Depeša o atentatu na princa Ferdinanda stigla Pašiću u Lapovu, na putu za Skoplje. Daj bože da atentat nije delo nekog Srbina, kazao je Baja. U Beogradu umire ruski poslanik Hartvig, veliki prijatelj Srbije.
KROZ otvoren prozor Pašić je otpozdravljao svojim pristalicama koje su ispunile peron železničke stanice u Lapovu dižući iznad glave transparente na kojima su bile ispisane reči: "Živeo Nikola Pašić"! Slava kosovskim junacima! Slava osvetnicima Kosova! A pri pojavi vođe masa je složno i gromoglasno izvikivala:
- Živeo Pašić! Slava mudrom vođi! Govori nam, predsedniče! Hoćemo tvoju reč!
Iako nije voleo javne mitinge, morao je da se obrati razdraganim radikalima:
- Braćo, posle dva dobijena rata, nakon oslobođenja Stare i Južne Srbije, pošto smo osvetili Kosovo, nama je potreban mir! Danas na Vidovdan, kada proslavljamo petstodvadesepetogodišnjicu Kosovskog boja, ja vam poručujem da sada treba da dobijemo još jedan veliki rat, ali koji se ne bije oružjem, nego umom i snagom, jednom reči - radom! Moramo se privredno oporaviti i napredovati da bismo bolje živeli. Mi smo iz naše otadžbine proterali turskog okupatora, a sad je na redu da proteramo bedu i siromaštvo. Srbija je, braćo, bogata, najbogatija na Balkanu. Mi imamo plodnu zemlju, naše planine kriju silno rudno blago, reke i jezera su puni ribe, imamo šuma, ispaša i sve što je jednoj državi potrebno za brz napredak... Vi, draga braćo i sestre, dobro znate da se naša Narodna radikalna stranka od svoga postanka borila da pošten seljak, radenik, trgovac, dakle, svako ko doprinosi napretku celoga društva ima najveća prava, a ne da privilegije uživaju činovnici i druga gospoda koja stiče bogatstvo ne radom nego špekulacijama i izrabljivanjem našeg radnog čoveka. Mi nikad nismo zaboravili gunjac i opanak, pa ni danas kad su mnogi umesto opanka nazuli cipele, a gunjac zamenili gospodskim kaputom... I zato vas još jednom pozdravljam i pozivam da na sledećim izborima pružite poverenje onoj partiji koja nikad nije izdala vaše poverenje, a to je Narodna radikalna stranka. Živeli!
- Živeo Pašić, vođa radikala!
ŽIVEO, živeo, živeo - ori se na peronu, a ciganski orkestar svira radikalku. Otpravnik vozova diže palicu dajući znak mašinovođi da krene. Parnjača zastenja ispuštajući oblak pare, vagoni zaškripaše, a Baja sa prozora maše svojim Lapovčanima! Utom iz stanice istrči telegrafista i panično povika:
- Stoj! Stoj! Zaustavite voz!
Otpravnik dunu u pištaljku, mašinovođa prikoči i voz se zaustavi. Telegrafista pritrča prozoru na kojem je Pašić, pruži mu komad papira:
- Gospodine predsedniče, telegram za vas!
Pašić čita, a zatim se udara dlanom po čelu:
- O Bože, to nije istina! To ne može biti! - a onda se obrati svojoj pratnji: - Izvršili atentat na prestolonaslednika Ferdinanda u Sarajevu! Daj bože da atentat nije delo nekog Srbina!
Briga zasenči do maločas vedra i vesela lica Pašićevaca. Svi su se pitali - šta i kuda?
- Ovaj, da nastavimo put za Skoplje. Možda je telegram lažan da nas izazove. Mi moramo sačuvati mir.
Od skopske železničke stanice do sedišta radikalne stranke Pašića je pozdravljao narod, ali on je samo odmahivao i žurio da saopšti:
- Gospodo, događaj u Sarajevu pomutio je naše veliko slavlje, koje moramo smesta prekinuti. Atentat će biti povod izvesnim političkim krugovima da ga upotrebe protiv Srbije. Ali Srbi ako budu napadnuti umeće da se brane. Mi se nećemo predati bez borbe... Ja sam već naložio da se u Beč pošalje telegram saučešća povodom ubistva prestolonaslednika i njegove supruge nadvojvotkinje Sofije. Ubistvo je delo maloumne dece i Srbija se zbog toga ne može pozivati na odgovornost, jer atentatori su građani Austrougarske, a ne Srbije. Braćo, pozivam vas da se vratite svojim kućama i sačuvate mir. Ja verujem da neće doći do najgoreg i da će se izbeći rat!
SMRTONOSNE hice u Ferdinanda i Sofiju ispalio je Srbin iz Bosne Gavrilo Princip! Pašić je govorio da je to pucanj u Srbiju, a Apis sa drugovima je seirio: - Princip je loše gađao, i drveće je promašivao, a, eto, sa dva metka skratio je Habzburge za dve glave. Šta bi bilo da je nišanio pravi strelac! Možda bi i car Franja stradao! Oficiri njegovi su se smejali! Rat, e ako, srušićemo crno-žutu imperiju!
Ruski poslanik Hartvig, veliki prijatelj Srbije, srušio se mrtav u austrougarskom poslanstvu. "Bog je okrenuo leđa Srbiji, ali mi ne prestajemo da mu se molimo!" Po želji ruskog diplomate, počivaće u Srbiji. Po Beogradu se širila glasina da je Hartvig otrovan, ali srpska vlada je suzbijala takve vesti i stala čvrsto iza lekarskog nalaza da je poslanik umro usled srčane mane.
Po kancelarijama na Bal placu u Beču diplomate se pozdravljaju sa: - Zerbien mus šterbien! (Srbija mora umreti!)
Po povratku u Beograd Pašić odlazi u dvor da porazgovara s kraljem, iako je vlast u rukama regenta Aleksandra.
- Gospodine Pašiću, ne ispuniše se naše želje za mirom. Opet ćemo imati rat, kakav u istoriji Srba nije upamćen. Biće od svih dosadašnjih krvaviji, žešći i od boja na Kosovu. Mene lome tri goleme nevolje: starost, bolest i novi rat!
- Razumem vas, veličanstvo, ali, ovaj, budite pred narodom i srpskom vojskom vedri i sigurni! Ako vi i ja prestanemo da verujemo u pobedu, onda će nas zadesiti brza katastrofa.
- Ne samo da verujem u pobedu, nego ćemo i pobediti - bio je odlučan kralj.
Pridružio im se prestolonaslednik sa svojom mladalačkom odlučnošću:
Smatram za dužnost pozvati narod na odbranu otadžbine. Ako budemo napadnuti, vojska će vršiti svoju dužnost, a građanima koji nisu pozvani pod zastavu, savetujem da ostanu kod svojih domova i mirno rade svoj posao!
BEČ OBJAVLjUJE RAT
IZ Beča je 28. jula stigao telegram: "Pošto kraljevska srpska vlada nije dala zadovoljavajući odgovor na notu koju joj je predao austrijski poslanik u Beogradu 23. jula 1914. godine, carska i kraljevska vlada nalazi za potrebno da sama da zadovoljenje svojim pravima i interesima, i radi toga pribegne oružanoj sili. Austrougarska smatra, prema tome, da se od ovog trenutka nalazi u ratnom stanju sa Srbijom".
- Gospodo, mi rat nismo hteli, jer smo još isuviše zamoreni i iznureni od dva prošla rata 1912. i 1913. Ali smo prinuđeni primiti ga, u odbrani narodne časti i državnog suvereniteta. I privatan čovek napadnut od nekog, pa bilo to i jačega, mora se braniti i boriti, ako iole ima časti i ponosa. Nadamo se, uostalom, da nas neće cela Evropa ostaviti na milost i nemilost Austrougarske, ali bilo šta bilo, mi ćemo se, ma i sami ostali, braniti do poslednje kapi krvi! Nećemo biti sami u ovoj neizbežnoj klanici!
A na pitanje ko će biti sa Srbijom, Pašić je odgovorio:
- Mi i Austrija! Ne boj se, narode, dobro biti neće!
(NASTAVLjA SE)
Komentari (1)