Vilson naša zaštita

03. 02. 2006. u 00:00

Naš zaštitnik je SAD, Vilson nas je prvi priznao i na našoj je strani u sukobu sa Italijom, izveštava Paši? prestolonaslednika koji je doputovao u Pariz. Mi nismo sila, pa se borimo umiljavanjem, lukavstvom i strpljenjem, a samo u retkim prilikama prkosom i i

Piše: Živorad Lazić

U PARIZ je stigao prestolonaslednik Aleksandar da pohvali upornost i zalaganje naše delegacije na mirovnoj konferenciji, a i radi svog ličnog zadovoljstva. Voleo je francusku prestonicu mnogo više nego što je ona njega volela. Bulevare, muzeje, pozorišta, a ponajviše pariske antikvarnice budući da je bio pasionirani bibliofil. U srpskom poslanstvu pored poslanika Milenka Vesnića bio je i predsednik jugoslovenske delegacije Nikola Pašić.

- Predsednik vlade gospodin Protić me redovno izveštava o ovom što se ovde zbiva, ali živa reč je iznad svih izveštaja i telegrama. Koliko sam razabrao, vi, gospodine Pašiću, imate zamerke na rad konferencije - započeo je regent.

- Vaše visočanstvo, ne krijem: naši su ideali iznevereni. Posle toliko žrtava, nama uskraćuju da odlučujem o pitanjima sudbonosnim za nas. Pred našim očima raspale su se carevine za koje se govorilo da su večne, iza zvučnih fraza o pravdi za sve narode i večnom miru kriju se sebični interesi. Lepe želje su prolazne, ostaje realnost. Mi smo mali da uđemo u sukob velikih, pa moramo lukavstvom i istrajnošću da se izborimo za svoja prava.

- Ko ima središnje mesto u sukobu velikih sila - upitao je Aleksandar.

- Francuska.

- Francuska je naš prijatelj.

- Bila - uzvratio je Pašić. - Treba razumeti da je rat iscrpeo Francusku. Privreda joj je slaba, dugove ne može da naplati. Njen je glavni cilj da otrgne što više teritorija od Nemačke i da njenu vojsku svede na što manji broj, jer se pribojava revanša. Naš zaštitnik su Sjedinjene Američke Dražve. Vilson nas je prvi priznao i na našoj je strani u sukobu s Italijom, ali ne znamo dokle će, ovaj, da bude uz nas.

- U MINULOM, teškom ratu bili ste veći optimista, gospodine Pašiću - hrabrio je regent predsednika delegacije.

- Sad je ovladalo uverenje da osiguranje budućeg mira ne treba tražiti u ostvarenju principa narodnosti, niti principa svakog naroda da sam reši svoju buduću sudbinu, ne u ravnopravnosti sviju naroda, velikih i malih, već u stvaranju fizičke sile koja će održati i braniti ono što četiri velike sile reše i ustanove.

- Javnost je na našoj strani.

- Narod želi zaključenje mira i to što pre, ali svi pri tome gledaju da zagrabe što više od pobeđenih protivnika. Onom ko ima jače ruke pripada najviše, da ne kažem sve.

- Očekivao sam veseliji izveštaj - uzdahnuo je Aleksandar.

- Visočanstvo, ja sam isuviše star i umoran da bih ulepšavao istinu. Pobeda ostvarena tolikom prolivenom krvlju neće doneti pravdu i mir. Biće kao pre: gruba sila vladaće i ubuduće, kao što je vladala i pre ovog rata. Možda smo mi najviše dobili ujedinjenjem, ali moramo sačekati i videti šta će od naše Jugoslavije ispasti.

- Mnogi vide svetlije našu budućnost od vas.

- Narodi će biti mirni za neko vreme, jer su iscrpljeni i zamoreni da se bore za pravicu. Kad se odmore, opet će ratovati. Daće Bog da taj novi rat ne doživim.

Zamoren crnim Pašićevim viđenjem sadašnjosti i budućnosti, Aleksandar je ustao i prošetao. Zaustavio se pred vitrinom punom odabranih tomova.

- Gospodine poslaniče, čije su ovo knjige?

- Moje, visočanstvo - odgovorio je Vesnić.

- O, pa vi ste vrlo bogati.

- Mi, Vesnići, pobegli smo iz Sandžaka goli i bosi. Bogata je moja supruga Blanša. Ako dopustite, poznajući vas kao iskusnog kolekcionara retkih izdanja...

NE SASLUŠAVŠI poslanika do kraja, Aleksandar se ponovo obrati Pašiću:

- Ako je sve tako beznadežno, otkud vam snage, gospodine predsedniče, da se borite za svaku stopu zemlje?

- Ovaj, mi nismo sila, pa se borimo umiljavanjem, lukavstvom i strpljenjem, a samo u retkim prilikama prkosom i inatom.

- Gospodine Pašiću, da li vam je u delegaciji neophodan poslanik Vesnić?

- Neophodan je samo naučnik Jovan Cvijić, svi ostali se mogu zameniti.

- Moram u vladi imati i jednog Bosanca, muslimana. Oni neće s Protićem, jer im se čini da je veliki Srbenda. S obzirom na Vesnićevu diplomatsku umešnost namera mi je da mandat ponudim Vesniću. Šta kažete?

- Dobra i korisna zamisao. Ovaj, gospodin Vesnić će umeti i s Hrvatima.

- Hvala na poverenju, vaše visočanstvo. Želeo bih da od moje supruge Blanše i mene primite na dar staro izdanje francuske enciklopedije koju ste maločast uočili kao stručan bibliofil - javi se Vesnić.

- Žurite, poslaniče. Još niste dobili mandat - nasmeja se Aleksandar, ali to ne zbuni Vesnića:

- Imao sam to na umu i pre no što ste mi ponudili mandat.

- Gospodo, bila mi je čast, a pitaću Tigra zašto je izneverio najvernijeg saveznika - nazva regent Klemansoa po nadimku i napusti poslanstvo.

DALjE OD ĐORĐA

- MENI si rekao da ćeš u penziju, a u dvoru si obećao da ćeš prihvatiti novu dužnost - čudila se Đurđina kod kuće.

- Kad sam primio odličje, morao sam da se prihvatim i ovog teškog zadatka... Najviše zbog našeg Rade, i on će biti u diplomatiji. Tu mu je mesto - odgovorio je Baja.

- Rada ispoljava umetničke sklonosti - lepo crta.

- Ovaj, neka crta, to mu je od ujaka, a neka od diplomatije živi. Kako Rakić piše pesme i briljira u diplomatiji. Đurđina, i ti ćeš s nama u Pariz.

- Tata, gde ću biti raspoređen - upita sin?

- Ti ćeš biti u generalnom sekretarijatu, šef ti je Bogumil Bošnjak. Sad ti se pruža prilika da popraviš ono što si pokvario kao diplomata za vreme rata.

- Obećavam da mi se ona greška s Gluščevićem neće ponoviti.

- Begaj i od ludog Đorđa.

- Nemam ja ništa s tim paranoikom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije