Kalabić glavna veza

01. 11. 2006. u 00:00

Jovanovi? je održavao kontakte sa ?etnicima, a ?ovek za vezu bio je Nikola Kalabi?. Zašto je Gestapo preduzeo akcije protiv Ravnogorskog pokreta? Kako je isporu?ivana pomo? Draži Mihailovi?u

Pišu: Veljko Lalić, Uglješa Balšić
RAVNOGORSKI pokret Draže Mihailovića najveću pažnju pridavao je Beogradu, kao centru zbivanja u okupiranoj Srbiji. Njihov glavni saradnik u prestonici bio je upravnik grada, predsednik beogradske opštine, izvanredan vladin komesar za grad Beograd i šef Srpske državne bezbednosti; sve to u jednoj ličnosti. Dragomiru - Dragom Jovanoviću, kao svom čoveku u vrhu okupirane Srbije četnici su zato dali konspirativno ime Adolf.
O njegovim ponudama za saradnju Draži Mihailoviću još početkom 1942. godine pričalo se na zajedničkom suđenju 1946. godine u Beogradu. Tada je i pročitana depeša četničkog centra iz Beograda od 28. avgusta, kojom se na Ravnu goru javlja: “Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica...” Depešu je potpisao Valter, tj. Mihailovićev obaveštajac Žarko Todorović.
I tako je i bilo. Dragi Jovanović je zadržao “neprijateljski stav” prema četnicima, a kao stalni kontakt dobio je - Nikolu Kalabića.
Četnički obaveštajci izveštavali su kako su se povezali i s drugim ličnostima specijalne policije. Ali, u Beograd 1942. stiže SS-general August Majsner, izraziti srbofob, poznat po svojoj izjavi da je "svaki mrtav Srbin dobitak za nemački Rajh”. U ionako raspolućenoj zemlji dolazi pravo vreme terora, i brutalnog građanskog rata. Ravnogorski pokret prelazi na “pasivni otpor”, partizani - dižu ustanak.

U MEĐUSOBNOJ borbi ne biraju se sredstva. Policijski državni aparat stavlja se na stranu Mihailovića. Gestapo preuzima rad protiv Ravnogorskog pokreta, jer u Specijalnoj policiji nijedan Srbin ne želi da preuzme Treće odeljenje za borbu protiv pokreta DM. Na čelo dolazi Nikola Gubarev, belogardejac koji se osećao usamljeno u svom poslu.
Dragi Jovanović to ovako objašnjava islednicima Ozne:
- Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija s tom organizacijom u borbi protiv komunista, pa sam odmah na početku isključio svako interesovanje i praćenje pokreta DM. Prve razgovore i pozdrave samom Draži Mihailoviću slao sam preko Milana Kalabića i to krajem 1941. godine. To još nije bio pravi zajednički rad. Prvi put sam video jednog čoveka za kojeg sam znao da je iz okoline Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, kasniji komandant Gorske garde.
* Da li je Milan Kalabić pripadao organizaciji DM?
- Jeste.
* Rekoste da ste se s njim sastali krajem 1941. godine?
- Da.
* Prema tome, vaša veza ne datira od leta 1942. već od kraja 1941. godine?
- Tako je, ali ja sam rekao da moja veza s organizacijom DM datira od 1942. zbog toga što sam se tada sastao s Nikolom Kalabićem, to jest čovekom koji je bio najbliži saradnik Draže Mihailovića. To sastajanje s Milanom nisam mogao smatrati za zvanično povezivanje, jer je Milan Kalabić bio komandant vladinog oružanog odreda i sarađivao je s Nemcima, kao i ja.
* U KOJEM ste vidu pomagali organizaciji DM?
- Zauzimanjem za njihove uhapšene članove i davanjem pomoći u novcu, sanitetskom materijalu, hrani i municiji.
* Koliku ste novčanu pomoć dodelili?
- U više navrata davao sam po sto hiljada dinara, što bi verovatno iznelo oko milion dinara.
* Je li to bio vaš novac?
- Ne. To je bio novac iz poverljivih kredita UGB, odnosno šefa bezbednosti i opštine grada Beograda.
* Kolike ste količine sanitetskog materijala isporučili?
- U 1943. i 1944. kada sam aktivno počeo da pomažem, dao sam jednom tri, jednom četiri kofera raznog sanitetskog materijala.
* Kako ste dolazili do njega?
- Trebovao sam od raznih ustanova, pa umesto da šaljem Direkciji saniteta, slao sam organizaciji DM.
* Koliko ste količine municije dali organizaciji DM i kako ste došli do te municije? - Municiju sam trebovao od Nemaca (podvučeno u zapisniku) kad god sam beogradsku stražu slao kao pomoćne organe u unutrašnjost. A u 1944. trebovao sam od Nemaca, tobož za zajedničke akcije četnika i straže u okolini Beograda protiv partizana.
Koliko se sećam, ukupno sam poslao organizaciji DM oko 100.000 puščane i mitraljeske municije i oko 300 ručnih bombi.
Napominjem da kada sam slao trebovanja za navodne akcije straže, radi popune municije, koja u stvari nije ni utrošena, ona je direktno prosleđivana Draži Mihailoviću. Na primer, stotinu ili dvesta stražara poslao bih, radi čišćenja terena od partizana, u okolinu Beograda; Lipovicu, Vrčin. Oni odu na teren, ne dođu u kontakt s partizanima, ispucaju nekoliko desetina ili stotinu metaka. Kada se vrate podnesem izveštaj o uspehu akcije i utrošenju municije. Navedem proizvodnu cifru uvećanu za nekoliko hiljada metaka i tražim popunu municije, koja onda ide na Ravnu goru.

SIROTINJA
* DA li ste organizaciji DM slali odeću i obuću?
- Jesam, i to kao moj lični prilog.
* Kakvi su bili vaši prihodi kad kažete da ste te stvari kupovali vlastitim novcem?
- Ja sam te stvari kupovao iz mojih ličnih sredstava i zato sam izdao više od 600.000 dinara. To je novac koji je u toku 1943. i 1944. stajao na moje lično raspoloženje, odnosno za reprezentaciju, kako je budžetom bilo predviđeno. Napominjem da sam odeću kupovao po maksimalnim cenama preko centrala, a trebovanja sam davao za sirotinju.
* Izlazi, da ste vi trebovali stvari za sirotinju, a slali ih organizaciji DM?
- Tako je.

PISMO MAJSNERU
U RASPISU Srpske državne bezbednosti 22. oktobra 1942. već četnički čovek na vrhu policije Dragi Jovanović šalje dopis koji treba da zadovolji Nemce i SS-generala Majsnera (pri obuzdavanju pokreta DM treba da pomogne i domaća policija).
U raspisu se kaže: "Kao drugi element nereda koji je sada u neku ruku latentan i prikriven, ali koji već sutra može da bude sudbonosan po našu bezbednost, a time i po opstanak našeg naroda je akcija Draže Mihailovića i njegovih ljudi.
Ova akcija, iako do sada nije dobila svoj puni izražaj, ipak se oseća i ispoljava u nekoj stalnoj psihozi iščekivanja nečeg što će doći u prikupljanju masa za 'dati trenutak', koji u podsvesti izgleda kao neminovnost, spas i izlaz iz sadašnje situacije."
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije