Svetska masonerija, preko naše, uticala na dobijanje velikih kredita, ali i na unutrašnju i spoljnu politiku Jugoslavije. Glavno uporište separatistima, zidari iz Italije, Nemačke i Austrije.
CENČIĆ, koji je zabeležio Gošnjakovo pismo Titu imao je potrebu da se konsultuje sa Kopiničem, koji mu je potvrdio da je "sve što je Gošnjak napisao Titu bilo tačno".
- U vezi sa tim pismom moram ti dati neka objašnjenja - rekao je Cenčiću Kopinič. - Prvo, u SSSR nije bilo masona, Staljin ih je sve poslao u Sibir. Oni su imali ustrojstvo države po principu feudalnog gospodarstva - rasipnost, vile i automobili, pa smo i mi to nasledili od njih. To je uništilo našu državu, a posebno masoni koji su vladali njome.
Gošnjak u pismu Titu kaže i ovo: "Masoni su, a i sada će, prekrajati kartu Balkana." On se pita i "da li je u Jugoslaviji kadrovsku politiku vodila Partija, on (Tito) ili masoni?
Prema Gošnjaku, iako komunista, Tito je iskoristo masoneriju za sebe. Nije slučajno da je Moša Pijade, prvo kao slobodni zidar, a kasnije kao član Velike lože "Nova Jugoslavija" primao pisma slobodnih zidara sa apelima jačanja masonerije u zemlji, što bi, po njima, zemlji donelo neposrednu korist u dobijanju kredita. Nije slučajno da je masonerija u Jugoslaviji imala veliki uticaj i na vanjsku politiku zemlje. Beogradska deklaracija iz 1955. godine, Beogradska konferencija 1961. godine, pa odlazak Tita 1963. godine u SAD, odnosno takvom spoljnom politikom stvorili su uslove da su američki i bogati evropski masoni vodili drugačiju politiku prema svojoj "braći u Jugoslaviji", posebno kod odobravanja kredita.
U vreme kad je katolički verski vrh tražio nove puteve u reformi i kad je došlo do sukoba konzervativnih i realnih kardinala, koji su shvatali promenu delovanja Katoličke crkve, iz krugova protivnika reformi, optuživali su masone iz Jugoslavije za zaveru i podršku reformistima, i tu se spominju Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Moša Pijade, Aleš Bebler i drugi, koji kao masoni šuruju sa reformistima.
MIKA Tripalo je bio slobodni zidar vezan za Jugoslovensku akademiju nauka i sa masonima iz te akademije. On i njegovi slobodni zidari više su bili vezani za separatizam, a glavno uporište toj politici bili su slobodni zidari iz Italije i Nemačke, a delom iz Austrije.
Cenčić beleži još nekoliko veoma interesantnih detalja i razmišljanja, pa kaže: "Kada se govori o masonima u Jugoslaviji i njihovom uticaju, teško se neke stvari mogu oprostiti Titu". Tako je Koča Popović, kao mason, došao u sukob sa Titom, jer, prema njemu, "Jugoslaviji nije bilo mesto u Africi ili Aziji, već u Evropi". Takvu podršku Koča je dobio i marta 1956. godine, kad se od "Beogradske" i "Jugoslovenske lože" stvorila Velika loža "Nova Jugoslavija". Članovi te, novostvorene lože, posebno su bili, beleži Cenčić, oduševljeni Đilasovom knjigom "Nova klasa", iako je ta knjiga bila na "crnoj listi" Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
Cenčić beleži i to da masoni "i sada prekrajaju, ne samo kartu Balkana, već i kartu Evrope. Veliku pomoć imaju u Vatikanu, i masonima papske države.
Najveću ulogu tu imaju slobodni zidari Sjedinjenih Američkih Država i Vatikana, koji su preuzeli vlast masonerije sveta i njihov je uticaj na masoneriju najjači."
"U SENCI"
CENČIĆ je, kažu upućeni, dosledno zabeležio ovu svojevrsnu formu Gošnjakovog "političkog testamenta", na neki način dajući konkretne odgovore na Titovu ulogu u domaćoj, ali i svetskoj masoneriji.
Posle takvih nastupa postaje očigledno da se veliki deo, kako domaće, tako i svetske istorije odigrava "u senci", daleko od očiju onih koji nisu dovoljno upućeni u stvarna događanja. Tako, tek nekoliko decenija posle nekih događaja, postajemo svesni kako su se zaista odvijali, iako su bili tu, pored nas, neupućenih u načine nastanka svetske istorije.
(NASTAVLJA SE)