masonerije, on je dovoljno zainteresovanima davao do znanja o svom članstvu u ovom redu.
Međutim, manirom iskusnog čoveka kome je igra reči posao, umeo je da odagna od sebe one koji nisu razumevali njegovo učešće u slobodnozidarskoj organizaciji. Jedna od najrabljenijih beogradskih priča koja se tiče groblja i pokojnika, odnosi se upravo na Branislava Nušića i njegovo opravdanje pred ljudima od pera, zašto mu je grobnica u obliku piramide.
U literaturi gotovo da nije pomenut pravi razlog tome, dok je sam Nušić imao, već u svom duhu i maniru, objašnjenje: On ne bi voleo da mu drugi pogane na grobu, a evo, ovakav nadgrobni spomenik, odnosno njegov oblik, svakako će ih u tome sprečiti.
Zaista, retorički, ovaj odgovor bio je primeren velikanu srpskog teatra, ali se mora pohvaliti i njegova domišljatost, koja mu je obezbedila diskreciju u vezi sa redom slobodnih zidara.
SPOMENIK NA AVALI
PRVI spomenik Neznanom junaku na Avali, koji je prethodio današnjem Meštrovićevom, takođe je imao oblik piramide, i neobično podsećao upravo na ovu, Nušićevu.
(KRAJ)