Deca na nišanu

10. 07. 2006. u 00:00

Sve vreme rata snajperisti iz dela grada pod muslimanskom kontrolom ubijali civile na srpskoj i svojoj teritoriji. Na meti, u mnogo slu?ajeva, bila i deca. Muslimani su na kontrolnim punktovima, kojih je bilo na stotine, „motorolama“ bili povezani sa snaj

Piše: Vlastimir POPOVIĆU SRPSKOM delu Sarajeva, u Ulici Rave Jankovića, ispred zgrade broj 59, lastiš su igrale devojčice Milica (Ranka) Lalović (10) i Nataša (Nedeljka) Učur (9). Iz stanova su izašle odmah posle ručka, 11. marta 1995. godine. I igranje lastiša je neki nagoveštaj proleća. Ove devojčice ga nisu dočekale.
Snajperista iz zgrade „Loris“, na Trgu Pere Kosorića, pod kontrolom muslimanskih oružanih formacija, posmatra dečju igru. Ko zna koliko ih je gledao. U 15.30 dva pucnja. Milica i Nataša padaju mrtve.
Milan M. Trbojević, penzionisani potpukovnik avijacije, prošao je užasna mučenja u kazamatima Sarajeva. Stanovao je pre zarobljavanja iznad kosog lifta na Ciglanama, a posle izlaska iz logora, aprila 1993. godine, nije imao kud. Bio je „ilegalac“, noćio kod prijatelja i daljih rođaka, u podrumima i potkrovljima, sve do novembra.
- Kretao sam se, kad sam morao da se javim Međunarodnom crvenom krstu, a njegovo sedište je bilo na Ciglanama - Koševo - svedočio je Trbojević. - Bio sam izložen ubitačnoj vatri snajperista. Teoretskih šansi nije bilo da po toj zoni pucaju Srbi. Sredinom avgusta su kod Železničke stanice, neposredno ispred mene, pali čovek i žena, pogođeni snajperskim mecima. Iz prikrajka sam, kao profesionalni vojnik, vizirao sve moguće pravce i daljine i uvideo da ova ubistva nikako nisu mogla da dođu sa srpske strane.
Srpski položaji su bili preko Miljacke, a ostaci bivše kasarne „Maršal Tito“ su stvarali zaštitni bedem sa srpske strane.
MUSLIMANI su na kontrolnim punktovima, kojih je bilo na stotine, „motorolama“ bili povezani sa snajperistima. Tako nam više svedoka navodi kako su muslimanski vojnici označavali snajperistima Srbe prošle kroz kontrolni punkt.
- Plava košulja, kratki rukavi, nosi zembilj - rekao je vojnik u „motorolu“.
Usledio je pucanj, čovek je pao mrtav, a vojnici su psovali „ćetnike“.
- Krio sam se u avgustu 1993. godine u potkrovlju jedne zgrade u Ulici Augusta Cesarca - nastavio je Trbojević. - Sa tog položaja, krišom, mogao sam da posmatram sve prljave igre muslimansko-hrvatskih snajperista i njihove artiljerije. Artiljerija, a prevashodno minobacači, često su satima drsko i besprizorno tukli po srpskim delovima Sarajeva i provocirali odgovor.
U ovom feljtonu pisano je i još će se pisati o dejstvima muslimanskih snajperista, a sada navodimo neke primere.
Staka Đokić je oko 14.30, 29. juna 1992. godine ubijena dok je širila veš u Ulici Kromolj bb. Pucano je iz pravca Gradskog porodilišta, Ulice Hasana Brkića, pod kontrolom pripadnika muslimanskih oružanih snaga.
Bosa Babić je izašla na balkon svog stana u Lenjinovoj ulici 14 - b, 1. avgusta iste godine u 19 časova. Metak je ispaljen sa zgrade u Ulici Vilsonovo šetalište, pod muslimanskom kontrolom, Bosa je pogođena u vrat i odmah preminula.
Dana 6. avgusta u 18 časova pucano je sa zgrade na lokalitetu Pofalića na putnički automobil koji se kretao Ulicom Bane Šurbat. Suvozač Mirko Šiljević je pogođen u levu slepoočnicu, pa je istog trenutka nastupila smrt. Utvrđeno je da je Šiljević pogođen snajperskim dum-dum metkom.
Pripadnici muslimanskih oružanih snaga su na lokalitetu Ljubina, u blizini kafane „Ranč“, 18. avgusta ubili u 11 časova Dragislava Janjiha, a teško ranili Novicu Jakšića, Petra Motika i Janka Đurića. Ljudi su bili u kolima, a gađani su, isto tako, rasprskavajućom municijom.
Sa zgrade vlade bivše BiH snajperista je pucao 25. avgusta oko 16 časova i u Uliici Bane Šurbata pogodio Radmilu Mrkulj u stomak. Radmila je izdahnula pre nego što joj se mogla ukazati neka pomoć.
Na raskrsnici ulica Bratstva i jedinstva i Lenjinove, 10. septembra u 7.45 pogođen je Nikola Fuštar, koji je iskrvario pre ukazane pomoći. Snajper se oglasio ponovo sa područja Pofalića koje su kontrolisali muslimani...
NA ISTI način iz različitih delova grada pod muslimanskom kontrolom (prema podacima do kojih je došao Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom), do kraja rata ubijeni su: Gordana Govedarica, Manda Urošević, Slobodan Gavrić, Ostoja Ožegović, Jova Knežević, Koviljka Rajić, Suvan Lukić, Mila Šiljak, Olga Jovanović, Srđan Jovljević, Branka Tezić, Tanja Ljuboja, Janja Radojević, Desanka Tubić, Borivoje Knežević, Miroslav Čivulj, Makivija Petrović, Obrad Golijanin, Slobodan Močević, Stana Radojević, Radomir Gajić, Đura Kenić...
Ranjeni su: Ankica Fabijanić, Nikola Kravljača, dete Jadranka Janjetović, dete Dejan Pašković, Jadranka Čamor...
Pucano je sa više od sto lokacija pod muslimanskom kontrolom. Prema rečima Dragana Todorovića, jednog od svedoka, muslimanski civili su uglavnom nasedali na propagandu da „ćetnici“ pucaju i iz dela grada pod kontrolom policije i Armije BiH.
- Kako je moguće, uopšte, da iz srpskih delova Sarajeva neko ulazi u muslimanske, pa da tamo „svija“ neko snajpersko gnezdo? - pitao se Todorović.
Navešćemo samo nekoliko primera artiljerijskih dejstava po srpskim delovima Sarajeva. Dana 20. avgusta 1992. godine u Hadžićima je sa pet artiljerijskih projektila pogođen Dom zdravlja. Tada su muslimani upotrebili i bojne otrove. Ranjeno je devet ljudi. Dva dana kasnije na teritoriju Ilijaša palo je više od 200 granata. Jedan čovek je poginuo, a sedam je ranjeno. Ranjena su i dva pripadnika Unprofora. Muslimani su gađali i transportni avion sa humanitarnom pomoći, želeći da to pripišu Srbima. Isto mesto je 25. avgusta gađano sa 250 granata, a stručnjaci su utvrdili da su turske proizvodnje. Ubijeno je četiri, a ranjeno trinaest ljudi. Četiri dana kasnije u Neđarićima je pogođen transporter Unprofora i ranjena su tri francuska vojnika.
Prilikom napada na Hadžiće 23. oktobra teže je ranjeno osmoro dece. Od artiljerijske paljbe 26. oktobra na autobusku stanicu na Ilidži, ubijeno je 9 osoba, a ranjene su 33. Muslimani su teškom artiljerijom i višecevnim raketnim bacačima gađali Ilidžu, Hadžiće, Dobrinju, Neđariće i druge delove srpskog Sarajeva. Ranjeno je 15 žena i dece. Na bolnicu u Blažuju ispaljeno je 12. decembra deset mina kalibra 120 mm, uništen je transformator, a bez struje i vode ostali su Blažuj, Ilidža, Rajlovac i Vogošća. Ponovo su Muslimani gađali kolonu vozila Unprofora na aerodromu 19. decembra ujutru. Ponovo su gađali i autobusku stanicu, sada u Hadžićima, 31. decembra. Ranjeno je 16 ljudi.

MEDIJSKA BLOKADA
IZVEŠTAJI o artiljerijskoj i snajperskoj paljbi dostavljani su medijima. Ali o tome je pisala samo srpska, uglavnom lokalna štampa. Samo poneki od tih izveštaja preuzimale su i prenosile svetske agencije i beogradska sredstva informisanja. Blokada je bila potpuna. A iz muslimanskog dela Sarajeva Srbi nisu ni mogli nikoga da obaveste o svojoj situaciji. Istina je počela da se probija tek kada bi neko od njih prebegao na slobodnu teritoriju. Ali, kao da se ni rečima „prebega“ nije verovalo.
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije