Ti ?eš biti poznata kao Tito, i cela Jugoslavija ?ete voleti i znati za tebe, prorekao joj je u 15. godini jedan starac koji je slu?ajno svratio u ku?u Jahi?evih
Na tada popularnim igrankama počinje da peva. Bio je to njen prvi kontakt sa mikrofonom i scenom. Shvatila je da joj se to dopada. Samouverena, volela je da se ističe, da se dopadne drugima i bude u prvom planu. U to vreme učestvuje i na izvesnom takmičenju Mladih graditelja i interpretirajući jednu od pesama Kemala Montena, osvaja prvu nagradu. Bila je vrlo ponosna.
Nadu da njeni snovi nisu samo puste želje, podgrevalo je i jedno proročanstvo koje joj je izrekao čovek koga je sasvim slučajno srela. Naime, imala je petnaest godina i kao vrlo često do tada, otišla sa majkom kod komšinice na kafu. Iznenada, u kuću je upao stariji, bolestan čovek i zamolio ih da mu dozvole da se malo odmori. Bio je šećerni bolesnik i nekadašnji učesnik Solunskog fronta. Kada se oporavio, pogledao je u Brenu i pitao je čime bi volela da se bavi u životu. Odgovorila je da želi da studira medicinu i jednog dana postane lekar. On se samo nasmejao i rekao kako to nikada neće postati. "Ti ćeš biti poznata kao Tito, i cela Jugoslavija će te voleti i znati za tebe!", rekao je. Gledala ga je u neverici, a starac je uveravao da će sve biti baš tako kako je rekao.
Međutim, vreme je prolazilo. Brena je završavala srednju školu i počela da se priprema za fakultet. Snovi o sceni i pevačkoj karijeri su polako počinjali da blede.
POČETAK studija, bio je ujedno i njen prvi, ozbiljniji susret sa Beogradom. Izuzetno vezana za svoj dom i porodicu, na početku je prolazila kroz povremene faze usamljenosti i nostalgije, tako karakteristične za većinu onih koji dođu iz provincije. Međutim, bila je puna optimizma i vrlo vedrog i radoznalog duha. Ubrzo, upoznaje čari studentskog života. Nova poznanstva, flertovi, izlasci i sedeljke, ali samo u meri u kojoj je to studentski budžet dozvoljavao. A nije dozvoljavao mnogo. Dešavalo se da ostane gladna i da ne može da priušti neke od stvari koje su njene kolege sa fakulteta mogle, ali to nije pokazivala i nikome nije zavidela. Ponosna, kakva je oduvek bila, odlučuje da takvim životom ne želi još dugo da živi i shvata da je vreme za korenite promene. Čekala je pravi trenutak. Čekala je da se nešto desi. I desilo se. Jedna njena prijateljica iz Brčkog došla je kod nje u posetu i počela da joj priča o nekom fenomenalnom bendu koji tamo svira. Ubeđuje je da mora da ih čuje, jer je sigurna da je ona, Brena, kao stvorena da peva sa njima. Breni nije trebalo dva puta reći. Spakovala je svoje kofere i vratila se u Brčko.
Iste večeri, bila je u hotelu u kojem je nastupao bend "Lira šou". Momci su bili sjajni. Potpuno drugačiji od orkestara koji su nastupali po hotelima i restoranima. Širok repertoar različitih žanrova, pevanje na raznim jezicima i odlična atmosfera. Bila je oduševljena. Šou kakvom je i sama težila. Po završetku nastupa, samouvereno im je prišla i rekla da želi da peva sa njima. Oni su je sumnjičavo pogledali, ali su joj pružili šansu. Brena je uzela mikrofon i vrlo energično otpevala jednu pesmu Tine Tarner. Reakcije su bile iznenađujuće. Momcima se svidela. Prepoznali su njen talenat i energiju, i nisu želeli da propuste priliku koja im se iznenada ukazala. Već sutradan, Saša Popović, šef orkestra, dolazi u kuću Breninih roditelja, jer nije želeo da je angažuje bez njihove saglasnosti. Bila je to krupna prekretnica u njenom životu, i Saša im je, zajedno sa Brenom, objasnio novonastalu situaciju. Njen otac je u početku malo negodovao i bio skeptičan. Biti pevačica, nije mu se činilo kao najsrećniji izbor za njegovu ćerku. Ipak, svestan činjenice da ona to zaista želi, odlučuje da joj pruži podršku.
(Nastaviće se)