Gost pod prismotrom

KNEZ Miloš je u Zagreb stigao 21. maja 1848. godine, a Ambrozo Vranican ga je ovako najavio Gaju: "Čujem, da je Miloš imao sa Batijanom pred osam dana jednu dugu konferenciju i da je otišao u Zagreb sa namerom preko Bosne u Srbiju ići. To je beda od čoveka. Treba na njeg paziti".
Knez Miloš će, kad to od njega bude traženo, tvrditi kako je on u Zagreb pošao sa jedinim "uzvišenim ciljem" da bude prisutan banskoj instalaciji generala Jelačića.
Josip Jelačić-Bužimski poticao je iz čuvene baronske porodice Bužimski-Jelačić, koji su s kolena na koleno sticali vojnu slavu u austrougarskoj vojsci. NJegov otac Franjo Jelačić bio je podmaršal, koji se odlikovao u bojevima protiv Turaka 1790-1794, i za to bio odlikovan viteškim redom Marije Terezije. Godine 1800, bio je divizijar u Petrovaradinu, gde se Josip i rodio 1801. godine. Josip Jelačić je završio terezijansku akademiju i bio vojnik od karijere. Godine 1835, istakao se sa svojom satnijom u boju protiv Turaka kod Velike Kladuše i tako stekao veliku popularnost među krajiškim stanovništvom.
Godine 1848, Josip Jelačić je imenovan za hrvatskog bana generala i komandanta obeju banovskih pukovnija, čime mu je predata komanda nad čitavom vojskom u Hrvatskoj. Odmah je, pod njegovim banskim staranjem, prekinuta vekovna veza Hrvatske sa Ugarskom. Napravivši novi izborni red, uz "Proglas narodu hrvatskome i srpskome", Jelačić je sproveo izbore u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj Krajini naroda hrvatskog i srpskog u trojedinoj Kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji i za 6. jun sazvao izabranike za Hrvatsko-srpski sabor, kada će se i on svečano instalisati u banskoj časti.
Knez Miloš je stigao u Zagreb dve nedelje pre zakazanog sabora i pre svečanog banskog instalisanja.
U Zagrebu je Miloš odseo u gostionici "Lovački rog", koja i danas postoji u Ilici.
Dočekan je knez Miloš iznenada posebnim merama, veoma pripremljenim, da mu se stavi na znanje koliko je u Zagrebu nepoželjan, skoro koliko i u Beogradu, a o tim merama sam kaže: "Došavši kao putnik, stanem u jednom bircuzu. Birtaš, imajući zapovest da svakoga putnika prijavi policiji, ode i javi. Ovi, pak, moj dolazak banu prijave. Posle jednog sata dođu dva činovnika od bana, i ovaj mi pozdrav izuste, da me je ban pozdravio ovako: Radi ove mutnje, da bih se ja od bosanske granice uklonio, i da idem, veli, u LJubljanu. Kad sam ja iz Beča pošao, sa mnom je pošao i jedan Srbin iz Srbije, a bivši u Beču, po imenu Milivoje Blaznavac, ovaj sad ode k provizoru Ludoviku Gaju".
Dokumenta koja su sačuvana o Miloševom boravku u Zagrebu upućuju na to da je već birtaš, uz prijavu gostiju, poneo i Blaznavčevo tu napisano pismo Gaju kojim objavljuje knežev dolazak.
LJudevit Gaj, koji je ispevao čuvenu pesmu "Još Horvatska ni propala", rođen je u Krapini od oca Ivana, apotekara, i majke Julije Šmit, koja je bila izuzetno religiozna žena. Gaj se školovao pod uticajem majke uz nemačku knjigu, a potom u franjevačkoj gimnaziji u Karlovcu, pa je i prve spise ispisao na nemačkom jeziku. Filozofiju je učio u Gracu, gde je ušao u ilirski klub Srba, Hrvata i Slovenaca i tu je naučio ćirilicu, upoznao Vukovo jezičko učenje, srpske narodne pesme i štokavsko narečje. Potom je završio pravo u Pešti, i došao u Zagreb.
Pod Vukovim uticajem, poštujući njegovo načelo da svaki glas treba da ima samo jedno slovo, napravio je po istom uzoru reformu latinice, koja se naziva "gajicom" i koja je uz male modifikacije danas u upotrebi. Kao doktor filozofije, Gaj je stekao privilegiju za izdavanje političkih novina. Tako je 1835. pokrenuo "Novine horvatske", a potom u njima književni nedeljni prilog "Danicu horvatsku, dalmatinsku i slavonsku". "Novine horvatske" su izlazile starim pravopisom na kajkavskom narečju.
Kad se 1836. Gaj potpuno priklonio ideji narodnog jedinstva, istakavši ilirsko ime za sve Južne Slovene, on je počeo da izdaje "Ilirske novine" i "Danicu ilirsku" na vukovskoj štokavici i u latiničnoj ortografiji - gajici. Kada je austrijska država zabranila ilirsko ime, Gaj je vratio staro ime novinama, ali više ih nije vratio na kajkavsko narečje, već je zadržao štokavicu.
(NASTAVLJA SE)