Uticaj carice Jelene

18. 06. 2005. u 00:00

Značajna uloga braće Mrnjavčević, koji su se istakli u odbrani Skadra, a car Dušan ih preuzeo na dvor i postavio na odgovarajuće položaje u grčkim oblastima.

Piše: prof. dr Miladin STEVANOVIĆ
NA severnim granicama Srbije zavladao je mir, uz gubljenje Kučeva i Braničeva, čiji su se gospodari Rastislalići potpuno priklonili Mađarima, ne priznajući Urošu centralnu vlst, kao i Mačva koju su Mađari zaposeli.

Carica Jelena je vladala u serskoj oblasti deset godina (sve do 1356. godine), uz pomoć srpskih i grčkih vlastelina i savetnika. Ona se najviše oslanjala na Uglješu (Jovana) Mrnjavčevića, mlađeg brata Vukašina Mrnjavčevića, koji je postao njen savladar, a kasnije, kada je Vukašin proglašen za kralja, dobio i titulu despota.

Prema Jovanu Kantakuzenu, koji se posle smenjivanja sa carske funkcije studioznije bavio istorijom, carica Jelena posle Dušanove smrti u nastalom metežu "nije imala poverenja, podjednako ni prema sinu ni prema deveru Simeunu, već je sebi potčinila mnoge gradove, okružila se nemalom silom i počela da vlada sama za sebe, pa niti je protiv koga ratovala, niti kome pomagala u ratu".

Naš istaknuti istoričar Stojan Novaković je pretpostavio da se carica Jelena u momentu Dušanove smrti zatekla u Seru i tako je "u tom kraju ostala s vrhovnom carskom vlašću", verovatno uz pristanak mladog cara Uroša, koji je svoju vlast u Seru "svojoj majci ustupio".

Sve ovo je neizvesno i istorijski se nije moglo potvrditi, ali je carica Jelena ostala u dobrim odnosima sa svojim sinom Urošem skoro za sve vreme svoje vladavine u Seru i priznavala njegovu vrhovnu vlast, kao što je to učinio i Uglješa Mrnjavčević, mada je to priznavanje bilo više formalne prirode.

CAR Uroš je majci i Uglješi vojno pomagao. Tako im je poslao pomoć u suzbijanju Vizantinaca i turskih najamnika na sersku oblast koje je predvodio Matija Kantakuzen 1357. godine.

Carica Jelena se uskoro, posle Dušanove smrti, zamonašila i u Uroševoj povelji od maja 1356. godine ona se pominje pod monaškim imenom Jelisaveta. Međutim, to joj nije smetalo da vlada u Seru, a njenim podanicima da je smatraju svojom vladarkom. Ona je svakako umela da se prilagodi grčkoj sredini u Seru. Spomenici vezani za njenu ličnost, govore o njenim vizantijskim naklonostima i ambicijama.

Jelena je bila obrazovana i inteligentna žena, živog političkog temperamenta. Poznato je da je već na Dušanovom dvoru zauzimala vrlo vidno mesto i da je aktivno učestvovala u političkim pregovorima i odlukama. Njene političke ambicije krunisane su preuzimanjem vlasti i dugogodišnjom vladavinom u serskoj oblasti. Sačuvani dokumenti govore o tome da ona Seru nije samo formalno vladala, već je i izdavala naređenja, donosila odluke...

U području oko Konavlja, pa sve do Podrinja, s Trebinjem, Gackim i Plimljem vladao je srodnik i prijatelj cara Uroša knez Vojislav Vojinović, koji je napustio službu u dvoru cara Uroša, do kraja mu ostao veran i ukazivao mu punu podršku.

Na području Zete, odmah posle Simeuna odmetnuli su se i zetski gospodari Balšići, što je bio slučaj i s bratom carice Jelene, despotom Jovanom Komninom Asenom, namesnikom oblasti Kanine.

Uz cara Uroša brzo izbija na površinu Vukašin Mrnjavčević. Poreklo porodice Mrnjavčević nije pouzdano utvrđeno, ali se smatra da su Vukašin i Gojko, sinovi siromašnog vlastelina Mrnjave iz Livna u Humu, koje je car Dušan posle izvesnih njihovih zasluga za carevinu postavljao na odgovorne položaje u tzv. grčkim oblastima, želeći da tamo ima pouzdanu srpsku vlastelu.

Braća Mnjavčević se prvi put pominju 1332. godine, kada su se istakli u odbrani Skadra u toku pobune u Zeti protiv tada kralja Dušana, da bi ih, zatim, car Dušan preuzeo na svoj dvor, postavio na visoke položaje i na kraju razmestio na odgovarajuće položaje u grčkim oblastima.

Vukašin se od 1350. godine pominje kao župan prilepskog kraja, gde je učvrstio svoju porodičnu vlast, a njegov najstariji sin Marko od 1361. godine kao poslanik cara Uroša u Dubrovniku za vreme njihovih ratova s knezom Vojislavom Vojinovićem.



JAKE LIČNOSTI

VUKAŠIN se posle Uroševog proglašenja za cara, istome potpuno priklonio i često boravio na njegovom dvoru.

On ubrzo postaje veoma moćna i ugledna ličnost na dvoru cara Uroša, pa su, pored ostalog, Dubrovčani smatrali za potrebno da pored caru Urošu, pišu i njemu, kada im je bilo potrebno da obave neki posao sa Srbijom.

Na ovo je svakako uticala i okolnost što je u međuvremenu car Uroš ostao bez nekih svojih najuglednijih vojvoda, Preljuba i Olivera, pa mu je trebao oslonac u nekoj jakoj ličnosti.
(Nastavlja se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije