Bivši neprikosnoveni vo?a Severne Koreje Kim Ilsung objavio 1.800 izabranih dela svojih govora
"Prototip" modernog političara je Karl Fridrih fon Vajceker, bivši predsednik SR Nemačke. Jednog od najumnijih državnika sveta zvali su "fizičarom po pozivu, filozofom iz strasti, političarom protiv volje, muholovkom za probleme". Vajcekera su krasile osobine: "bezuslovna iskrenost" i "koncentrisana objektivnost". Kreativni duh istraživača, atomskog fizičara, nije se ugasio u duhu političara. Urođenu skromnost iskazao je prilikom dobijanja Geteove nagrade i Nagrade za mir. Govorio je da ne smatra to "priznanjem za završeno delo nego kao podržavanje napora koji i dalje traje". U osnovi njegovog angažmana, kao naučnika i političara, bila je - odgovornost. Atomski fizičar apelovao je za potrebom preplitanja politike i tehnike, kako bi se došlo do bezuslovnih uslova za mir. Govoreći o atomskoj opasnosti, isticao je "da prvo treba znati da postoji čovek"! Jer "moć nad atomima može se okrenuti u moć nad ljudima"!
NELSON Mendela, dobitnik Nobelove nagrade za mir, poznati borac protiv "aparthejda", prvi predsednik oslobođene Južnoafričke Republike, baštinio je ideju prožimanja dubokog političkog promišljanja i akcije. O liku Nelsona Mendele pisao je Žak Derida, francuski filozof i intelektualac, u političkom eseju "Divljenje Nelsonu Mendeli".
Ko je Nelson Mendela? Nikad nećemo prestati da mu se divimo, njemu i njegovom divljenju. Gledali smo kroz reči koje su ponekad naprave za promatranje...
U jednom "sudskom spisu" Mendela piše o svome uzoru, slavnom filozofu, Bertranu Raselu:
"Nedavno je u Engleskoj jedan član Doma lordova Kraljevstva, ser Bertran Rasel, verovatno najpošteniji filozof zapadnog sveta, bio osuđen zbog delatnosti iste vrste kao i one koje su me dovele pred vas; on je protestovao protiv politike nuklearnog razoružanja koju je usvojila njegova zemlja..."
Mnogi pisci nisu mogli odoleti "erotici politike". Svetlo političke pozornice, "visine" vlasti i omama vladanja samo su neke himere carstva politike na koje su se upecali "izabranici pera". Obučeni u političke frakove nisu shvatili cenu ulaska na vruću političku pozornicu. Jedna od cena je bila - tupljenje pera zlatnim perom politike i sve bleđi papir stvaranja! Političar je tako "ubijao" pisca!
JOHAN Volfgang Gete, "otac svetske književnosti", za svoga političkog oca imao je Karla Augusta, vojvodu vajmarskog. I nije se proslavio kao vojvodin "politički ađutant". Velikog pisca pod svoje je uzeo mefisto politike. U svojim zapisima, kao "član saveta" vojvodine privrženosti, otkriva svu zaludnost istinskog političkog angažmana. Posle prusko-francuskog rata piše:
Uostalom, neka je samo uzgred zabeleženo, da u svojim političkim poslovima uvek najbolje prolaze oni posmatrači koji navijaju za jednu stranu; ono što je za njih povoljno prihvatiće radosno, a što je nepovoljno prosto će ignorisati, odbiće od sebe ili će čak obrnuti u svoju korist...
Da li se i Gete držao toga političkog "recepta" - "obrnuti u svoju korist"? Ministar Gete je savetovao vajmarskog vojvodu, pa mu je ovaj vraćao raskošnim darovima. Častio je svoga pisca - ministra velelepnom kućom u Vajmaru vrednom 6.000 talira! Iz te vajmarske vile politike Gete je pravdao vojvodinu politiku, "ulepšavajući" ratne slike užasa:
"Tu su ležali jadni ranjenici i mrtvaci, a sunce je iza njih baš divno izlazilo od strane Majnca..."
(Nastaviće se)