Nikolson je 1996. trebalo da ode za šefa CIA u Etiopiju, ali je FBI zahtevao da ostane u Vašingtonu, da bi bio pod budnim nadzorom. Ko je provalio američog agenta koji je odavao tajne ruskoj tajnoj službi?
NJegova žena takođe je počela da radi za CIA. Lora Nikolson prošla je u Vašingtonu obuku o izbegavanju nadzora (praćenja). U Bukureštu je tražila "mrtve tačke", skrivena mesta koja špijuni koriste za komunikaciju i ostavljanje poruka, i jednom ili dvaput pratila je Nikolsona. Ali, njen osnovni zadatak bio je upravljanje elektronskim prislušnim položajem koji je otkrivao prislušne uređaje u američkoj ambasadi.
- Imala sam ogroman prijemnik sa ekranom koji je pratio kretanje radio-talasa. Imala sam četiri odvojene antene koje su bile usmerene na ambasadorovu kancelariju i kancelariju CIA. Radila sam na tavanu, u sobici bez ikakve izolacije. Bez grejanja, bez rashlađivanja vazduha, bez prozora. Leti je bilo vrlo toplo, a zimi sam sedela umotana u ćebe. Pokušavala sam da ulovim razgovore u ambasadi na istoj frekvenciji koju je odašiljao prisluškivač - pričala je o tim danima Lora Nikolson. Drugim rečima, ako bi uspela da čuje razgovore iz američke ambasade, to bi značilo da se uključila u frekvenciju koju su Rumuni ili KGB koristili za svoje prislušne uređaje.
U TO vreme Nikolsonovi su imali troje dece - DŽeremija, Star i Nejtana. Ali, brak nije išao najbolje. Početkom juna 1992. godine Lori je otišla u Vašington, a DŽim je dobio premeštaj u Kuala Lumpur, gde će pokušati da reši finansijske probleme koje je doneo razvod, prodajom tajni Rusima.
Decembra 1995, ubrzo pošto je poligraf upozorio CIA da je Nikolson možda problem, on je odleteo u Cirih. U predvorju hotela "Novotel" dao je šifrovane diskete Sergeju Poljakovu, koji mu je uručio 125.000 dolara, uobičajenih 50.000 plus 75.000 koje je SVR za njega ostavila na stranu. Diskete su sadržavale još informacija o ispitivanju Oldriča Ejmsa i još imena pitomaca CIA. Te večeri, kada je Poljakov pročitao sadržaj diskete, večerali su u japanskom restoranu. Poljakov je u razgovoru nabacio: "Nešto toga je novo". Nikolson je pomislio da to verovanto znači kako Rusi imaju još jedan izvor unutar CIA.
Narednog jutra Nikolson je otišao u banku i otvorio račun sa 61.000 dolara. Na poleđini podsetnice Rolanda Kelera, jednog od direktora banke, zapisao je broj računa - 9020-324-56-3. FBI je podsetnicu s brojem našao u Nikolsonovom novčaniku kada su ga kasnije uhapsili na aerodromu.
NIKOLSON se vratio svom poslu na "Farmi", sada bogatiji za četvrt miliona dolara, zahvaljujući SVR-u. Ali u zimu 1996. FBI je otvorio njegov dosije pošto je od CIA dobio izveštaje o Nikolsonovim finansijama. Prema zakonu iz 1995. godine, CIA je dužna da obavesti FBI čim posumnja da je krtica unutar Agencije predala tajne informacije stranoj državi. U Nikolsonovom slučaju ne postoji takvo zvanično obaveštenje. Pozvali su FBI tek nekoliko meseci posle prvog alarmantnog testa na poligrafu. S druge strane, treba reći da je u Nikolsonovom slučaju saradnja između dveju agencija, koje su u prošlosti bile žestoki suparnici, bila bolja nego u ranijem hvatanju krtica unutar CIA.
- Radili smo zajedno na ovom slučaju - kaže DŽon Luis, pomoćnik direktora FBI zadužen za kontraobaveštajno delovanje. - Od Ejmsovog slučaja imamo ljude koji su potpuno u toku i rade u CIA.
Istraga koju je FBI započeo tog proleća bila je deo širih napora obeju agencija da identifikuju događaje "koji ne mogu da se objasne slučajem Ejmsa ili drugim poznatim uzrocima". Osim testova na poligrafu, FBI je analizirao Nikolsonova putovanja i neobjašnjiva ulaganja velikih suma novca u banke. Nikolson je, međutim, sumnjao da ga je izdao drugi izvro SVR unutar CIA ili neki ruski prebeg koji je za njega znao. Ali, nije se pojavio nijedan dokaz koji bi to potkrepio.
Nikolson je 1996. trebalo da ode za šefa stanice CIA u Etiopiju, ali je FBI traži oda on ostane u Vašingtonu gde su mogli da ga drže pod prismotrom. I tako je tog leta Nikolson premeštan u Centar za kontraterorizam u centrali CIA u Lengliju. FBI je ozvučio svaku prostoriju u njegovoj novoj kući, kao i telefone, i instalirao video-kameru u njegovu kancelariju u Lengliju. Dvadeset šestog juna 1996. godine, DŽim Nikolson je odleteo u Singapur i odseo u hotelu "Šangri-La". Tamo su ga dočekali agenti FBI, kao i singapurske vlasti koje je FBI obavestio.
SLUŽBA ZA SEKRETARA
OBAVEŠTAJNI i istražni biro Stejt departmenta je mala ali važna agencija na polju obaveštavanja i prikupljanja informacija. Deluje preko mreže operativaca u ambasadama i diplomatskim predstavništvima SAD i njen glavni zadatak je da državnom sekretaru SAD dostavlja obaveštajne analize i procene nezavisno od drugih obaveštajnih agencija.
Biro, između ostalog, učestvuje u donošenju nacionalnih obaveštajnih procena i drugih dokumenata koji treba da odražavaju konsenzus svih obaveštajnih službi, odnosno članica Američke obaveštajne zajednice.
(NASTAVLJA SE)