Pozdravljajući se sa francuskim ambasadorom kralj Aleksandar je izrazio radost što će imati priliku da sretne nekoliko prijatelja. Ne nekoliko, nadovezao se ambasador Knobel, ja takvih znam bar 42 miliona. Putnike na razaraču "Dubrovnik" čeka nemirno more
UOČI svog polaska iz Beograda, piše Vladeta Milićević, "kralj je bio nervozan; put u Sofiju bio ga je zamorio, uostalom, njegovo zdravlje nije sasvim dobro, trebalo je da se odmori ili da pođe na banjsko lečenje u neku jugoslovensku banju, čija mu voda pomaže. Imao je samo 49 kilograma; bio je premoren". Jednom svom bliskom rođaku, pred polazak kralj je rekao: "Voleo bih da sam se već vratio!"
U pratnji kraljice, kneza Pavla i kneginje Olge, kralj Aleksandar je sa železničke stanice u Topčideru, vozom otputovao za Kosovsku Mitrovicu. Na topčiderskoj stanici se, pre polaska, pozdravio sa francuskim otpravnikom poslova, gospodinom Knobelom, rekavši mu da je "vrlo radostan što ide u Francusku gde ima nekoliko prijatelja". "Ne nekoliko, ja takvih znam najmanje 42 miliona", odgovorio je Knobel.
Iz Kosovske Mitrovice kralj je nastavio put automobilom da bi se u luci Zelenika ukrcao na "Dubrovnik", razarač Jugoslovenske kraljevske mornarice. Kralj je želeo da u otvorenom automobilu prođe kroz Crnu Goru kako bi svaki Crnogorac na putu mogao da ga vidi. Vreme na putu je bilo užasno loše, naleti vetra i kiše šibali su lica putnika. Uprkos tome, Aleksandar se divio pejzažu i s ponosom govorio o njemu knezu Pavlu i kneginji Olgi, kojima je to bilo prvo putovanje kroz Crnu Goru, dok su prolazili kroz sela i gradove gde su čekali dugi špaliri prolazak kraljevog automobila. Kratko su se zadržali u Rijeci Crnojevića. Tu su se putnici presvukli i ogrejali, jer su bili mokri do gole kože i promrzli od vetra i kiše koja ih je šibala u otvorenom automobilu. Kralj se, kraće vreme, zadržao sa predstavnicima lokalne vlasti, kojima je, na rastanku, obećao da će jednom doći u lov na divlje patke, kojih na Skadarskom jezeru ima u izobilju.
PUTNICI su, praćeni vetrom i kišom, nastavili put i stigli na Cetinje, ukrašeno ćilimovima i zastavama. Zaustavili su se pred kraljevom rodnom kućom, koja je sada bila oficirski dom. Kralj je, s uzbuđenjem pokazivao sobe u kući, obnavljajći uspomene iz najranijeg detinjstva. Posle kratkog zadržavanja na Cetinju, stigli su u Budvu, a zatim u Miločer, gde je kraljica pokazala svoju vilu, koja je tek izgrađena. Iz Miločera su se odvezli do Zelenike i ukrcali na razarač "Dubrovnik", da prenoće i da se odmore pred dug put koji im je predstojao. Posle večere, iako umoran od puta, kralj je razgovarao sa predstavnicima grada i brodskim oficirima, interesujući se za meteorološku prognozu.
Meteorološki izveštaji su najavljivali loše vreme na moru. Kralj je bio loš pomorac, pa mu je knez Pavle savetovao da odustane od putovanja morem i da krene vozom preko Beča ili Simplona. Kralj nije hteo za to ni da čuje, govorio je "šta bi rekli svi ovi brodski oficiri koji su radosni što me vide na brodu. Krenuću sutra `Dubrovnikom`, kako je i predviđeno". Ali, na insistiranje kneza Pavla i knjeginje Olge, kojem se i Aleksandar pridružio, kraljica Marija je odustala da prati muža, ona će putovati vozom. Ministru dvora Antiću, koji je bio zadužen da se brine o kraljici, saopštavajući mu promenu odluke da ona putuje vozom, kraljica je rekla da je "tako gospodar naredio", našta je kralj Aleksandar dodao: "Antiću, jeste li sada zadovoljni?".
