Zapisnik sa sudskog uvi?aja u selu Ra?ak. U napuštenim rovovima oko sela osim lakog naoružanja prona?en i mitraljez. Pripadnici OVK nastojali da po svaku cenu dignu u vazduh i džamiju i kamion u kome su bili njihovi izginuli saborci
Sa uviđaja je sačinjen sledeći zapisnik:
“Unutar džamije, koja se nalazi u centru sela Račak, u prizemnoj prostoriji pronađeno je 40 leševa, od kojih je jedan pripadao ženi, ostali muškarcima. Leševi su u toj prostoriji bili poređani jedan pored drugog, po dužini prostorije. Svi su bili obučeni, na nogama su imali cipele, s tim što je glava svakog leša bila pokrivena peškirom, a nekoliko leševa bilo je umotano u ćebad. Nakon što su leševi obeleženi i fotografisani, kao i snimljeni video-kamerom, u prisustvu članova sudske ekipe i posmatrača OEBS-a, utovareni su u kamion, sa nalogom da budu prebačeni na Institut za sudsku medicinu u Prištini, radi obdukcije.”
IAKO se u uzveštaju Danice Marinković ne navodi, ovde valja dodati da je uviđajna ekipa u džamiji našla ukrug uredno poređanih 40 leševa, u kompletnoj odeći, sa pokrivenim licima. Neka su lica bila pokrivena albanskom zastavom. Tu na licu mesta prof. Dobričanin je izvršio veoma grub pregled nekoliko leševa da bi se, ipak, dobio uvid u to da li je zaista postojalo nešto što liči na egzekuciju.
Marinković dalje navodi: “U dvorištu jedne napuštene kuće, nepoznatog vlasnika, pronađena je mina ručnog bacača, sa telom upaljača, kineske proizvodnje. U samoj kući, u jednoj prostoriji, pronađeni su delovi puške, ručne izrade, maskirna uniforma, pantalone, bluza i majica maslinastosive boje, pisaća mašina, sedam okvira sa municijom 7,62 mm (svaki okvir sa po deset metaka) i još 63 metka istog kalibra, tri bombe kineske proizvodnje sa osiguračima, spremne za dejstvo, kao i platneni zeleni prsluk, u čijim su džepovima bile smeštene bombe i meci, kao i propagandni materijal.
U istom dvorištu u posebnoj prostorij se spremala hrana za pripadnike OVK. A tu je bio i ambar, duž celog zida, pun brašna, kuhinje za spremanje i pekara u kojoj se pekao hleb. U dvorištu se nalazila i posebna prostorija kao magacin za hranu, a u njoj paketi humanitarne pomoći, američke organizacije USAID, u dvorištu su bila dva putnička vozila marke “mazda”, jedno sa domaćim, a drugo sa stranim tablicama.
Po okolnim brdima iskopani su rovovi, čijom su se celom dužinom rovova, sa obe strane, nalazile čaure od automatskog oružja 7,62 mm, kineske proizvodnje. Na vrhu brda Vis, bunker pokriven drvenom građom, a unutar njega šporet na drva. Pored samog bunkera mitraljesko gnezdo, koje je bilo zaštićeno džakovima punim peskom, a ispred tih džakova bilo je postolje za protivavionski mitraljez, marke “broving” i veliki broj čura 12,7 mm.
OKO ovog bunkera bili su vojničko šatorsko krilo, delovi vojničke uniforme i civilne odeće, u rovovima jorgani, ćebad, krampovi. Okolo mitraljeskog gnezda pronađene su čaure od puškomitraljeza i od PKT-84, kineske proizvdnje. Na samom bunkeru postoji otvor za puškomitraljez, koji je usmeren u pravcu susednog brda.”
Pronađeno je i sijaset drugih alatki za kopanje rovova i bunkera, a dužinom na više mesta puni beli džakovi (punjeni peskom i tucanim kamenom), koji su služili za borbena dejstva.
Sve što je pronađeno na licu mesta i svi pravci kojima se kretala uviđajna ekipa, zajedno sa posmatračma OEBS-a, snimljeni su video-kamerom, a lice mesta fotografisano je i skicirano, pa će sve to činiti sastavni deo ovog zapisnika.
Na samom kraju ovog izveštaja navodi se kratko da su ekipu napali teroristi kada je posle završetka uviđaja, zajedno sa verifikatorima, krenula nazad.
Pripadnici tzv. OVK su, naime, i na kamion pa i na samu džamiju i na kolonu vozila otvorili oružanu vatru pucajući i bacajući mine, u nameri da unište i kamion i leševe. Srpska sudsko-medicinska ekipa se sklonila iza obližnjih kuća. I posmatrači OEBS-a su odmah pobegli i sklonili se na sigurno. Nisu ni pokušali da pruže eventualnu zaštitu uviđajnoj ekipi. U tom napadu na istražnu sudsko-medicinsku ekipu pogođeno je službeno vozilo marke “niva”, koje je bilo blindirano, pa su članovi ekipa prošli bez posledica. Kamion sa leševima je uspeo da se izvuče. Bila je to, valjda, jedinstvena bitka da se unište ili “spasu” leševi. Zašto su pripadnici tzv. OVK, kada su leševi iz džamije već utovareni u kamion, na prostor oko džamije i na kamion u pokretu ispalili više mina iz minobacača ako ne sa namerom da se i kamion i leševi unište i da se spreči pregled leševa srpskog sudsko-medicinskog tima koji bi mogao da demantuje Vokerove tvrdnje?
Uviđaj je završen u 16 časova. Sve to u prisustvu predstavnika OEBS-a, drugog sekretara finske ambasade Otmana i Majkla Petersona, njihovog kasnijeg administratora za pravosuđe. I sve je to snimano video-kamerama i fotografisano.
RANO RADOVANJE
SRPSKI mediji su sa zadovoljstvom konstatovali da su “zahvaljujući ličnoj hrabrosti, odvažnosti i visokom profesionalizmu istražnog sudije Danice Marinković pobijene laži Vilijama Vokera” i da su državni organi “i ovoga puta, uprkos trodnevnom ometanju od verifikatora, demontirali medijsku tempiranu borbu podmetnutu u selu Račak”.
Bilo je to, nažalost, preuranjeno radovanje. U sledećem izveštaju KVM o dešavanjima u Račku navodilo se: "15. januara izjutra Vojska Jugoslavije bombardovala je selo, a onda su u Račak ušli maskirani srpski policajci, upadali u kuće, izvodili muškarce i potom mirno ubijali metkom u potiljak. Prethodno su ih mučili, a neke i osakatili, i to sve uz pesmu, do 15.30."
(Nastaviće se)