Pijanka sa Isidorom

12. 01. 2006. u 00:00

Na pijanci u jednom umetni?kom ateljeu iznenada se pojavila Isidora Dankan. Prvi susret slavne balerine i slavnog pesnika


ATELjE umetnika Jakulova nalazio se na poslednjem spratu zgrade broj 10 na Boljšoj sadovoj. Bio je do vrha napunjen slikama, najavama pozorišnih predstava, svuda okolo stajalo je mnogo figura i statua. Na podu je bio ogroman persijski tepih. Nameštaj je bio skroman: nekoliko stolova i taburea zatrpanih bojama. Pored velikog prozora bio je štafelaj. Neobično dugačak, nizak sto napravljen po narudžbini Jakulova, bio je natrpan bocama vina, raznovrsnim čašama i jednostavnom zakuskom. Luk sa zavesom boje trule višnje skrivao je od tuđih očiju malu udobnu sobu s velikim ležajem, dve meke fotelje u ćoškovima i malim stolom između njih. Boemska žurka bila je na vrhuncu: dim je, kako se kaže, mogao nožem da se seče, svi su u isto vreme govorili i niko nikoga nije slušao; odjekivale su eksplozije bezrazložnog smeha.

Pijani Sandro Kusikov i Marijengof igrali su dame - onaj ko izgubi morao je da govori svoje stihove. Ispred zavese stajao je Jesenjin okružen obožavateljkama sumnjive reputacije, poznatim glumcima i glumcima iz pozorišta Tairova koji su se smestili na tepihu kao gledaoci u parteru s čašama i cigaretama u ruci i gledali svog idola. A on je, svirajući na harmonici, pevao i poigravao:

"Vezi, harmoniko. Čama mori... Čama...
S pristiju se lije zvuk u valu tamnom
Lumpuj sa mnom, ti mešino sramna.
Lumpuj sa mnom

Obljubiće te, uprljaće sasvim
Ta stiskanja muška.
Zašto gledaš tako tim izbljuvkom plavim?
Zar te svrbi njuška?"

Jesenjinovi stihovi su se lepo slagali s muzikom. Zasvirao je pesmu! Gorku i očajnu. Izgledalo je da se sve poniženje zbog Zinaide Rajh ulilo u te stihove:

"Nisam tebe prvu od žena oprob`o,
Znam žene ko groš:
Ali sa strvinom poput tebe, s tobom,
Nisam nikad još."

NIKO od prisutnih, pa ni sam domaćin, obuzeti Jesenjinovim nastupom, nisu primetili kako je u atelje tiho ušla Isidora Dankan u pratnji svog menadžera Snajdera. On je želeo da privuče opštu pažnju zbog dolaska zvezde, ali ga je Isidora zadržala odlučnim gestom. Začuđeno i s neskrivenim oduševljenjem posmatrala je Jesenjina koji je pevao i igrao. Njegov mangupski izgled, vatrene oči, tužni zvuci harmonike, ošamutili su Isidoru. Pauzu koja je nastala pošto je zaćutala harmonika, ona je prva narušila.

- Bravo! Bravo, druže! Bravo! - aplaudirala je pružajući prema njemu svoje ruke genijalne balerine.

Jesenjin je zanemeo gledajući stasitu ženu odlične figure i veoma lepog lica. Svi su se okrenuli, počeli da viču, poskakali s mesta i oduševljeno okružili Isidoru:

- Gospode, stvarno? Lično Isidora! Ura, Isidora! Živela Isidora! Žorž, zašto nisi rekao da će doći lično Isidora?

Neobično ponosan što je Isidora, koju je pozvao preko Šnajdera, ipak došla u studio, Jakulov se užurbao pokušavajući da napravi kakav-takav red na stolu.

- Isidora, najzad! A ja sam mislio da nećete doći!

Marijengof i Kusikov su, trudeći se da nadmaše jedan drugog po galantnosti, pomagali Isidori da skine kapu i šešir s velikim obodom. Šnajder je bučno otvorio bocu šampanjca koju je doneo i sipajući u čaše počeo da govori engleski:

- Isidora! Upoznajte se: ovo su moskovski umetnici, pesnici, glumci... Boemi! Pozorište!

- Boemi! Karašo (harašo, rus. dobro)! Lublu (ljublju, rus. volim)! Ja jest bogema! - govorila je ona kotrljajući ruske reči i nastavljajući da netremice gleda Jesenjina.

Jakulov je stavio na fini poslužavnik čašu vina i prišao Isidori:

- Mis Dankan, treba piti! Drink! Običaj! Do dna!

- Drink! Karašo! Drug! - Isidora se elegantno poklonila i uzela čašu.

Svi su zapevali:

"Dunja! Dunja! Dunja!
Dunja, pij do dna!
Pij do dna, pij do dna!..."


POLjUBAC PESNIKU
ISIDORA je lagano ispila tačno pola čaše, neočekivano prišla Jesenjinu i pružila mu čašu.

- Drink! Karašo! Drug! Bruderšaft, do you njant (do dna, hoćete li)?, dodala je na nemačko-engleskom, pošto je potrošila čitav svoj fond ruskih reči.

Jesenjin je kao začaran ispustio harmoniku, uzeo čašu i jednim gutljajem je ispio.

Isidora je, gurnuvši prste u njegovu kosu, prišla i strasno ga poljubila.

- Zlatna glava! Zlatna glava! Anđeo! - prošaputala je kad se odvojila od njega.
(NASTAVLjA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije