Sloba sprema zaveru

04. 05. 2005. u 00:00

Panićevo nastojanje da smeni Miloševića izazvalo je kod Miloševića žestok otpor. Obaveštavaju me da sprema zaveru i puč, preti da će i neke generale pohapsiti, jer on ima više policajaca nego što Vojska ima vojnika. SRJ izbačena iz Skupštine Ujedinjenih n

14. SEPTEMBAR 1992.

... MILOŠEVIĆ je lukav čovek, koji se svim sredstvima bori da ostane na vlasti. Panić je spontan, otvoren čovek, "biznismenski" pragmatičan, i ne uvažava nikakve domaće uslovnosti, što veoma ugrožava njegovu misiju; vrlo je podložan spoljnim činiocima, za šta ima racionalne razloge. S Panićem lakše sarađujem; on drži reč i spreman je da me posluša, ako ga ubedim. Panića moram ubediti da se odrekne svog američkog "tima" u kabinetu i da se u većoj meri podredi državnim uslovnostima, parlamentu i kolektivnim odlukama. S Miloševićem od Londona ne razgovaram. Ljut je što sam saglasan s Panićem da opšti interes nalaže da se povuče s predsedničkog položaja. Po svemu sudeći, on nije očekivao ni moju, ni Panićevu nepokornost. Ali ni mi nismo očekivali toliko njegovo vlastoljublje i nespremnost da radi na demokratizaciji države.

Moraću da se borim da se do zime sprovedu demokratski izbori i učinim sve da se Milošević povuče sa funkcije i oslobodi Srbiju "boljševičke hipoteke", koja je motivisala odnos Evrope i Amerike prema Srbiji i za javno mnjenje prikrila prave ciljeve njihove politike prema Srbiji.

Najteži problem naše državne politike su Srbi u Bosni i Hrvatskoj. Mora se drukčije s njima i za njih. Maksimalistički ciljevi se moraju zameniti realističkim, ostvarljivim. Treba primorati Karadžića i Mladića na odbrambenu vojnu i kompromisnu političku strategiju u Bosni i na neodložan prestanak bombardovanja Sarajeva zbog muslimanskih provokacija i njihovih bombardovanja srpskih delova Sarajeva. Kninske Srbe treba ubediti da se vrate na Raškovićevu političku koncepciju autonomije.

15. SEPTEMBAR 1992.

Panićevo nastojanje da smeni Miloševića izazvlao je kod Miloševića žestok otpor. Tog čoveka, sada bez imalo kolebanja, vidim kao opasnog vlastoljupca. Obaveštavaju me da sprema zaveru i puč, preti da će i neke generale pohapsiti, jer on ima više policajaca nego što Vojska Jugoslavije ima vojnika. To mi je u jednoj prepirci i rekao: "Vi imate vojsku, ja imam policiju." Taj despot neće s vlasti. On, kako kaže Momir Bulatović, ima psihologiju čoveka "vučje jame"; on je spreman da upropasti Srbiju da bi sačuvao vlast. On više voli sebe i vlast od Srbije i Crne Gore. Znao sam da je samovoljnik i vlastodržac; ali nisam ni slutio da je toliko beskrupulozan. I nisam ni slutio da je, zaista, politički lažov. Zapadnjaci su u pravu kad tvrde da ih je blefirao i lagao. Po toj sklonosti da blefira, blizak mu je, na svoj način i Radovan Karadžić. Očigledno je - to su pravi političari.

Bulatović i Đukanović, koji su me danas posetili u Njivicama, veoma su zabrinuti zbog našeg stanja i naših međusobnih odnosa. Posle današnjeg razgovora s njima na terasi vile, ostao sam sasvim nespokojan.

Bosna - Milošević - Panić, opozicija, nekonstruktivna i nazadna u većinskom delu... Kako išta značajno i ozbiljno može da se učini u ovoj zemlji?

A ovi mladi i inteligentni Crnogorci od mene očekuju mnogo više no što mogu da učinim. Svi od mene očekuju više no što mogu da uradim. Kako bez političke partije i većine u parlamentu?

17. SEPTEMBAR 1992.

Sednica Državnog saveta: potpun raskol između Panića, Miloševića i mene. Panićevu izjavu u Moskvi da ćemo se odreći državnog kontinuiteta SFRJ i zatražiti prijem u Ujedinjene nacije, Milošević je nazvao - izdajničkom. "Prihvatanje diktata velikih sila koje hoće da razbiju Jugoslaviju, smatram izdajničkom... Pravno ne mogu da nas ospore, pa idu na politički teren. Iza toga slede uslovi koji će vratiti Srbiju u granice pre balkanskih ratova", veruje Milošević. Sledili su ga Radoman Božovć i Kosta Mihajlović. Ja sam načelno stao na Panićevu stranu. Otvorio se težak sukob u državnom vrhu Jugoslavije i republika. Bulatović i Đukanović su uglavnom vrlo vešto i inteligentno sledili moje mišljenje. Milošević je odlučio da zbaci Panića. Taj čovek nema skrupula u borbi sa neistomišljenicima. Razišli smo se nezadovoljniji i u većoj neizvesnosti no što smo bili kad smo se sastali...

18. SEPTEMBAR 1992.

... Pozvao me je Milan Panić i zahtevao da u Njivicama, kod mene, održimo novu sednicu Državnog saveta i tu raščistimo naše neodržive odnose. On će kategorički da traži Miloševićevu ostavku. Prihvatio sam njegov predlog i da bismo se dogovorili o njegovom putu u Njujork, na Skupštinu Ujedinjenih nacija.

Milošević je odbio da dođe na sednicu. U telefonskom razgovoru mi je rekao da sam u velikoj zabludi; a ja njemu da je on na stranputici koja našu dražvu vodi u nesreću. Nazvao je Panića lažovom i hohštaplerom koji će da nas proda. Branio sam Panića i nisam pristao da bude zbačen sa funkcije predsednika vlade. Nema sumnje: Milošević je zauzeo busiju i odlučio da se bori za vlast. Najpre će da zbaci Panića, potom i mene. Narasta moje iskušenje da prihvatim izazov političke borbe na izborima.

Večeram sa crnogorskom trojkom - Bulatovićem, Đukanovićem i Marovićem u Petrovcu. Jedna rimska gozba. Neljudsko obilje hrane. Nikad u svom veku nisam bio na takvoj gozbi. Crnogorsko gostoljublje je prosto iracionalno. Naravno, razgovarali smo o našoj situaciji. Oni odlučno staju na moju stranu. Predlažu mi da se kandidujem protiv Miloševića na izborima. Smatraju: ako se ja povučem sa dužnosti, Jugoslavija će se rasturiti. Marović me ubeđuje da bi moje povlačenje predstavljalo moralnu izdaju srpskog naroda. Crna Gora mi veruje i ona će da me sledi. Ne znam šta da činim. Nestanica me je mučila do bleštavog izgreva sunca nad hercegnovskim zalivom.



BLOKADA I SANKCIJE
24. SEPTEMBAR 1992.
SAVEZNA Republika Jugoslavija je izbačena iz Skupštine Ujedinjenih nacija. Naša izolacija je konačna. Sto dvadeset i sedam glasova za naše isključenje, samo šest protiv. Svršeno je s našim međunarodnim ugledom, koji je otporom fašizmu, Staljinu i nesvrstanom politikom ostvario Tito i održavao ga više od dve decenije. Mi smo primorani ponovo da dokazujemo moćnoj i surovoj Americi da smo narod kojem su sloboda i demokratija životni postulati. Primorani smo da prihvatio zahteve Ujedinjenih nacija i Evropske zajednice, ili da ostanemo u blokadi i pod sankcijama.

Kako i kojim putem krenuti, čega se odreći da bismo se ponovo vratili u svet? Panić i ja smo konačno ostali bez podrške Amerike i Evrope. Nije im ni od kakvog značaja što smo mi za demokratski poredak i ekonomsku tranziciju, s više razloga nego što ih oni imaju. Amerika i Evropa zahtevaju da se odreknemo ujedinjenja i svoje države; žele da kaputiliramo; demokratija i mir su im izgovor za kažnjavanje nepokornog srpskog naroda, "moralno pokriće" za razbijanje Jugoslavije i ostvarenje njihovih strateških ciljeva. A Slobodan Milošević svojom politikom ideološki provocira antisrpski stav zapada.

(NASTAVLjA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije