Me?u precima dinastije bilo i ?lanova Vitezova templara i Slobodnih zidara, a i sami Obrenovi?i u tesnoj vezi s masonima. Pripadnost tajnim redovima dokazuje i sli?nost porodi?nih grbova
Kastele Balšića, direktnih predaka kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović, u starim hronikama i u njihovim kasnijim naučnim obradama nalazimo i kao ishodišta krstaških pohoda u Svetu zemlju - kao zamkove templara. Pouzdano je utvrđeno da su Ig de Pejen i njegovih devet vitezova, osnovavši Templarski red, u Svetu zemlju jerusalimsku pošli iz središnjeg kastela u Langedoku, posedu Balšića.
Balšići i potomci su krvno vezani sa Merovinzima-Anžujcima. Bili su članovi i Veliki majstori templara, masonskih loža i Sionskog priorata. Templarski verski, vojni i viteški Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama, kako se on punim imenom zove, osnovan je 1118. kad su vitezovi krstaši koje je vodio Ig de Pejen, tražili od jerusalimskog kralja Boldvina da im dozvoli da od Saracena štite hodočasnike u Svetoj zemlji, što im je on odobrio.
U istoriju i legendu ušli su po tipičnom belom ogrtaču sa velikim crvenim krstom. Ovo ističemo zato, što je pod belom zastavom sa istovetnim krstom, dignut Drugi srpski ustanak, pod vođstvom Miloša Obrenovića!
Prema Lorensu Gardneru, stručnjaku za rodoslove kraljeva i vitezova, templari su pod ruševinama Solomonovog hrama “došli u posed prvih i najčistijih hrišćanskih dokumenata, daleko važnijih od sinoptičkih jevanđelja”. Za (i)storiju koju pišemo tragom Balšića, predaka Keško-Obrenovića, vrlo je zanimljiva tvrdnja izvornih hroničara: “Upravo u kastel Langedok, posed francuskih Balšića, po iskrcavanju iz Svete zemlje dospela je grupa ranohrišćana. Sa njima je bila i Marija Magdalena, ubrzo posle razapinjanja Isusa Hrista.”
Gardneru je bilo dato da prouči privatne istorijske spise, koji su u posedu 33 porodice. Na osnovu tih spisa, uz punu naučnu odgovornost, potvrdio je da su „Merovinzi u srodstvu sa Isusom Hristom, ali preko njegovog brata Jakova, koji je po drugim istraživačima saosnivač, po nekima prvosveštenik ranohrišćanskog bratstva Esena.“
MEROVINZIMA se ukratko bavimo zbog krvnog srodstva predaka i kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović sa njima, preko Balšića. A posed Balšića, Langedok, obuhvatao je krajeve uz mediteransku obalu Francuske, Crnu planinu i Pirineje.
Nepobitan dokaz pripadnosti Obrenovića tajnim redovima su i porodični grbovi, na njihovom srpskom tlu, koji su kroz vekove vrlo slični. Da li bi se simbolika mogla tako jasno i upadljivo ponavljati, da Obrenovićima nije mnogo davnije zakonito odobrena i dodeljena?
Grb vojvodskih Orlovića, predaka Martinovića-Obrenovića je jednoglavi orao u uzletu - akciji, stvaranju - ostvarenju, beo i rujnocrven. Kao boje barjaka vitezova krstaša, Pavla Orlovića i onog pod kojim je knez Miloš Obrenović određen da povede Drugi srpski ustanak u Takovu, na svetkovinu biblijskog ulaska Isusa Hrista u Jerusalim, Cveti 1815. Sva tri bela sa crvenim krstom.
Bela boja je u staro vreme značila najčistiju svetlost, svetinju, slobodu i ljudsko prosvećenje. Crvenorujna, prema M. Milojeviću, je „kod Serba odvajkada bila boja naših careva i kraljeva i znak nezavisnosti, glavna boja Serboslovena. Ova boja krvi znači uzdanje u sebe i u junaštvo svoje“.
Grb vojvode Milana Obrenovića u osnovi podseća na grb kneza Obrena Martinovića i sina mu, gospodara Jakova. Grb Martinović je ovakav: dole lav, zemaljski kralj zlatne boje, na crvenom štitu, boji starosrpskoj. Gore divlji vepar sa sabljom u ruci. Po M. Milojeviću, lav je Raški grb. U grbovniku srednjeg veka, grb raškog plemstva je i beli ili srebrni jednoglavi orao u poletu, sa repom u obliku ljiljana. Cveta vrlo simboličnog, kojem ćemo se još vratiti kasnije.
Grb vladarskog doma Obrenovića je isto kombinacija prastare crvenorujne boje slobode Srba i svete bele boje. Sastoji se od dvoglavog orla sa crvenim štitom na grudima, u kojeg su ugravirani krst sa četiri ocila i godine 1389-1815. (od Kosovskog boja do Drugog srpskog ustanka). U sredini je mač uzdignut, ali u ime mira, kao na još nekim heraldičkim obeležjima Obrenovića.
NAJINTERESANTNIJE za znamenje Obrenovića: često su koristili oko štita obavijen uroborus - lik zmije, koja kao da sama sebi grize rep. Za poznavaoce, jasnu simboliku koja prenosi poruku "i posle mene novi početak". Uroborus je u staro doba bio simbol plodnosti zemlje i svega na njoj, još zvan Svaroški krug - ostvarenje jednog vremenskog ili ciklusa druge vrste i početak novog.
Ko je Obrenovićima odobrio heraldičko korišćenje uroborusa? Jasnih tragova nema. Nema sumnje jedino u to da su ga iz tajnoistorijske tradicije predaka preuzimali regularno, uz sopstvene doprinose toj tradiciji. A retko je ko iz "kluba plavokrvne elite”, da ih tako nazovemo, uroborus ili drugi amblem koristio neregularno, neovlašćeno.
Ispod svake orlove kandže na grbu Obrenovića, stoji po jedan krin. Baš kao na grbu Anžujaca. Simbol krvne veze sa Anžujcima, odnosno, Merovinzima, sve to preko Balšića?
Svetac zaštitnik Orlovića i Martinovića, predaka Obrenovića, je sveti Jovan. On je, podsetimo, i svetac masonskog i templarskog bratstva. Vojvoda Pavle Orlović se svom ujaku vojvodi Damjanu Tomkoviću zakleo svojim sv. Jovanom da će u Kosovskom boju čuvati svoju i njegovu čast. Slavno je poginuo, noseći u ruci templarski hrišćanski barjak, kojeg Miloš Obrenović drži na slici Paje Jovanovića “Drugi srpski ustanak u Takovu”, ali i u pisanim izvorima.
(Nastaviće se)
Pablo Eskobar
06.05.2011. 15:07
Nemojte lagati za Obrenovice(Srbe), Oni su se uvek borili protiv Karadjordjevica(antiSrba, masona. antihrista!!!) Inace, ovo su nebitne informacije... Trebalo bi posvetiti malo vremena teoriji o moralnom i dusevnom unistenju svetske populacije, omalovazavanju vere i trebalo bi posvetiti mnogo vremena zvanicnoj istoriji Srba!!! Hvala vam i pozdrav za sve ljude na zemlji i pozivam ih u rat protiv zveri!
Komentari (1)