Kako su knez Pavle i Ma?ek iskoristili opoziciju za sporazum s Hrvatskom, koji je ugovoren tajno pod budnim okom iz inostranstva. Dolaskom na funkciju premijera, Dragiša Cvetkovi? postaje jedan od najbogatijih ljudi u zemlji
DRUGI deo vladavine kneza Pavla počinje januara 1939. godine, pred početak Drugog svetskog rata, kada umesto Milana Stojadinovića na čelu vlade, dolazi Dragiša Cvetković, političar najnižeg nivoa, kako će ga islednicima Udbe predstaviti Dragimir - Dragi Jovanović, i u Cvetkovićevo vreme jednog od najvažnijih policajaca.
- Dragiša se odmah posvetio pregovorima s Mačekom, što je bilo prirodno, jer je to bio glavni razlog Stojadinovićeve smene - priča Jovanović. - On koristi Pavlove veze: pre svega zamenika Savske banovine Stanoja Mihalčića i Mačekovog najpoverljivijeg čoveka dr Šubašića, koji je već dolazio kod Pavla kao hrvatski emisar. Njegove posete uvek su bile u najstrožoj tajnosti.
Ostalo je poznato. Stvara se Bledski sporazum i Banovina hrvatska. Maček ulazi u vladu. Jedna stvar, za Dragog Jovanovića je nesumnjiva, Maček je imao veliki pritisak iz Engleske, ali i Italije i Nemačke da potpiše sporazum.
- Udružena opozicija, koja je paralelno vodila razgovore s Mačekom, nije bila dovoljno upućena u stvari, iako je sebi pripisivala velike zasluge za sporazum - nastavlja Jovanović:
“To je i bio plan Pavla i Mačeka, izrađen na tajnim sastancima. Udružena opozicija poslužila je kao propagandno sredstvo za popularisanje sporazuma u narodu, a unapred je bilo predviđeno da sporazum sklopi Pavle, odnosno Cvetković, jer je Pavlu mnogo trebalo sređivanje stanja s Hrvatskom ne samo na unutrašnjem, već i za razne kombinacije u spoljnoj politici”.
DRAGIŠA Cvetković je, ipak, baš kada je bio zauzet oko sporazuma, vodio raskalašan život.
- Njegova glavna veza za prljave poslove bio je dr Dušan Popović, advokat iz Zagreba i poznati vođa Srpsko-hrvatske koalicije - otkrio je Dragi Jovanović. - Poznato je da je Popović pri dolasku svog mentora na vlast imao oko dva miliona dinara duga u “Palasu” u Zagrebu i hotelu “Srpski kralj” u Beogradu. Njegovi ukupni dugovi bili su i deset miliona, ali je sve to brzo vraćeno, jer je novog premijera uveo u svoje “žensko društvo”.
Bile su to dve njegove rođake, od kojih je Mara kasnije postala i Dragišina žena. Od Milana Stojadinovića nasledio je i ljubavnicu Gordanu Bajloni, koja preko njega i odeljenja za spoljnu trgovinu pravi milionske poslove.
Predsednik vlade pokrenuo je u to vreme i brakorazvodnu parnicu s dotadašnjom ženom Katicom i uz veliku materijalnu naknadu i pomoć vladike Jovana dobio je razvod. Katica je tražila dvanaest miliona dinara, a Dragiša joj je dao kuću od pet miliona i još milion u gotovom.
SVE je to Dragiša uspešno podneo, iako je pre ulaska u Stojadinovićevu vladu bio slabo situiran čovek. Kao predsednik vlade on postaje i jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. Kupuje veliko imanje u Nišu, vilu u Niškoj Banji, dve kuće u Beogradu.
Prvi čovek Jugoslavije ulazi u ortački posao s braćom Ristić, fabrikantima kože u Nišu, koji su, takođe, bili pred finansijskim krahom. Samo Narodnoj banci dugovali su 20.000.000 dinara, ali u poslu s predsednikom vlade brzo saniraju dugove i postaju jedni od glavnih industrijalaca.
- U duhu vremena, Dragiša stvara i svoju veliku trkačku štalu, za koju je kasnije na poklon dobio i nekoliko konja od Ribentropa - ispričao je Jovanović, dajući islednicima Udbe detaljna uputstva kako da prikupe još dokaza protiv bivšeg predsednika vlade:
“Sve njegove lične poslove i malverzacije najbolje će znati lična sekretarica Vera Obradović, sestra dr Save Obradovića, bivšeg pomoćnika ministra trgovine i industrije. O sitnim intimnim vezama, kao i vezama s poslovnim ljudima u Nišu, najviše zna lični pratilac Miodrag Čohadžić, policijski komesar, u kojeg je imao najveće poverenje. Poslovno, Cvetković je bio povezan i s kolegama ministrima: Rajakovićem, Jevremom Tomićem, Časlavom Mikitovićem, Đurom Čejovićem.”
Sve se to praštalo Dragiši Cvetkoviću, kao i njegovom prethodniku, jer je njegov glavni zadatak opet bio da se oslobodi starih ljudi okupljenih oko Stojadinovića. Pavle je sada išao toliko daleko da je velikom obračunu pustio niz vodu i svog ličnog prijatelja Vladu Ilića, industrijalca i bivšeg predsednika beogradske opštine.
Pričalo se, tada, da je Vlada Ilić jedan od retkih Srba koji je knezu Pavlu pomagao i u vreme Aleksandrove vladavine, kada nije imao novca. Ilić je tako tražio kontakt s Hortijem i mađarskom aristrokratijom, jer mu je žena poticala iz porodice Dunđerski.
U odsutnom trenutku, ipak, knez Pavle se odrekao bivšeg finansijera, kao uostalom i Milana Stojadinovića, najzaslužnijeg za njegovo bogaćenje i Milana Aćimovića, koji se brinuo da se sve stvari u zemlji odvijaju po kneževim notama. Za Dragog Jovanovića najinteresantnije je bilo Stojadinovićevo predavanje Englezima.
- Pavle je tu odigrao dvostruku ulogu. U trenutku kada se lično povezuje s Hitlerom i nacionalsocijalističkom Nemačkom i fašističkom Italijom, on verovatno kao dokaz odanosti Engleskoj, Englezima predaje poznate nemačke prijatelje Stojadinovića i Aćimovića.
Odvođenje i, kasnije, interniranje dr Milana Stojadinovića na Mauricijus, ipak, predstavlja najvažniju političku igru Intelidžens servisa u Jugoslaviji, jer im je on trebao kao obaveštajac i svedok svih događaja i veza Jugoslavije i fašističkih režima. Bez sumnje, on je imao zadatak i da rasvetli Pavlovu ulogu, a Dragi Jovanović je ubeđen da je upravo Milan Stojadinović dao najdragocenije podatke IS-u, koji su i doveli do plana za rušenje Pavla i dovođenje maloletnog Petra na vlast, odnosno pripremanje demonstracija 27. marta i puča Dušana Simovića.
KNEZ I OTAC
ZA karakter kneza Pavla interesantno je da nije trpeo svog oca, otkrio je takođe Dragi Jovanović islednicima Udbe.
- Knez Arsen uopšte nije dolazio u Beograd, za vreme vladavine svog sina, a kada je umro, knez je tek na insistiranje svoje Olge pristao da mu se telo prenese na Oplenac. Ovo se dovodilo u vezu s pričanjima da je Arsen znao da Pavle nije njegov sin, već njegove žene Ruskinje - s kojom nije živeo - i nekog italijanskog diplomate u Petrovgradu.
LjUBOMORA
KNEGINjA Olga nije trpela kraljicu Mariju, što je glavni razlog zašto Aleksandrova udovica za sve vreme Pavlove vladavine gotovo nije dolazila u zemlju. Olga je, kako kaže Dragi Jovanović, bila ljubomorna na kraljicu, jer je sumnjala u raniju Pavlovu vezu sa snahom Marijom.
(Nastaviće se)