Hrvati i Slovenci nisu pristajali na štampanje zajednike geološke karte, a kad je odštampana imala je naznaku "vojna tajna, strogo poverljivo"
KAZAO je hodža da zna gde ima tog crnog kamenja. Posle tri dana da dođemo na ovo isto mesto i u isto vreme. I mi, sa torbom punom para, dođemo. Hodža iz torbe izvadi nekoliko kamenica. Prinesemo merač radijacije. I razočaramo se: skazaljke stoje. Dakle, ništa. Bio je to samo magnetit. Posle sam išao u planinu i video taj lokalitet, ali od urana nije bilo ni traga ni glasa. I hodža ne dobije nagradu koju smo vratili u Beograd.
Podstaknut otkrićima urana u Australiji, ja sam došao do zaključka da je onaj uranski kamen iz dubine naslaga, iz kratera, izbacila topovska granata, ali ko bi mogao da pogodi gde je taj krater na prostranom Kajmakčalanu i Kožufu. Ipak smo, kasnije, otkrili tragove urana kod Vitošišta, ali toliko malo u rudači da je bilo sasvim neisplativo da se ekonomski koriste.
- Svuda se istraživalo pešačkom prospekcijom. A vraćanje praznih ruku u nama nije gasilo "uransku groznicu". Kretali smo u nova traganja. Uran se tražio, nas su podsticali i požurivali da ne gubimo volju i da nastavimo sa traganjem - ispoveda se dr Milan Ristić.
Tako, jednom, na Staru planinu krenemo nas četvorica: Mirko Protić, neka Vunjak, Ličanka i sin nekog našeg emigranta koji je živeo u Turskoj i otuda radio za našu špijunažu. Treći član Stevan Đurić bio je tehničar i nosio je "gajger" naše proizvodnje, zvali smo ga "Kopaonik".
DOLINAMA rečica i potoka, kao i grebenima, nikada nismo išli u koloni, nego smo se razvijali u strelce, a da baš ovuda tragamo, podstakao nas je profesor Barić, koji je pre nas tražio druga rudna bogatstva i u svom izveštaju naveo da je na nekoliko mesta otkrio i jaču radijaciju. Po dolinama potoka i reka, kao i obroncima Stare planine, tragali smo prvo 1948, pa 1950. godine. U drugom pokušaju smo otkrili nalazišta i predložili kopanje.
Udba je na ovo mesto odmah dovela kopače iz raznih kazneno-popravnih zatvora - ratne zarobljenike, četnike, ustaše, kriminalce, ibeovce. Kopalo se ručo, u teškim uslovima. Čitava brda su pomerana. Robijašima je Udba obećala: kada iskopate tolike i tolike količine rudače, to će vam biti nagrada da idete na slobodu, kućama. Kasnije smo ustanovili da je rudače malo i da se ne isplati eksploatacija. Žice su bile male i uske. Bilo je to kod sela Kalne, u predelu Mezgreje.
Kasnije, u sledećem istraživanju, u Alinom Dolu, pronađene su veće količine urana i tu se počelo ozbiljno kopati, a zatim se rudača i separirala.
Ovde su došla tri revnosna vredna i agilna stručnjaka: Mija Nikolić, direktor rudnika, inženjer Radosav Pantić i prospektor Milovan Pešić. Došli su iz Trepče i ovde je, uz njihovu pomoć, formiran rudnik i separacija uranske rudače...
O SEPARATIZMU i raspadu Jugoslavije naslutilo se već tada, kroz geološka istraživanja. Primer je bio: štampanje geološke karte Jugoslavije. Slovenci i Hrvati nisu hteli da se štampa jedinstvena geološka karta tada zajednčke države. Nisu hteli pod jendu "geološku kapu". Tražili su da svaka od ovih republika štampa samo svoje geološke karte - zasebno Hrvatska i zasebno Slovenija - ali, najzad, uz mnoge pritiske i natezanja, u to vreme objavljena je jedinstvena geološka karta Jugoslavije na kojoj je bilo odštampano: "Vojna tajna, strogo poverljivo".
- Posle 1953. godine - svedoči dr Milan Ristić o uranskoj groznci na našim prostorima - dobili smo nove aparate za merenje radijacije iz Kanade. Moja ekipa se uvećavala i neposredno od države dobila džipove, kamione, agregate i pozamašna sredstva. Nastavljalo se još organizovanije sa geoistraživanjima na terenu. Ja sam neposredno rukovodio ekipom. Već sam tada imao 126 ljudi: 40 prospektora sa aparatima za merenje radijacije, 40 ispirača raznih minerala iz korita reka i peska, dok su ostalo bili vozači, tehničari, kuvari, režiseri.
Kretali smo se po mnogim terenima za koje se verovalo da imaju rudna blaga, a naročito uranske rudače. Išli smo od mesta do mesta, ali narod o našim traženjima, uz kontrolu Udbe, ništa nije smeo da zna: ni ko smo, ni šta nas na terenu zanima. Selili smo i naša privremena rudarsko-prospektorska naselja. Bili smo nalik na Cigane čergare...
(NASTAVIĆE SE)