Sutradan, u ranim jutarnjim časovima, kralj je prošetao komandnim mostom, susreo se sa zapovednikom broda Pavićem kojem je rekao: "Ovom putovanju je sudbina namenila ulogu da kruniše naše napore u stvari mira i međunarodne saradnje".
PO primeru starih kapetana duge plovidbe iz Boke Kotorske, kralj je želio da u crkvi manastira Savine upali sveću za sebe i sve putnike broda, da se pomoli Bogu da mu bude na pomoći sve do iskrcavanja. Odvezao se sa kraljicom, knezom Pavlom i kneginjom Olgom do manastira Savine. Putnici nađoše zaključanu crkvu. Kralj je dozivao kaluđere, ali niko nije odgovarao. Kralj povuče konapac i neujednačena zvonjava, neuobičajena u tim časovima, trgla je kaluđera iz njegovih molitvi.
U velikoj žurbi stari kaluđer je pritrčao manastirskim vratima, otvorio ih i stao od zaprepašćenja kad je ugledao kralja i kraljicu. Zbunio se, stajao je kao nem. Kralj se izvinio što ga je zvonjavom uznemirio jer hoće da zapali sveće u crkvi za srećan put. Kaluđer je otvorio crkvu i Aleksandar je zapalio sveće, a potom je zatražio da vidi žezlo Svetoga Save, zaštitnika Srbije. Bio je neprijatno iznenađen kada mu je kaluđer rekao da to nije moguće, jer je relikvija dan pre bila odneta i izložena na izložbi u Kotoru.
Posle povratka iz Savine ponovo su došli na palubu "Dubrovnika", gde su se neko vreme odmarali, a onda se povukli u svoje kabine. Posle izvesnog vremena kralj, kraljica, knez i knjeginja su ponovo izašli na palubu broda gde ih je čekao zapovednik Pavić sa svom posadom. Kralj očito dobro raspoložen stegao je kraljičinu ruku, zagrlio kneginju, a potom pružio ruku knezu Pavlu, u znak pozdrava, koji mu pri tom reče:
"Do skorog viđenja!"
Kralj je odgovorio: "Ko zna?"
Kraljica, knez i kneginja su potom stepenicama sišli na kej. Brodske sirene su oglasile polazak "Dubrovnika". Iz Jadranskog mora brod je kroz Otrantska vrata prvo uplovio u Jonsko, a potom u Sredozemno more.
Nekoliko časova pošto su isplovili iz Zelenike, dve jugoslovenske podmornice koje si isplovile dva dana pre "Dubrovnika" i u tom času plovile u pravcu Bizerte, javile su izuzetno loše vreme i veoma uzburkano more kod Malte. Savetovale su zapovedniku broda "Dubrovnik" Paviću, da koristi Mesinski moreuz. Noć je bila srašna, olujna, niko nije mogao da zaspi. Sutradan, kralj se raspitivao za stanje broda i posade, je li brod oštećen ili neko stradao u oluji? Na kraju je upitao:
"Hoćemo li stići u Marselj u predviđeno vreme?"
Zapovednik Pavić ga je u to uverio. Kralj je ostao na palubi i sa komandnog mosta pratio kretanje broda po moru, koje se najzad smirilo.
KRALJ PIŠE GOVOR
POSLE Rta Bonifacio, kad je trebalo podesiti brzinu i kurs "Durovnika" sa kursom brodova francuske flote koji idu u susret "Dubrovniku", zapovednik Pavić je došao da javi kralju da će se brod zaustaviti. Zatekao ga je za pisaćim stolom, pisao je govor.
Do susreta sa francuskim razaračima došlo je oko podne, pa je "Dubrovnik" u pratnji francuske eskadre nastavio put za Marselj.
(NASTAVLJA SE)