LJut na patrijarha Rajačića što ga nije posetio u zatvoru Miloš kaže: "On nije pastir, no raspuditelj stada Hristova".
Kneza Miloša ne samo da nije straža opet napustila, nego ga je i preselila.
Preko oficira dobio je zapovest da se "iz ovoga bircuza iselim, budući da se njihova skupština sabirati začinje, pa da tako učinim mesto drugim gostima. I tako mi sad nađu jednu privatnu kuću, i ja se tu preselim, no i tu opet pod stražom".
Prešavši u privatnu kuću pod stražom, knez Miloš je iskoristio priliku da se oslobodi stalnih usluga Milivoja Blaznavca. Od tada je Blaznavac, kao i doktor Pacek, stanovao odvojeno.
U Zagreb su počeli stizati novoizabrani saborski poslanici, među kojima je bilo mnogo i Srba, a došao je i srpski patrijarh Josif Rajačić.
Blaznavac tvrdi da je Miloš imao nekakva "spremanja" za srpskog patrijarha i srpske poslanike, koji je trebalo da dođu na instalaciju. Računao je da će ga oni osloboditi. Međutim, niko od njih nije mogao, ili nije hteo, ili nije smeo, da obiđe srpskog kneza pod stražom. Oni su bili pripremljeni da ga ne oslobode.
Knez Miloš je kasnije bio besan jedino na patrijarha Josifa Rajačića: "Ovaj Sveti Patrijarh, kako suditi mogu? Da li je pastir stada Hristova? Ili je raspuditelj? Pri mojem dvadesetodnevnom bavljenju u Zagrebu, pod arestom, dogodi se da i Patrijarh u Zagreb dođe. Znao je za mene, a poznato mu je da sam ovca stada njegova. I bar da mi je jednu posetu učinio. Bože sačuvaj! Zato sudim da nije pastir, no raspuditelj stada Hristova!"
Knez Miloš je ponavljao kako je došao na bansku instalaciju, pa je i zatvoren želeo da je gleda.
Milivoje Blaznavac piše Stevanu Knićaninu kako je u prvi mah bilo dopušteno knezu Milošu da, samo sa jednim momkom, tj. Milovanom Pejčinovićem, iz kuće LJudevita Gaja gleda paradu instalacije, i da je to činjeno po njegovom predlogu, a on je imao dva razloga: prvo, da knez vidi veličinu sveta i da se ne usuđuje intrigirati i vikati protivu Hrvata, misleći da su oni ništa, a drugo, da on, Blaznavac, može sa knezom opširno razgovarati, budući da više nije bio s njim pod istim krovom, i da pri posetama nije mogao bez prisustva oficira razgovarati. Miloš ipak nije mogao da posmatra instalaciju, jer se, izgleda, ban Josip Jelačić predomislio i pribojavao nekakve moguće komplikacije, pošto je na instalaciji bio i veliki broj Srba. Bojao se pritvorenosti. I bio takav.
Blaznavac usput saopštava, pokazujući se kao pravi špijun, da su Gaj i Jelačić ban imali i jedna nesporazum, koji se sastojao u tome što Jelačić nije hteo da bansku zakletlvu položi na ruke srpskog patrijarha Rajačića: "Prisutan sam bio kada je g. Gaj kazao grofu Nužanu, ruskom konzulu u Zagrebu, d ide g. Banu i da mu kaže, da će se instalacija pokvariti, ako on neće položiti zakletvu u ruke Patrijarha. Tako poslavši grofa Nužana, otišao je g. Gaj kod Patrijarha, za koga se čulo da je bolestan, a tamo se uverio da je morao g. Patrijarh učiniti se bolestan, po poruci Bana, danoj mu još uvek preko doktora Pejčića. Ele, stvar izađe onako kako je g. Gaj hteo, protivu volje g. Bana".
Na svečanom instalisanju bana Josipa Jelačića prisustvovala je i jedna deputacija iz Srbije, izaslanstvo kneza Aleksandra Karađorđevića, pa i to može biti razlog što je knez Miloš paradu samo mogao čuti kroz prozor, daleko od ulica kojima je ona prolazila.
(NASTAVLJA SE)