Mašina za pobede

22. 09. 2006. u 00:00

Da postoji mogu?nost da se to desi, jedan prose?an rekreativac bi u Šumaherovom tempu izdržao možda desetak krugova trke, a da se ne onesvesti

PIŠE: Dejan POTKONJAK JEDNA od stvari koja nikako ne može da se izbegne u stvaranju dobrog, modernog pilota bolida svakako je i fizička priprema, a sasvim normalno je da je Mihael Šumaher i na tom polju - šampion. Kao i sve drugo šta je “upijao” iz iskustva prethodnika tokom građenja karijere, Šumaher je i psihofizičku pripremu doveo gotovo do savršenstva.
- Da postoji mogućnost da se to desi, jedan prosečan rekreativac bi u Šumaherovom tempu izdržao možda desetak krugova trke. Posle toga bi se, sasvim sigurno, onesvestio - “plastično” je jednom prilikom objasnio doktor Holman, zadužen da prati vozačevo zdravstveno stanje, snagu Mihaelovog organizma.
Odavno je vozačima u Formuli jedan poznato da su otkucaji srca i krvni pritisak ti koji diktiraju tempo zamaranja tokom napornog gran prija, a nekad je to rešavano “gutanjem” beta-blokatora koji su umirivali rad srčanog mišića, pa su mislili da mogu mirne duše da se posvete zabavama, umesto da do besvesti rade na kondiciji. Niki Lauda i fizioterapeut Vili Dungl pionirski su radili na zapanjujuće brzom oporavku Austrijanca posle udesa i požara u kojem je teško oštetio pluća, a zatim i na održavanju kondicije u nastavku karijere, ali pravi bum je napravio Ajrton Sena sa Nunjom Kobrom, koji je sa Brazilcem počeo da radi na iscrpljujućim treninzima. Glavni rezultat je bio izuzetno niski broj otkucaja srca čak i u kritičnim trenucima, zbog čega je dobijena visoka koncentracija koja je omogućavala vožnju u žestokom ritmu tokom čitave trke, što njegovi rivali nisu mogli da prate.
SAMO on zna koliko je časova proveo u teretani, na trim-stazi, biciklu, u bazenu, na raznim simulatorima opterećenja u bolidu… Kao i u svemu što se ticalo njegove karijere, ništa nije prepuštao slučaju, pa je i u ovoj oblasti za njega radio tim stručnjaka. Jedan je posebno značajan - lični “guru” Baldir Sing, koji je od Šumahera napravio “mašinu za pobede”, sa fantastičnom sposobnošću da malo šta može da ga izvede iz takta u specifičnim situacijama na stazi - zato je malo situacija u kojima Nemac nije uspevao da ostvari taktičke zamisli Rosa Brauna, koje su direktno vodile ka uspehu…
Šumaher, inače, čovek sporta, obožava da se “zamara”, tako da na listi njegovih omiljenih zanimacija, uz, naravno, auto-trke i fudbal, stoje i džudo, paraglajding, gimnastika, mauntbajking… Uz Baldira Singa, naučio je da primenjuje i delove tajvanskog boksa i aikida, a posebno je “zaljubljen” u kombinacije istočnjačkih vežbi disanja. Od svega pomalo, dovelo je do toga da je Šumaherovo srce, u trenucima najbolje kondicije, u mirovanju kucalo samo 42 puta u minutu (rekorder nekadašnji moto-šampion Majkl Duan sa 37 o/min), dok u kritičnim trenucima na stazi nije “tuklo” više od 120 otkucaja u minutu! Tad je mogao u potpunosti da uklopi i primeni ono što je učio još na karting-stazi u Kerpenu: da napada, ali i da se brani od početka do kraja trke, uvek istom žestinom u istom ritmu, jer su mu i snaga i koncentracija to dozvoljavali…
Naravno, ovakva kondicija dozvoljava mu i da radi koliko želi, a on je nezasit - radni dan nikad ne počinje posle devet časova, a kad su neka bitna testiranja zna i do duboko u noć da ostane na stazi, posebno kad se radi u Fjoranu, kad mu na usluzi, sve dok on ne kaže dosta, stoje mehaničari i inženjeri kojih je više nego i na samim trkama. U sklopu kompleksa je, po njegovoj molbi, izgrađena i teretana kako ne bi gubio mnogo vremena na “transfere”, a često se dešavalo da, u pauzi, skokne na bicikl i proveze nekoliko kilometara, “tek da ostane u formi”…
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije