U sudnici, za vrme pauze, kriminalci iz publike napravili gužvu i špalir kroz koji je Kristijan pobegao.
KRISTIJAN je, kao sobni starešina, uveo u sobi red i disciplinu po uzoru na LJubu Zemunca, za čijeg se vernog sledbenika javno proglašavao. Higijena u sobi bila je besprekorna, pušenje je smanjeno na najmanju moguću meru. Sve sobne kolege je terao da neprestano rade sklekove i trbušnjake, i da piju mleko. Nikakvih problema više nije bilo u toj sobi, jer je on apsolutno sve kontrolisao. Po tome i jeste bio dobra kopija LJube Zemunca.
Na šetnju su morali da izlaze svi. Niko nije mogao da od toga traži bilo kakvu poštedu. Dok je tajala šetnja, vrata njihove sobe su ostajala otvorena, kako bi se dobro provetrilo. Kristijan je govorio da sami sebi moraju da stvore uslove za zdrav život, da su stalne vežbe neophodne kako bi uvek bili u dobroj kondiciji. Naglašavao im je da se ne smeju prepustiti pasivnosti - "jer će ih onda pojesti zatvorski zidovi".
"Život je borba sa zidovima", bila je njegova glavna maksima. Kada mu je, posle dugog vremena, konačno zakazano suđenje za onu pucnjavu u "Mažestiku", određena su dvojica fizički jačih komandira, Smeško i Smederevac, da ga prate u Peti opštinski sud. Pošto je ranije bio sklon bekstvu, ova dvojica su ga čvrsto vezala lancima i katancima.
U SUDNICI su u velikoj sali zatekli publiku od pedesetak poznatih kriminalaca. Tu su, uglavnom, bili Novobeograđani i Zemunci. Kada je sudija, posle, otprilike, sat vremena, odredio kraću pauzu, komandiri su prišli da ga ponovo vežu. Kao po komandi, nastupila je opšta gužva. Kriminalci iz publike odgurnuli su komandire u stranu, napravili živi zid, i Kristijanu omogućili da iskoči kroz prozor. Pošto je zgrada tog suda pravljena kaskadno, Kristijan je sa drugog sprata skočio na prvi, a potom na prizemlje. Iako je tom prilikom povredio članak na nozi, uspeo je da hramljući uđe u već pripremljeni automobil, i nestane u nepoznatom pravcu. Pričalo se da je odmah sklonjen u Erdut, na oporavak kod Arkana.
Dva meseca kasnije, u CZ su ga dovela dvojica inspektora Državne bezbednosti, ali ne u pritvor, već na prijemno odeljenje - da bi se razdužio! Šta se u međuvremenu desilo, čime je Kristijan odužio svoju krivicu, niko nije znao.
Kristijan se potom obreo u zatvoru u Grčkoj. Prema čaršijskim pričama, tamo je dospeo u vreme kada se Arkan razveo od tadašnje supruge Natalije, koja se sa decom preselila u Grčku. Kristijan je navodno trebalo da bude njihovo glavno obezbeđenje. Međutim, uhapšen je pod optužbom da je organizator kriminalne grupe koja je harala po Atini, a kod njega je, tom prilikom, zaplenjena ukradena roba u vrednosti od preko milion maraka.
BARA BEZ KROKODILA
DOK je Golubović robijao u grčkom kazamatu, gužva u beogradskom podzemlju je počela da se raščišćava neobjašnjivom serijom likvidacija svih viđenijih kriminalaca. "Mala bara puna krokodila" gotovo potpuno je pročišćena, kad se on, početkom 2004. godine pojavio na slobodi. Saznalo se tada da je, kako je sam ispričao, "iza rešetaka" proveo 11 godina. A onda su ga, krajem 2002. godine, zatražili iz Beograda zbog starih dugova. Posle duže procedure, isporučen je u CZ, gde je odležao 14 meseci zatvorske kazne.
(NASTAVLJA SE)