Obren kao otac

30. 07. 2006. u 00:00

Rodona?elnik dinastije Obrenovi?a gospodar Obren Martinovi?, nosilac nasledne titule, a ne knjaz Miloš, kako tvrde savremeni istori?ari. Prema Andriji Luburi?u, Martinovi?i iz Brusnice poti?u od kneza Martina iz Bajica kod Cetinja, direktnog potomka Pavla O

Pišu: Milorad Bošnjak i Slobodan JakovljevićTRAGANjE za „plavokrvnim” poreklom Obrenovića dovodi do dva oprečna nalaza. Prema istoričarima našeg doba, rodonačelnik ove dinastije je Miloš Obrenović, knjaz Srbije, kojem je ime poočima gospodara Obrena Martinovića bilo samo osnova za vojvodsko, kneževsko, a zatim kraljevsko ime porodice. Grupa jednako uvaženih istraživača s kraja 19. i prve polovine 20. stoleća, nalazi da je njen rodonačelnik bio - gospodar Obren a ne Miloš (!) po naslednim pravima dodeljenim ovoj porodici mnogo ranije.

Nalazi te starije grupe autora su našoj javnosti uglavnom nepoznati.
Prema Andriji Luburiću i drugim autorima, Martinovići iz Brusnice, kolevke Obrenovića kod današnjeg Gornjeg Milanovca, potiču od kneza Martina iz Bajica kod Cetinja, koji je direktni potomak vojvode Pavla Orlovića i njegovog oca vojvode Vuka Crnogorca, zvanog Orle ili Oro (Orao). Vojvoda Vuk Crnogorac bio je starešina Orlovog ili Soko-Grada u Užičkoj nahiji. Veruje se da su "Užička Crna Gora", a možda i "Rudnička Crna Gora" dobila naziv upravo po njemu.
Po A. Luburiću, Orlov-Grad i Soko-Grad je naziv za isto utvrđenje, u različitim vremenima. Srpski toponimi tokom razdoblja seoba prenošeni su iz jednog područja u drugo.
Koliko je vojvoda Vuk Crnogorac živeo? Ima jasnih tragova da je uoči Kosovske bitke još bio živ. Vukova supruga, mati vojvode Pavla Orlovića, bila je sestra Damjana Tomkovića, vojvode dukađinskog. Potomci vojvode Vuka prezivaju se Orlovići. Spomen-priče o Orlovićima, naročito o Pavlu, sačuvali su mnogi krajevi Srbije, Crne Gore i Hercegovine.

GENERAL Jovan Mišković, opisujući Rudničku nahiju, beleži predanje da je “Pavle Orlović rođen u selu Teočinu-Dragačevo i odatle sa 77 sabalja otišao u boj na Kosovo, a prema priči koju čuvaju kaluđeri tu je i sahranjen”.

M. Đ. Milićević u knjizi "Kneževina Srbija" beleži da je "Pavle Orlović bio starešina rudokopa u selu Krasojevići u Rudničkom okrugu, gde je gradio tvrđavu". Njene ruševine Milićević je tokom svog istraživanja video. Pavlova udovica sa sinovima Ivanom, Milijom i Martinom (rođen kao posmrče) pred Turcima beži u Hercegovinu.

Martinov unuk vojvoda Rade Orlović gospodario je trvđavom Moštanicom u Župi nikšićkoj, a braneći je od Turaka, 1482, junački gine. U narodnom predanju Rade "živi" kao Orli Ban. Pod tim imenom je zapisan u Opštem listu manastira svetog Luke u Župi nikšićkoj i u fermanima, koje je sultan Bajazit Drugi dao drobnjačkom knezu Tomi Balotiću i Milutici Nikšiću.
IZ Gacka su Orlovići počeli rano da se raseljavaju u: Cuce, Cetinje, Komane, Zagarač, po Bosni, Boki Kotorskoj i Srbiji.

- Pleme Orlovića po zaslugama za srpsku slobodu zauzima prvo mesto u Staroj Crnoj Gori. Njihova prošlost da se pratiti od Kosova i ona je jedna svetla nit kroz dosta tamnu istoriju Crne Gore za doba posle 1482. Kada se budu ispitala porekla i prošlost svih srpskih porodica u našoj zemlji i objavili svi dokumenti iz mletačkih, austrijskih, srpskih i turskih arhiva, koji se odnose na Crnu Goru od 1482. do današnjih dana, moći će da se da iscrpan rad o ovom velikom i zaslužnom plemenu - pisao je Andrija Luburić.
Turci su 1710. na prevaru pozvali preostale glavare Crne Gore na skup, sa namerom da ih mučki poubijaju. Među glavarima, bilo je pet Martinovića, ali su bili oprezni pa su se svi spasli, osim cuckog kneza Radula (Perova) Orlovića. Ubio ga je lično Seljman-aga Selimović, kojeg potom ubija Radulov sinovac Manojlo (Nikolin) Orlović.

Radulovo telo Srbi su doneli na Cetinje i pred vladikom Danilom zakleli se da će udariti na Turke. Bi utanačeno da to bude u ponoć između Badnje večeri i Božića 1710. U ustanku, odabrana vojska braće Martinovića, potpomognuta ustanicima pod vođstvom Vuka Borilovića i svojim rođacima sa Cetinja, Bjelica, Cuca, Komana i Zagarača, napala je Turke. Po svim poznatim izvorima, taj ustanak je uspeo, jer je Crna Gora za neočekivano kratko vreme bila oslobođena od Turaka. Sam ustanak udario je temelje crnogorskoj državi i nezavisnosti, a Njegošu poslužio kao motiv za "Gorski vijenac".
U svim ratovima sa Turcima, Francuzima i Austrijancima, odlikovali su se Orlovići-Martinovići. Iz Martinovića su osam vojvoda i tri serdara na Cetinju. Pre njih, cetinjski vojvoda bio je Vuksan Nikolić-Orlović. Drugi ogranak Orlovića-Milića dao je Bjelicama devet vojvoda.

POUZDANI IZVORI
ANDRIJA Luburić: "Orlovići i njihova uloga u crnogorskoj Badnjoj večeri 1710.", Beograd, 1934, i "Drobnjaci", Beograd, 1930. A. Luburić i kapetan Špiro M. Petrović: "Porijeklo i prošlost dinastije Petrovića", Beograd 1940. Zbirka A. Luburića-dokumenta (ZAL) u Arhivu Srbije, Beograd. "Memoari Sava Matovog Martinovića". Milan Đ. Milićević: "Kneževina Srbija", Beograd 1876, i "Knez Miloš priča o sebi". Jovan N. Tomić: "Cetinjski vladika Visarion", Zemun 1901, i "Crna Gora za Morejskog rata", Beograd 1907, Obrad Mićov Samardžić: "Porijeklo Samardžića i ostalih bratstava roda Orlovića". Risto Kovijanić: "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima" (15. i 16. vijek). Nikola Prvi Petrović Njegoš: "Memoari". Miloš S. Milojević: "Istorija Srba", Beograd 1872, Ministarstvo finansija, "Zbirka teftera", Arhiv Srbije. Milivoje V. Knežević, "Šumadija i Šumadinci", Subotica 1927.
(NASTAVIĆE SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Novosti android aplikacija Novosti iOS iPhone aplikacija

Najnovije iz rubrike

Komentari (1)

Srbin

14.05.2017. 07:10

( 0 ) ( 0 )

Da li su Kolarevici kod Spuza (Bjelopavlici) zaista potomci Pavla Orlovica?

( 0 ) ( 0 )

Politika
Tenis
Fudbal