Elita u vihoru

Piše: Dejan Medaković
OD drugih srpskih listova koji su izlazili u Zagrebu, treba pomenuti šaljivi list "Vrač pogađač", čiji je urednik bio Sima Lukin Lazić. Izlazio je u Zagrebu 1896-1902, a posle u Novom Sadu. Jedno vreme u Zagrebu, gde mu je urednik postao Jovo Miodragović...

Kao organ Srpskog privrednog društva "Privrednik", od 1898. do 1914. izlazio je u Zagrebu i list "Privrednik", čiji je vlasnik bio Savez srpskih zemljoradničkih zadruga. Od 1910. do 1914. izlazio je u Zagrebu, svakog 20. u mesecu i list "Slobodna misao", glasnik hrvatskih i srpskih slobodnih mislilaca, pod uredništvom Zdenka Vesnića, kao organ Srpske narodne radikalne stranke. Pod uredništvom Stijepa Kobasice izlazio je u Zagrebu od 1911. do 1912. "Sremski glasnik". Pojavilo se u periodu od 1903. do 1919. i "Srpsko selo", list za selo, čiji su urednici bili Bude Budisavljević i Adam Pribićević...

Jedan od najčitanijih jugoslovenskih revolucionarnih časopisa pred Drugi svetski rat bio je zagrebački "Vihor", u kojem su sarađivali i dr Ante Tresić-Pavičić, Aleksa Šantić, Davorin Trstenjak, Vasa Stajić, Vladimir Čerina, Ivo Andrić, Antun Barac, Dimitrije Mitrinović i Danko Anđelković.

KAKO se politički život Srba u Hrvatskoj sve više usmeravao ka Hrvatsko-srpskoj koaliciji, tako je "Srbobran" postajao sve važniji politički list Srba u Trojednici. Važnu ulogu u potvrđivanju srpskog naroda i njegove privrede i kulture odigrao je i kalendar "Srbobran", koji je izlazio u Zagrebu od 1892. do 1914. Zamišljen kao zabavnik, bavio se temama i iz drugih krajeva u kojima je živeo srpski narod, pa je tako vršio političku misiju u mnogim središtima Srpstva. Takva politika uredništva svedoči u kojoj su meri zagrebački Srbi bili svesni uloge koju su izborili u reformisanoj Austro-Ugarskoj monarhiji, posebno posle razvojačenja Vojne krajine.

Da bi ostvario svoje namere da po svaku cenu nametne nagodbu sa Mađarskom, ban Levin Rauh je smenio gotovo ceo srpski deo činovničkog aparata. Među otpuštenima se našao i dr Jovan Subotić koji napušta Zagreb i prelazi u Novi Sad, gde pokreće list "Narod". Na konferenciji koja je održana 14. avgusta 1881. osnovana je Samostalna srpska stranka. Kako je ona bez svog lista imala male izglede da se razvije i okupi pristalice, odlučeno je da se pokrene novi list. To je najpre shvatio dr Milan Đorđević, nekadašnji urednik novosadske "Zastave". Učen, vredan i pronicljiv, lako je uočio koje će posledice imati ukidanje Vojne granice i brojnije uključivanje Srba u politički život Hrvatske. Bilo mu je jasno da srpski listovi u Ugarskoj neće biti u stanju da zastupaju interese Srba u Hrvatskoj, jer su oni bili zauzeti sopstvenom problematikom.

Stoga je 1882. odlučio da u Rumi pokrene političke novine pod imenom "Srpski glas". Kroz njih je želeo da odbrani ugrožene srpske interese, "svom odlučnošću, al` i onim dostojanstvom koje priliči stvari za koju na branik stupamo". Đorđević je "nacionalno oslobođenje Srba proglasio za osnovnu misao programa svog lista, pomoću kojeg je hteo da ukorenjuje pouzdanje u sopstvene snage, da jača volju koja bi bila kadra da izvojuje slobodu, ali i da je sačuva kada do nje dođe".

Zanimljiv je književni feljton zagrebačkog "Srbobrana", koji je verno oslikao intelektualnu zrelost Srba u Hrvatskoj i njihovih predvodnika. U prvom broju lista objavljen je stav, da "s braćom Hrvatima, s kojima nas vezuje najuže plemensko srodstvo i s kojima na jednom pragu i ognjištu dijelimo zlo i dobro - uzgajaćemo iskrene bratske osjećaje, te ćemo se istjecati u slozi i ljubavi za čast i spas mile nam domovine - majke Srba i Hrvata".

List je pokrenut novcem srpskih građana iz Hrvatske, u prvom redu trgovaca Nikole Gavele, posednika Milana Stankovića i barona Jovana Živkovića. Taj književni feljton se ozbiljno i s ljubavlju bavio problemima narodnog života u Gornjoj krajini, istovetno pojavama u životu Kruševca ili Kragujevca. Politička orijentacija "Srbobrana" bila je nacionalna integracija celog Srpstva. U Zagrebu je dr Laza Kostić, po pozivu hrvatske vlade prevodio na srpski Deruburg Henrikova "Pandekta" 1893, koja su štampana nakladom zemaljske vlade u štampariji Ign. Granica. Taj podatak svedoči o već stečenom visokom nivou srpskog građanstva.

Trgovac Petar Nikolić je 1879. godine stekao u Zagrebu "Obrtnicu trgovca s umjetnim tvorevinama". U hrvatskoj istoriografiji naveden je podatak da je Eugen Ferdinand Bote otvorio početkom šezdesetih godina prvu hrvatsku izdavačko-umetničku trgovinu, a da je najopsežniju izdavačku delatnost razvio trgovac Petar Nikolić. On je za svoje oleografije angažovao hrvatske i srpske slikare, a svoja izdanja je slao u sve južnoslovenske zemlje. Te reprodukcije, izvedene za ono vreme u prvorazrednoj oleografskoj tehnici, mahom istorijske sadržine, odigrale su veliku ulogu u buđenju hrvatskog i srpskog istorizma. One su uticale na podizanje opšte istorijske svesti, pa su tako imale direktnu vezu sa savremenim političkim trenutkom.

Mnogobrojnim oglasima i plakatima Nikolić je reklamirao svoju firmu koja se nalazila u Ilici 7, u kući srpske pravoslavne crkvene opštine. Od hrvatskih umetnika uzeo je Vjekoslava Karasa (1821-1858), Vlaha Bukovca (1855-1922), Otona Ivekovića (1869-1939), Celestina Medovića (1857-1920) i Ferda Kikereca (1845-1893). Od srpskih slikara opredelio se za Paju Jovanovića (1859-1957), Đorđa Krstića (1851-1907) i Uroša Predića (1875-1953), u ono vreme najpopularnije srpske slikare. Nikolićeva izdanja pozitivno su ocenjena u gotovo svim važnijim novinama i časopisima u Zagrebu.

(NASTAVLJA SE)