Pukovnik Nikolaj Nikolajevi? Rajevski, koji je Tolstoju poslužio kao prototip za lik Vronskog u romanu "Ana Karenjina", stigao u Srbiju kao dobrovoljac
OVE godine će selo Gornji Adrovac kod Aleksinca samo u jednom danu postati kulturno središte Srbije. U porti seoske crkve Svete trojice biće obeležena 130. godišnjica od pogibije ruskog pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog. Crkva njemu posvećena podignuta je baš na mestu na kojem je 1876. godine poginuo ovaj slavni junak, inače dobrovoljac u Srpsko-turskom ratu. I, osim toga, ta znamenita istorijska ličnost poslužila je Lavu Tolstoju kao prototip za književni lik Vronskog u romanu "Ana Karenjina", jednom od najznačajnijih u celokupnoj svetskoj književnosti.
Kako je Srbija dospela u roman, a kako Vronski na srpsko ratište?
Završavajući pisanje romana "Ana Karenjina", Tolstoju nikako nije polazilo za rukom da nađe pravi epilog za sudbinu svog glavnog junaka Vronskog. Zna se da se mučio nad nekoliko verzija i poznato je da ih je sve prilježno prepisivala njegova supruga Sofija Andrejevna. Nijednom, međutim, nikako nije bio zadovoljan. I onda kada je započeo Srpsko-turski rat, koji je u evropskoj, a pogotovo u ruskoj javnosti pobudio veliko interesovanje, rešenje za pisca je došlo gotovo samo od sebe. Pronašao je epilog za svoje delo tako što je svog književnog junaka poslao kao dobrovoljca u Srbiju i u njen rat za oslobođenje.
Srbija je tada uistinu bila "glas savesti Evrope". Njenoj nejakoj vojsci i njenom dvadesetdvogodišnjem suverenu knezu Milanu Obrenoviću priteklo je u pomoć oko petnaest hiljada dobrovoljaca iz gotovo svih zemalja Evrope. Najviše je bilo Rusa, oko četiri hiljade, ali i Italijana, Engleza, Bugara, Nemaca, Holanđana, Grka, Crnogoraca i mnoštvo Srba prečana iz Austrije i Ugarske. Sve te mlade ljude, svojevoljce, kako su ih u ono vreme nazivali, privukla je iskrena želja da pomognu srpskom narodu kako bi se oslobodio vekovnog ropstva. I možda još nešto. To su mogle biti i narodne pesme Vuka Karadžića, koje su u 19. veku u pravom smislu osvojile Evropu, ukazujući na mali ali ponosit narod koji još stenje u okovima ropstva. Izgleda da su ti evropski dobrovoljci, dolazeći u Srbiju suprotnim smerom od pesama, nastojali da se oduže narodu koji je kroz pesmu onako veličanstveno iskazao svoje slobodarstvo.
I VUKOV jedinac, potpukovnik Dimitrije Karadžić, oficir u ruskoj vojsci pritekao je u pomoć otadžbini svoga slavnog oca kao dobrovoljac. Dobrovoljno je došao i sedamnaestogodišnji Janko Vukomanović, ruski kadet i sin jedinac profesora Alekse Vukomanovića i Mine, kćeri Vuka Karadžića. Tako su se u slavnoj bici na Šumatovcu borili rame uz rame ujak i sestrić.
Nezaboravni su bili i engleski doktori, hirurzi, takođe dobrovoljci, koji su spasavali ranjenike operišući ih neretko i u zavojištima na samom rubu fronta. U taj rat su iz Pruske došli u Srbiju braća, potporučnici Evgenije i Pavel Šturm. Ovaj potonji postaće Pavle Jurišić-Šturm i kao oficir srpske vojske napredovati do čina generala i komandanta Treće srpske armije u Prvom svetskom ratu. Šta tek reći o viteškoj Holanđanki Johani Merkusovoj, koja nije muški samo pušila lulu nego je tako i jahala i muški se borila; nju je Đura Jakšić ovekovečio u pesmi kao srpsku Jovanku Orleanku.
Italijan Đuzepe Barbanti Brodano, advokat iz Bolonje, dobrovoljac, stigao je u logor u Badovince, u kojem je, kao u mitskom Vavilonu, sporazumevanje dobrovoljaca teklo na svim mogućim evropskim jezicima. Barbanti se borio na drinskom frontu. Posle rata napisao je svoje uspomene pod naslovom "Garibaldinci na Drini". Ta knjiga je velika potvrda koliko je zavoleo srpski narod, pa je tako i ostao zapamćen kao jedan od najvećih prijatelja kojeg su Srbi ikad imali.
PODVIG "NOVOSTI"
OSIM Svetog pisma, odnosno Biblije, roman Lava Tolstoja "Ana Karenjina" je najprevođenija knjiga na svetu. Nema iole civilizovanog jezika na svetu na koji nije prevedena. S obzirom na to, ovo Tolstojevo delo postalo je mera kulturnih vrednosti planetarnog značaja.
Prvi put je objavljeno 1877. godine. I pred srpskim čitaocima je čitav vek. Štampalo ga je na desetine naših izdavača i u nekoliko prevoda na srpski jezik.
Nedavno je Tolstojevu "Anu Karenjinu" objavila i Kompanija "Novosti" u 115.000 primeraka i za nešto više od mesec dana celokupan tiraž je rasprodat.
(NASTAVIĆE SE)