Gerilac u krvi

24. 05. 2006. u 00:00

?e je u Kastru našao vo?u i oslonac za sva svoja revolucionarna sanjarenja i donkihotovske juriše na vetrenja?e. Kastro je u ?eu dobio "drugu polovinu" svoje revolucionarne li?nosti, onu nebesku, pesni?ku utopijsku

PIŠE: Borislav LALIĆ
A ONDA je kucnuo čas istine. Posle priprema koje su trajale više od godinu dana, Kastrova ekspedicija je bila spremna da krene u oslobađanje Kube.

Kastro je za ekspediciju kupio staru i prilično izrabljenu jahtu "Granma". Na brodu je bilo mesta za 25 ljudi, a Kastro je ukrcao njih 82. Tolika je bila njegova ekspedicija.

Među Kubancima je, kao jedini stranac, bio i argentinski lekar Če Gevara. Njemu je bilo namenjeno da se brine o zdravlju ekspedicije, ali će se ubrzo pokazati da tako nije bilo suđeno.
Brod je isplovio iz meksičke luke "Tukspan" kod Vera Kruza 25. novembra 1956. godine. Na obale Kube, tamo negde u podnožju planine Sijera Maestra, brod je trebalo da stigne ujutro 30. novembra. Sa pripadnicima pokreta "26. jul", koji je dobio ime po onom napadu na kasarnu "Monkada", bilo je dogovoreno da se organizuju manifestacije u gradu Santjago de Kuba, a da specijalne grupe tog pokreta dočekaju ekspediciju u blizini obale.

Sve je krenulo naopako. Snažno nevreme je tih dana zahvatilo područje Meksičkog zaliva. "Granma" samo što se nije raspala. Počela je da propušta i vodu. Većinu članova ekspedicije je zahvatila morska bolest. Put se odužio. Nije više bilo ni hrane. A onda je došlo i ono najgore. Umesto 30. novembra, "Granma" je na obalu prispela 2. decembra 1956. godine, i to na pogrešno mesto. Režim diktatora Batiste bio je obavešten o ekspediciji i priredio je Kastru paklen doček. Desilo se nešto slično "Monkadi", čak možda i gore. Od 82 člana ekspedicije preživelo je samo njih 16 i to u dve odvojene grupe, koje su se na obroncima Sijera Maestre spojile posle nekoliko dana lutanja.

MEĐU preživelima bili su i braća Kastro i Če Gevara. Dan posle nesrećnog iskrcavanja sa "Granme" i masakra u priobalnim močvarama i plantažama šećerne trske u podnožju Sijera Maestre, Kastro je uz sebe imao samo dvojicu saboraca - Faustina Pereza i Univerza Sančeza. On u tim trenucima nije mogao znati šta se zbilo sa ostalima.

Posle tri dana lutanja i skrivanja, Kastro je zapitao svoje saputnike da li brda uz koja su počeli da se penju pripadaju vencu Sijera maestre. A kad je dobio potvrdan odgovor, zagledao se u vrh planine, ćutao je neko vreme, a onda je kazao:

- Batista je izgubio ovaj rat...

Njegovi saputnici nisu progovorili ni reči.

Dan kasnije, kad se iz šume pojavila još jedna grupa preživelih "brodolomnika", među kojima su bili Raul Kastro, Če Gevara, Huan Almeida i njih još šestorica, Kastro je počeo da se ponaša kao vojskovođa.

Bilo ih je ukupno šesnaest. Revolucija je mogla da počne.

O tom spajanju dve grupe "brodolomnika" piše u svojim sećanjima Rene Rodriges, jedan od članova te ekspedicije. On je bio u grupi sa Čeom.

- Kad smo se svi okupili - priča Rodriges - Kastro je rekao:
"Sada znam da su dani diktatora Batiste odbrojani", kazao je zagledan preko nas i beskrajnih planataža šećerne trske, prema Havani.

- Sledio sam se - kaže Rodriges. - Pa ovaj čovek je lud, pomislio sam, ali nisam ništa rekao.

JEDINI čovek koji u tim trenucima, izgleda, nije sumnjao u taj "ludački optimizam" Fidela Kastra bio je "trupni lekar i jedini stranac u ekspediciji Ernesto Če Gevara.

Otkako je sreo Kastra u kući Marije Antonije u Meksiku, Če je bio potpuno opsednut njime. Taj čovek atletske korpulencije i magnetske ličnosti u potpunosti ga je sludeo i zauvek uzeo pod svoje.

Na svojim čestim i dugim lutanjima po Latinskoj Americi, razapetoj između bede i nade, on nigde nije sreo takvog čoveka. Nije ga bilo ni u Gvatemali, a tamo je bilo ljudi koji su hteli da se bore, da je samo imao ko da ih povede.

Če je u Kastru našao vođu i oslonac za sva ona njegova romantična sanjarenja o revolucionarnom preobražaju "zelenog kontinenta", za svoju pesničku i avanturističku dušu, za sve one potajne i veličanstvene juriše na donkihotovske vetrenjače.

Če je osećao da samo Kastro može da ga povede tim stazama, da je našao vođu.

Slabašan i iscrpljen, teško je disao i još teže koračao dok su se peli obroncima Sijera Maestre, ali nije sumnjao u ono što je Fidel rekao.

U dubini svog ljudskog i intelektualnog bića, Če jeste bio revolucionar, ali nešto drugačijeg kova od onih revolucionarnih pregalaca koje je "klesala" leva teorija od Lenjina pa naovamo. On je bio revolucionar, ali sa bitnim komponentama sanjara, pesnika i avanturiste.

Če Gevara je, bez velike bojazni od preterivanja, bio daleki potomak "tužnog viteza od La Manče" Don Kihota.

KASTRA je, takođe, privlačio taj neobični mladi čovek iz Argentine. On kao da je u Čeu našao "drugu polovinu" svoje revolucionarne ličnosti - onu nebesku, pesničku, maštarsku. Kastro jeste bio veliki optimista i vizionar, ali on je u svakom trenutku čvrsto stajao na zemlji. Če je leteo.

Če je već posle nekoliko sedmica "vojevanja" na Sijera Maestri bio vojnik kubanske revolucije.

- Prošli smo kroz prvu našu bitku - napisao je kasnije Kastro - i Če, koji je bio naš trupni lekar, već je postao i naš vojnik. Prošli smo kroz drugu pobedničku bitku i Če više nije bio samo naš vojnik i naš lekar, nego i naš najistaknutiji borac u toj bici.

Kastrovi gerilci sa Sijera maestre ubrzo će zaboraviti da je Če ikada bio lekar. On je postao jedan od "vođa" pobunjeničke vojske, uz samog Kastra, najistaknutija i najpopularnija ličnost među njegovim "barbudosima".

"Bio je najneobičniji među svim našim revolucionarima", napisao je Kastro o Čeu. On je spadao među one ljude koje odmah zavolite zbog njihove jednostavnosti, divnog ljudskog karaktera, drugarskog ophođenja sa svima, zbog njihove ličnosti. A uz sve to, Če je bio virtuoz gerilske borbe. Ako je kao gerilac imao Ahilovu petu, onda je to bila njegova preterana hrabrost, njegovo potuno preziranje opasnosti.

U martu 1957. godine, u Sijera Maestri, Kastro je saopštio Čeu da je od tog trenutka "el komandante" - major kubanske vojske. Tako je Če dobio najviši čin u kubanskoj revolucionarnoj vojsci.

RAZVOD NEKOLIKO sedmica posle pobede Kastrove revolucije, Hilda Gadeo je iz Perua, sa ćerkicom Hilditom, doletela u Havanu. Na Aerodromu "Hose Marti" dočekao ih je Če Gevara, zagrlio svoju ćerku Mao i rekao Hildi:
"Među nama je gotovo. U mom životu postoji druga žena. Sreo sam je u Santa Klari..."

(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije