U toku noći je objavljeno da je Havijer Solana, generalni sekretar NATO, dao nalog generalu Vesliju Klarku da preduzme vazdušne napade na Jugoslaviju.
JUTROS, kad sam se probudio, osećao sam prazninu i nesigurnost. Jedva sam čekao da se obučem. Kad sam se istuširao, obukao i obuo, osetio sam veliko olakšanje. Činilo mi se da ću, obuven i obučen, lakše dočekati sve ono što me bude snašlo.
Sinoć je predsednik Savezne vlade Momir Bulatović proglasio stanje neposredne ratne opasnosti. U toku noći je objavljeno da je Havijer Solana, generalni sekretar NATO, dao nalog generalu Vesliju Klarku da preduzme vazdušne napade na Jugoslaviju.
Jutros, ne radi B 92. Čujem da je noćas u njihove prostorije upala interventna brigada, satavljena od deset policajaca, i zabranila im rad. Navodno, zato što koriste frekvenciju duplo veću od dozvoljene. A oni tvrde da koriste duplo manju od one koja im je odobrena! U zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova, u Ulici 29. novembra, priveden je glavni urednik Veran Matić. Strpali su ga u ćeliju, držali ga u njoj osam sati, a onda ga pustili kući, bez ikakvog razgovora, bez saslušanja, bez objašnjenja.
Vesti Radija B 92 povremeno čujemo preko Radio Pančeva, preko satelita i Interneta. Dnevnika u pet popodne - nema.
Plašio sam se da se jutros neće pojaviti nijedan od nezavisnih listova. Izašli su svi, i "Danas" i "Glas", i "Blic". I sve kupujem. Čak sam u Knez Mihailovoj ulici, pred akademijom, kod uličnog prodavca, koji me i inače snabdeva štampom čija se prodaja onemogućava, uspeo da nabavim i "Dnevni telegraf".
Popodne se građanima, preko televizije, obratio Slobodan Milošević. Govor neubedljiv i bled, ispunjen opštim mestima. Na ekranu Studija B, u uglu, levo od Miloševićeve glave, stoji reklama - "Šampion", Vršačka pivara.
Petak, 26. mart
KNEZ Mihailovom ulicom ide jedna mlada, skromno odevena žena, i nosi hleb. Prilazi nekom starcu, koga očigledno ne poznaje, i kaže mu:
- Deko, vi ovo sigurno nigde nećete naći! Da podelimo! - i razlomi rukama onaj hleb, i iznenađenom čoveku dade polovinu.
Polupani izlozi "Air France-a". Staklo rasuto po pločniku.
U prolazu čujem odlomak razgovora dva čoveka ispred "Ruskog cara". Jedan kaže drugom:
- Ja sada Miloševića ne mrzim manje nego što sam ga mrzeo. Ali njih mrzim više nego njega!
U Knez Mihailovoj, ispred kafane "Kolarac", prolaznici se okupljaju oko jednog sendvičmena. Ozbiljan čovek srednjih godina, obučen savršeno pristojno, čak svečano - odelo sa prslukom, kravata - na grudima nosi uramljenu poruku Klintonu, a na leđima ikonu svetog Stefana. Dva-tri koraka iza njega, s njegove leve i desne strane, kao počasna straža, stoje dva njegova, takođe svečano obučena prijatelja, u pozi koja očito treba da ostavi utisak najveće ozbiljnosti i dostojansta. Jedna žena pažljivo čita tekst uramljene poruke, i kaže:
- Trebalo je da mu napišete i nešto prostački, kako zaslužuje! Dokle ćemo mi da budemo samo fini?
Popodne sam, po običaju, izašao na Dunav. Samo što sam stigao do centra "25. maj", oglasila se sirena za vazdušni napad. Za njom se čula i druga, sa leve obale Dunava, možda iz Krnjače, a možda čak i iz Pančeva. A zatim se oglasila i treća, negde iz pravca Saborne crkve. Samo je jedna žena, sa dvoje dece, od kojih je jedno bilo u kolicima, prekinula šetnju i požurila natrag. Više niko. Ko je sedeo na klupi kraj Dunava, nastavio je i dalje da sedi, ko je džogirao, nastavio je svoj džoging. Šetači nisu ubrzali korak. Nastavio sam šetnju, sve do magacina u savskom pristaništu. Tek kada sam video da je železnički tunel izeđu magacina i Donjogradskog bulevara prepun vagona-cisterni, okrenuo sam natrag. Vraćajući se kući, video sam kako je prvo jedan od retkih ribolovaca izvadio ribu, a zatim, odmah i drugi. Ta druga riba je bila uvredljivo mala, jedva ako je mogla biti malo veća od mamca na koji je upecana.
VIRTUELNO
NE pamtim ovako lepe i prijatene dane, kao što su današnji i jučerašnji. Kad sam došao kući, preko TV Studija B čujem da je nebo nad Beogradom prepuno neprijateljskih aviona. Ko bi rekao... Ratovi u naše doba zaista deluju virtuelno. Sve dok te nešto ne tresne konkrento, po glavi, kad ne vidiš, i odakle se ne nadaš.
(NASTAVLJA SE)