Nisu videli Tita

Piše: Radoje Andrić

ZA Tarabiće se, odavno, veruje da su najavili i Drugi svetski rat, strašnu vladavinu Hitlerovog “krivog krsta”, ali i pojavu partizana i Tita, Informbiroa i razlaz sa Rusima…
Zaista - “frapantno pogađanje” svega što je bilo. Ali, da li ja baš sve “tako kazato” samo od Tarabića?
U izdanju "Kremanskog proročanstva" iz 1982. godine (“Zapis”, Beograd), Golubović i Malenković ovako pišu:
"... Mitar Tarabić je skoro do samih pojedinosti predvideo nastanak, tok i ishod Drugog svetskog rata. O tome je proti Zahariju preneo sledeću poruku:
- Slušaj kume, pošlje Prvog rata nestaće Austrije, te će Srbija biti velika ko Carevina. Mi ćemo se združiti s našom sjevernom braćom. Nekoliko godina narod će živjeti u slozi, ljubavi i izobilju…
Svu našu carevinu zaposjednuće tuđinska, dušmanska vojska, a cijela Jevropa biće pod vlašću krivog nekrsta. Rusija još neće ratovati, ali čim dušmanska vojska krene na nju, ondakar će ona stupiti u boj. Tada će na njenom prestolju vladati crveni car.
- U našim krajevima biće mlogo bitaka. Pojaviće se ljudi sa zvijezdom na čelu i vladaće Užicem i ovijem krajevima ravno 73 dana te će pošlje, pred dušmanskom silom, otići preko Drine, Uvca i Lima. Kad se to budne zbilo pojaviće se velika glad i zlo, pa će Srbi ratovati, klati se i ubijati jedni druge.
- Dušmani će ovo posmatrati i smijati se srpskoj omrazi. Tada će se u narodu pojaviti jedan čoek plavijeh očiju na bijelom konju. On će, malo-pomalo, sjediniti zavađenu braću. I na njegovom čelu sijaće zvijezda. On neće biti po volji dušmanskoj vojski, te će ga ona goniti đe god stigne da ga goni i po šumama, rijekama i morima. No, taj će čoek skupiti veliku vojsku i š njome na Biograd udariti. Protjeraće dušmanina iz zemlje te će nam carevina biti veća, nego ikada što je bila.

RUSIJA će se sjediniti sa carevima preko mora te ćeš njima zajedno spaliti taj krivi nekrst i osloboditi svo roblje Jevrope.
- (…)Naša država će ojačati i đe god se budne čulo ime naše svi će nas cijeniti i voljeti(…)
- To vrijeme mira i izobilja trajaće dugo. Rodiće se mlogo koljena koja će živjeti i umrijeti u miru, a da za rat budnu doznavali samo preko mudrih knjiga, riječi i raznih prikaza.
Tako je Mitar Tarabić opisao Drugi svetski rat i posleratno vreme u kojem ova knjiga izlazi", završavaju ovu temu Golubović i Malenković.
Tako je pisalo u njihovom prvom izdanju "Kremanskog proročanstva", a šta donose naredna?
Donose potvrdu da ovaj autorski par nije bio nemilosrdan samo prema Kazimirovićevom "Kremanskom proročanstvu", koje je po potrebi “sekao”, već i prema svojim knjigama, koje su doživele nebrojene izmene sadržaja.
U jedanaestom izdanju, iz 1997. godine, dakle 15 godina kasnije (“Grafomark” i “Zavetno slovo”), Golubović i Malenković prepravljaju i kremansko proročanstvo i - sebe. U tim novim pojašnjenjima proročanstva o Drugom svetskom ratu, osim onog što smo već citirali iz izdanja 1982. godine, u istom poglavlju, ispod međunaslova “Zaista se pojaviše ljudi sa zvezdom na čelu”, 1997. godine autorski par dodaje potpuno nov tekst:
“...Prota Zaharije nikako nije mogao da prihvati Tarabićevo objašnjenje da u Rusiji više neće biti cara, jer niko ko je živeo u prošlom veku nije mogao da pretpostavi da će ova velika država, u kojoj su vladali feudalni odnosi, jednoga dana postati republika.
Ne shvatajući Mitrove prekognostičarske vizije, izgovarane u metaforama kojih nije bio ni svestan (pojaviće se ljudi sa zvezdom na čelu), prota mu je rekao:
- Hajde, bogati, kume, kakvi ljudi sa zvezdama na čelu?! Đe si to vidio da postoji?!
Na ovu kumovu opasku, Mitar Tarabić je odgovorio:
- Ja o tome, kume, ne znam više, nego što ti rekoh. Ali, da će na čelima tijeh ljudi sijati zvijezde, to znam i to će tako biti.

TEŠKO je pomisliti da je u ono vreme, u kojem je Mitar predviđao pojavu partizana, ljudi sa zvijezdom na čelu, bilo ko, pa i sam učeni prota Zaharije, mogao pretpostaviti da se tu radi o jednom simbolu, kao što je petokraka zvezda. Nijedan obrazovani čovek tadašnjeg vremena, ma koliko bio maštovit, ne bi mogao, a da ovu viziju kremanskog prekognostičara ne shvati bukvalno, kao da će na čelima tih ljudi, prosto rečeno biti urezane zvezde, ili da će se sa tim zvezdama rađati, pa će odnekuda doći u ove krajeve.
Tako je to shvatio i ovaj kremanski sveštenik, pa je otuda njegova neverica o ovoj pojavi sasvim opravdana, jer se, na osnovu nje, pre moglo pomisliti da je tu reč o pojavi nekakvih nezemaljskih bića, čija će čela ukrašavati zvezde."
Ni tu nije kraj “dopisivanju sebe”: u prvom izdanju "Kremanskog proročanstva" Golubovića i Malenkovića, nema ni reči o Informbirou i raskidu sa Rusima, o prorečenoj Titovoj smrti… Ali, ima u kasnijim!
U izdanju iz 1977. godine, u novom poglavlju "Vreme Tita i njegove smrti, upravljanje zemljom i nevolje koje će nastati", Golubović i Malenković na 211. strani, pišu:
"Bilo se već smrklo pod Tarom, u Kremnima, kada Mitar reče svome kumu da bi mu jošte nešto kazao. I, evo, šta reče:
- Srbija će najbolje živjeti kada se na njeno postolje popne čoek plavijeh očiju, na bijelome konju, koji budne u Srbiju došao i doneo neku novu vjeru. Taj što se na naše prestolje popne, biće dugovječan i krepak, te će umrijeti oko svoje stote godine. On će voljeti mnogo da lovi, te će u jednome lovu nehotice pasti sa svoga konja bijelca i nogu izgubiti. Od toga gubitka noge će i umrijeti, a ne od starosti svoje.
- Pošlje njega, doći će da vlada našom carevinom nekakva komisija, ali više neće biti nako kako je bilo.
I umro je od noge, a ne od starosti svoje", konstatuju Golubović i Malenković u međunaslovu, a dalje navode:
"Mitar, znamo, zemlju vidi kao carevinu, po pojmovima svog vremena, a vladara kao čoveka koji jaše na belom konju.
Poznato je da se na ovim prostorima dobro živelo u vreme kada je na prestolju bio čovek plavijeh očiju, čak i iznad svojih mogućnosti.

DONOŠENjE nove vere odnosi se, očigledno, na ostvarenje programa Komunističke partije Jugoslavije, koja je tokom rata i posle postala steg okupljanja svih rodoljubivih i progresivnih snaga Jugoslavije.
Poznato je, isto tako, da je Tito bio ne samo krepak, već i dugovečan, odnosno da je živeo najduže od svih vladara u celokupnoj istoriji naroda ove zemlje.
Umro je, zaista, u dubokoj starosti i to od posledica gubitka noge, što predstavlja jednu od najfrapantnijih Mitrovih vizija.
Mitrovo viđenje Titove smrti kao pad s konja može se shvatiti jedino kao simboličan način kazivanja koji je bio svojstven Mitrovom viđenju kraja jednog vladara. Inače, ostaje kao činjenica da je Tito zaista mnogo voleo da ide u lov.
Komisija koja će doći da vlada posle Tita kao vrhovne ličnosti zemlje, može se sa sigurnošću identifikovati kao Predsedništvo SFRJ.
Da više neće biti kao što je nekad bilo, jasno pokazuju sadašnje prilike u zemlji", završavaju svoje tumačenje “prorečenog”, ali - neke od ovih reči i rečenica, pripisanih Mitru Tarabiću, mogu se i drugačije protumačiti, kao, na primer, teza o “donošenju nove vjere”. Autorski tandem to, bez rezerve, tumači time da je Tito doneo program Komunističke partije. A, može i ovako: Tito je bio katolik, zar to u ono Mitrovo vreme, kad je “prorekao”, nije bila nova vera za pravoslavnu Srbiju?!
Dalje: autori stavljaju znak jednakosti između proročke vizije komisije i Predsedništva SFRJ.
Odgovara, zaista, ali otkuda tom ubogom, nepismenom, neobrazovanom onovremenskom Mitru, pa i Zahariju, uopšte, reč - komisija?! Da su čitali Čedomilja Mijatovića, a nisu, mogli su autori njega prepisati reč - “odbor”, što je Mijatović napisao za ondašnju “komisiju” koja je vladala u ime maloletnog vladara…
Ali - čemu sporiti se oko jedne reči, kada su Golubović i Malenković “pronašli” čitavo jedno novo proročanstvo, kojeg nema ni u predratnim, a ni u njihovom prvom izdanju, o “predviđanju Informbiroa, razlazu sa Rusima…”?


BRATSTVO I JEDINSTVO

U PRVOM izdanju “Kremanskog proročanstva” Golubovića i Malenkovića, o Tarabićevom “vićenju” Tita postoji i ovih nekoliko rečenica:
“Predviđanje istorijske pojave Josipa Broza Tita i potpun opis fizičkog izgleda(…) Realno viđenje Titove uloge u bratoubilačkoj borbi, okupljanje pod geslom: bratstvo i jedinstvo. Za taj period narodnooslobodilačke borbe Tarabić kaže, misleći na čoveka plavijeh očiju: `On će, malo-pomalo, sjediniti zavađenu braću.”
U kasnijim izdanjima, Tito dobija znatno više prostora, a posebno poglavlje posvećeno je - njegovoj smrti. “Dugo će umirati…”, kažu Golubović i Malenković.



BROZA - NIGDE NEMA
SVE što su Tarabići, navodno, napisali o Titu, moglo bi se, od reči do reči, prihvatiti onako kako tumače Golubović i Malenković. Ali, ostaje jedna sitnica: zašto ovih proročanstava nema u štampi između dva rata, kod Pere Todorovića, kod Čedomilja Mijatovića, kod Radovana Kazimirovića? A - nema ni u prvom izdanju "Kremanskog proročanstva" Golubovića i Malenkovića?!?
Nema - jer su autori tek naknadno “pronašli” “originalni rukopis” prote Zaharija uz čije fragmentarne faksimile objavljene u svojoj knjizi, podsetimo, nikada nisu priložili dokumenta koja potvrđuju navodna hemijska i grafološka ispitivanja na koja se pozivaju.

(NASTAVIĆE SE)