Poljupci Hrvata i Srba

13. 01. 2005. u 00:00

Prilikom ustoličenja bana Jelačića po rimokatoličkom Zagrebu na ramenima Hrvata nošen je i srpski patrijarh Rajačić.


INSTALISANJE Bana Jelačića je bilo svečano i egzaltirano, što se može naslutiti iz novinskih izveštaja:

"...Ban najedanput bi uzdignut na svojoj stolici i pokaže se nad svim narodom; ali kakva gromovita vika puče, kad toga istoga časa bi na stolu svome podignut do bana i sam patrijarh! Vikanje, klikovanje, pljeskanje ruku, bacanje kapa i šešira u visinu, ne može se opisati. Hrvati ljubiše se sa Srbima, sveštenici jedne i druge crkve u ushićenju svome slatko su se međusobom grlili; od radosti, od nežnosti, svi smo suze prolili. O, bože moj!" - pisale su "Srbske novine", ukazujući na niz neobičnosti.

"Tako ban i patrijarh budu proneseni kroz varoš sve do jedne crkve rimske, koja stoji pred dvorom banskim. Tu započne služba božja na slavenskom jeziku; i tako se delom ukine latinski jezik. Iz crkve rimske odosmo svi skupa sa banom, patrijarhom, svom paradom, i celim narodom u crkvu našu. Pri ovom velikom toržestvu, Hrvati su hteli svetu dokazati da oni razumevaju jednakost vere: Mnogaja ljeta i Gospodi pomiluj pevali smo svi skupa, ne samo ban i velikaši hrvatski s patrijarhom, nego i vladike i jedne i druge crkve, oboje sveštenstvo, sav narod. - Evo, braćo Srbi, što se ovamo radi! Patrijarh srpski nošem na ramenima od samih Hrvata po rimokatoličkom Zagrebu; sveštenici istočnog i zapadnog veroispovedanja svi pevajući i Boga slaveći u istim crkvama; obaverni narod grleći se i ljubeći se kao da je jednoveran; ne, braćo, ovakvog pozorja nije se videlo otkako je hristijanstvo na svetu; ovako pozorje moguće je samo u devetnaestom veku...", pisalo je u zvaničnim "Novinama Serbskim".

U istom duhu započeo je rad i Sabor, jedino je senjski biskup Ožegović raspravu otvorio pitanjem da, ako Srbi u Austrougarskoj dobijaju vojvodu, neće li se time umanjiti banska čast? Ali to je druga priča.

Nema tačnih dokaza o tome kada je knez Mihailo iz Novog Sada stigao u Zagreb, pre ili posle banske instalacije. Ako je došao s Mojsijem Gavriloviećm (onim kome je knez Miloš u Beču rekao šta bi radio da je u Srbiji), onda je to bilo pre instalacije, jer je Gavrilović na saslušanju izjavio da je u Zagreb stigao na ovu svečanost.

Knez Mihailo je, po svoj prilici, u Zagreb došao sa pesnikom Brankom Radičevićem, jer se ovaj iz Zagreba javlja Đuri Daničiću. Pismo je nedorečeno ili zagonetno. Da li iz straha ili je pesnički šifrovano?

Knez Mihailo je stigao u Zagreb, ne zbog onoga što je u Beču bilo planirano, već da prema prilikama pomogne ocu i njegov dolazak je već ranije bio tajno najavljen. Sve više nije išlo kako se želelo.

Herkalović je, po srpskim izeštajima, nagovestio ovaj dolazak i u ime Ilije Garašanina i kneza Aleksandra Karađorđevića tražio da se i knez Mihailo zatvori. U Herkalovićevom pismu ima zabrinutosti, jer je i njemu poznato da knez Mihailo ima u Zagrebu ljude koji ga simpatišu i koji mu mogu pomoći. Pod policijsku pasku stavljeni su mnogi Srbi saborski poslanici.

Nema dokumenata o tome da je i knez Mihailo bio zatvaran, kao što nema dokaza da je prisustvovao instalaciji. Nema dokaza ni o sprečavanju prisustva, a ne bi mogao ostati neprimećen!

Jedino je sigurno da je instalaciji prisustvovao Milivoje Petrović Blaznavac, koji se slobodno mogao kretati i koji je na paradu išao po uputstvu kneza Miloša i sa "njegovim novcima da pobunu učini ovde, da se on pusti".

Blaznavac nije pobunu učinio, pa je taj knežev novac završio kod njega.

Na bansku instalaciju stigao je i banov brat major iz Beča. On je u Beču obećao Miloševom sekretaru Konstantinu Hadiji da će isposlovati Miloševo puštanje. Može se pretpostaviti da je u to obećanje nešto uložio. Bilo novac ili izgledan položaj.

Major Jelačić je, čini se, imao i nekakva dvorska naređenja kako sa knezom Milošem dalje postupati.

Knez Miloš je za svoje oslobađanje zahvalan majoru Jelačiću, ali i izvesnom kapetanu Planku - "čovek pun česnosti i karaktera", veli za njega knez Miloš - koji mu je bio postavljen za policaj-direktora. Videći knez Milošvu nevolju, Plan je, mimoilazeći Gaja, njegove molbe za otpust prenosio banu, pa čak i udesio da mu knez dođe u dvor.

(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije