Aktuelni masoni u našoj zemlji i dalje su uticajni ljudi. Ni crnogorska strana nije "zapostavljena".
AKTUELNA Vlada Republike Srbije u svom sastavu nema masona. Prema tvrdnji izvora "Novosti" u ranijim sazivima ih je bilo, međutim, trenutno ih nema. Sada je u Srbiji prekinut niz koji je postojao tokom proteklih decenija i vekova. Sve to vreme, slobodni zidari, voleo to neko ili ne, imali su izuzetan uticaj na državnu politiku.
Ipak, aktuelni masoni u našoj zemlji i dalje su uticajni ljudi. Upućeni kažu da treba jasno praviti razliku između onih koji su u ovoj organizaciji i sada zarad pitanja duha, ličnog napredovanja u moralnom i svakom drugom smislu, kako je to bilo odvajkada u masoneriji, i onih koji su u ovom pokretu zarad ličnog karijerističkog napretka.
Ostavljajući čitaocima da procene, pomenućemo značaj nekih ljudi koji su aktuelni srpski masoni. Dušan Mihajlović je u masoneriju ušao 22. decembra 1994. godine, baš kao i Vojislav Andrić, visoki funkcioner nekadašnje Nove demokratije, a sadašnje Liberalne stranke. Uz ova imena bitno je pomenuti direktora Instituta za evropske studije Đure Kovačevića, ali i Gorana Takača, sina nestalog Artura Takača.
DA slobodni zidari nisu ostali u okviru isključivo srpske opcije, govori i činjenica da ni crnogorska strana nije "zapostavljena", pa je slobodni zidar i Miodrag Živković, nedavno isključeni predsednik Liberala Crne Gore, što dovoljno govori o tome da masoni nisu ljudi koji bez problema mogu da završe "sve poslove", kako o tome bruji čaršija, već da su sada mnogo više u nemilosti, "političke vetrometine", na koju već "tradicionalno", "miriše" naše podneblje.
Činjenice govore da ni današnji masoni nisu bez uticaja. Tako je Milan Božić, član SPO i nekada visoki gradski funkcioner, takođe slobodni zidar, dok postoji priča na Pravnom fakultetu da profesor Dragor Hiber i na ispitu nosi prsten sa masonskim simbolima.
Među upućenima se često čuje i ime Dejana Popovića, rektora Beogradskog univerziteta, ali i bivših kadrova JUL, kao što je to Slobodan Čerović. Tahir Hasanović je bio visoki član Saveza socijalističke omladine, i nikako čovek bez uticaja.
POLITIČKI je verovatno bitno da je svoje mesto pod masonskim nebom našao i predsednik niških demokrata Vladimir Domazet, a, javnosti najinteresantiji čovek, oko kojeg se dizala velika medijska prašina je Vladimir - Beba Popović, koji je, doduše, a prema našim izvorima, napustio slobodnozidarsku organizaciju zbog sukoba sa Draganom Maleševićem Tapijem.
U slobodne zidare ubraja se i donedavni predsednik Građanskog saveza Srbije Goran Svilanović. On je slovio za lidera "najmanje i najuticajnije partije".
Među uticajnim ljudima iz sveta masonerije je predsednik Fudbalskog saveza Srbije Nebojša Leković.
Da su masoni nastojali da održe veoma visok intelektualni rejting među svojim članstvom, kada su, posle 50 godina "probudili" "samouspavanu" Veliku ložu "Jugoslavija", govore i veoma bitna imena Srba koji imaju ogromnu međunarodnu reputaciju, kao što je to Milorad Pavić, i u prethodnim nastavcima već pomenuti Borisav Pekić.
Očigledno je da masoni u Srbiji postoje. Da rade, i da su, već tradicionalno srpski, razdvojeni u različite lože. Očigledno je, isto tako, da među njima ima, i bilo je, veoma umnih ljudi koji su perjanice srpskog intelektualnog napretka. I da ima i onih drugih.
NACIONALNA LOŽA
U NACIONALNOJ loži su nam naglasili da masonerija nije "internacionalna, već nacionalna stvar". Kako kažu, važno je znati da se lože međusobno priznaju, ali to ne znači da su "masoni nečiji".
Na poziv da šire obrazloži svoje gledanje na aktuelne događaje u masoneriji, veliki majstor ove lože, slikar Dragan Martinović je ljubazno i uljudno odgovorio da "masonerija nije estrada" i da u ovom trenutku ne vidi razlog da na tako vidan način istupa u javnosti.
(KRAJ)